Page 63 - STAV broj 141
P. 63
i slike užasa kroz koje je prošao na plan- Da li bih nakon dvadeset dodaje tipičnu muslimansku invokaciju
taži iz njega su ispalili zastrašujući rafal: pet godina u tuđoj zemlji, svetom tekstu judeokršćanske tradicije
“No, no, no, no, no, no, no, no, no, no...” u tuđem životu, pod tuđom – na jeziku kojeg njegov bijeli gospodar
vlašću, zaboravio suru nije mogao razumjeti. Drugi artefakt je-
James Owen cijenio je pismenost svog “Mulk”, da li bih nakon ste kartica teksta napisana također Sai-
roba; mi procjenjujemo da se i hvalisao pedeset godina totalnog dovom rukom. Objašnjenje koje je po-
s njim. Omer u autobiografiji hvali svog iščašenja mogao zaboraviti nudio engleski prijevod glasi: “Molitva
gospodara i njegovu porodicu: nisu ga suru “Nasr” Gospodinu koju je zapisao ujak Moreau
tukli niti zvali ružnim imenima, niti su (Omer), rođeni Afrikanac, danas u vla-
mu, tokom skoro dvadeset godina, učinili Oslovljavanog još i s Omeroh, Umeroh, sništvu generala Owena od Wilmingtona,
ništa ružno. “O ya people of America, do Moro, Morro, Meroh, Moreau i Monro, North Carolina. Ima osamdeset i osam
you have... such a good generation that mučne misterije ne prestaju obavijati Omer godina i posvećeni je kršćanin.” Poka-
fears Allah such much?”, napisat će o ibn Saidovu pravu vjeru ili, možda, vjere. zat će se kako je arapski tekst, kojeg je,
Owenovim opisujući svoj žalosni život. Neimenovani autor članka u spomenutom zdesna nalijevo ispisala majstorska Sa-
Pa ipak, Omer nikad nije oslobođen i, The Christian Advocateu proklamira Sai- idova ruka, zapravo sto prva kur’anska
kako zapaža Ala Alryyes, “svaka izjava dovu konverziju s “mahomedanske reli- sura Pomoć (Nasr) koja – a svi znamo “Iza
o njegovom gospodaru mora ostati pod gije” na kršćanstvo naglašavajući kako džā’e...” – predviđa masovno prelaženje
ovom sjenkom”. je nakon dobijanja arapskog primjerka ljudi na islam. Ostaje nejasno kako je pr-
Biblije “Princ Moro” “sada mogao čitati vobitni prevodilac na engleski – jedan
Slavna autobiografija Omera ibn Sa- Sveto pismo na maternjem jeziku slaveći tadašnji stanovnik Charlottea, također
ida, koja se općenito ubraja u začetke Onoga koji je učinio da iz zla bude dobro u Sjevernoj Karolini – zaključio da Sai-
američke robovske literature, započinje tako što ga je učinio robom”. Ali, Omer dov zapis predstavlja kršćansku “moli-
podužim odlomkom sure Vlast (Mulk), u autobiografiji nije nedvosmislen poput tivu Gospodinu”, ali pogrešan prijevod
koju Omer ni nakon dvadeset i četiri go- prozelističke američke javnosti. Niti od- bit će opomena kasnijim istraživačima
dine u kršćanskoj zemlji nije zaboravio. bacuje islam, vjeru svoje mladosti, niti da oprezno pristupe prijevodima Saido-
Izbor nije slučajan; sura se otvara tvrd- prihvata kršćanskog bogočovjeka; tek je ve autobiografije.
njom da sva vlast pripada Bogu i stoga fokusiran na jezičke različitosti starih i Od 1831. godine, kada je Said zapisao
je savršena aluzija na robovlasništvo, na novih molitvi: “Kada sam bio Muhame- svoju autobiografiju na petnaest strani-
apsolutnu moć kroz posjedovanje. danac, molio sam ovako... Sada se molim ca na arapskom jeziku, sačinjeno je više
‘Naš Oče’, riječima našeg gospodina Isusa prijevoda, a originalni tekst bio je dugo
“Prije nego što sam stigao u kršćan- Mesije.” Čak ni u autobiografiji namije- godina nedostupan široj javnosti. Dvade-
sku zemlju, moja je vjera bila vjera Mu- njenoj američkoj javnosti i dalje ne može setih godina dvadesetog stoljeća rukopis
hammeda, Allahovog poslanika, Allah ga izgovoriti Muhamedovo, a.s., ime bez sa- nestaje i tek 1995. godine biva pronađen
blagoslovio. Odlazio sam u džamiju pri- lavata, a reference na “Isusa Mesiju” samo u starom prtljažniku u Virginiji. Tu ga
je izlaska sunca, prao svoje lice i glavu, i su paralelni kur’anski opis Isusa (koji se otkupljuje jedan privatni kolekcionar
ruke, i stopala. Obavljao sam namaz oko u Kur’anu naziva “mesija” ukupno jeda- koji ga ustupljuje Harvardovoj bibliote-
podne, i poslijepodne, i nakon zalaska sun- naest puta), dok je izraz “našeg gospo- ci i Međunarodnom muzeju musliman-
ca, i noću. Svake sam godine davao zekat: dina” ( )انديسuobičajeno muslimansko skih kultura u Jacksonu, u Mississippiju.
zlato, srebro, sjemenje, krave, ovce, koze, iskazivanje počasti svim poslanicima i Svi imaju životnu priču, a neki robo-
rižu, pšenicu i ječam. Davao sam desetinu ni u najcrnjoj mori se ne može miješati vi rođeni su jedino da bi umrli: okruže-
na sve navedene stvari. Svake sam godi- s “Gospodarom” ()بر, kako je već na en- ni gospodarima tuđe vjere, zauvijek iz-
ne išao u sveti rat protiv nevjernika. Išao gleski prevođen ovaj izraz (Lord). gubljeni u prijevodu, s čoporom pasa za
sam na hadž u Meku kao što su to radili vratom, s bičevima na koži. Moj dobri
svi koji su bili u mogućnosti. Moj je otac Njegova životna priča, u kojoj se uvijek Omer ili, kako sam sebe zove, Óma, i dalje
imao šest sinova i pet kćerki, a moja maj- i uvijek osvjetljava konverzija, biva tema u bezbrižan lovi vjeverice koje ga nadmoć-
ka tri sina i kćerku. Kada sam napustio brojnim magazinima i historijskim pam- no izigravaju. Ulicom povremeno skoro
svoju zemlju, imao sam trideset i sedam fletima. Omer s Owenovim 1836. godine nečujno projuri automobil ili autobus;
godina... Brojna vojska stiže u moju ze- seli na novu farmu u Sjevernoj Karolini, vjetar raznosi melanholiju lišća, punu
mlju. Pobiše mnogo svijeta. Uhvatiše me a tokom Građanskog rata ponovo mije- smežuranih ožiljaka od ljetnog uživanja
i odvedoše do velikog mora, gdje me pro- njaju boravište. Vjeruje se da je imao de- pod uzvišeno tihim azurnim nebom. Pri-
dadoše nekom kršćaninu koji me ukrca vedeset četiri godine kada je umro (oko roda, lišena upečatljivog haosa novog ra-
na brod na velikom moru.” 1864), iako tačne okolnosti smrti ostaju đanja, izdiše blagi smrad truhlog lišća. Da
nejasne. Nije se ženio. li bih nakon dvadeset pet godina u tuđoj
U nastavku teksta ponovo se vraća zemlji, u tuđem životu, pod tuđom vla-
Owenovim, pojašnjavajući kako je “prije Sačuvani manuskripti – autobiografija šću, zaboravio suru Mulk, da li bih nakon
volio čitati plemeniti Kur’an”, a sada mu nije jedini sačuvani Omerov rukopis – pedeset godina totalnog iščašenja mogao
general i njegov žena svakodnevno čitaju omogućuju bolji uvid u dramu vjerovanja zaboraviti suru Nasr?
gospel, Indžil. Prije se obraćao Bogu, dalje koja prati veliki broj američkih robova. Drveće kaligrafijom lišajeva slavi
piše Omer, ovako: “Hvala Allahu, Gos- Transkripcija dvadeset trećeg stiha Psa- Stvoritelja, jedinog vlasnika svega. Li-
podaru svih svjetova, Milostivom i Sa- lama, kojeg je Said napisao na arapskom šajeva koji su me podsjetili na kur’anske
milosnom, Vladaru Sudnjeg dana, Tebi mnogo godina nakon autobiografije, a ajete ispisane tokom šesnaest dana i še-
se obraćamo i od Tebe pomoć tražimo, profesor E. D. Wilson drugi put preveo snaest noći prije više od sto pedeset godi-
Uputi nas na pravi put...”, a sada se moli na engleski, otkriva kako psalm poči- na, prašinom i ugljem, na zidovima jed-
ovako: “Oče naš...” nje Bismillom i salavatom. Said, dakle, ne zatvorske ćelije u starom južnjačkom
gradu Fayettewilleu. n
Nakon objavljivanja autobiografije,
Omer postaje celebrity; Francis Scott Key,
autor američke nacionalne himne, šalje
mu Bibliju na engleskom nadajući se da će
mu pomoći da lakše pređe na kršćanstvo.
STAV 16/11/2017 63
