Page 67 - STAV broj 141
P. 67
Pravopisni priručnik srpskohrvatskog / hr- Određenje o nazivu jezika iz prve tačke novosadskih
vatskosrpskog jezika, koji je prethodnu zaključaka da je narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca
ortografsku normu prilagodio bosanskim jedan jezik ne spominje Bošnjake. Jasno je da se Bošnjaci
jezičkim specifičnostima i učinio je funk- tada nisu mogli izjašnjavati ni kao Muslimani (s velikim M), ali
cionalnijom. Taj će pravopisni priručnik su imali svoje “malo m”, koje, po mom mišljenju, nije trebalo
do početka agresije na Bosnu i Hercegovi- zaobići. Čak ga ni stotinu godina prije toga nije zaobilazio
nu doživjeti osamnaest izdanja. Posljed- ni Vuk Karadžić, iako je sve štokavsko stanovništvo smatrao
nje je izdanje štampano 1991. godine u Srbima sva tri vjerozakona i podjelu po vjerskoj pripadnosti
sedamnaest hiljada primjeraka. koristio da dokaže kako su svi štokavci Srbi
BOŠNJAČKA LEKSIKA U “RJEČNIKU Ovaj šestotomni rječnik ima leksičku Bez svrhe, slika iz života, Zagreb, 1897,
SRPSKOHRVATSKOG JEZIKA” građu iz oko sedamsto različitih izvora, i Bez nade, pripovijest iz mostarskog ži-
kako piše u predgovoru, a zapravo stoti- vota, Zagreb, 1895.
Kao što je u petoj tački novosadskih njak manje ili 596, kako pokazuje moje U izvore je uvršteno i nekoliko bo-
zaključaka kazano, “radi iskorišćavanja brojanje. Najčešći izvori leksičke građe sanskohercegovačkih listova i časopisa,
celokupnog rečničkog blaga” te “njego- jesu književna i naučna djela, prijevodi, neke narodne pjesme te više nebošnjač-
vog pravilnog i punog razvitka, neophod- udžbenici, dnevni i sedmični listova te kih pisaca. Ipak, moramo konstatirati
no je potrebna izrada priručnog rečnika neki časopisi. Među izvorima je i neko- da je bošnjačka leksika u ovom rječniku
savremenog srpskohrvatskog književnog liko djela bošnjačkih pisaca. Navodimo morala biti više zastupljena jer je bilo
jezika”. U vezi s ovim zaključkom, kre- ih redoslijedom kao u popisu izvora: još mnogo djela koja su mogla poslužiti
nulo se u izradu rječnika srpskohrvat- Redžebašić-Bašagić dr. Safvet-beg (Mirza kao izvor građe za ovaj rječnik.
skog književnog jezika, koji je štampan Safvet): Trofanda iz hercegovačke dubrave, Neka kao zaključak o udjelu bošnjač-
u šest tomova. Prvi i drugi tom štampa- Sarajevo, 1928; Kikić Hasan: Provincija u ke leksike u ovom Rječniku srpskohrvat-
ni su 1967. godine i njihovi su izdavači pozadini, Zagreb, 1918; Mulabdić Edhem: skog jezika posluže riječi Alije Isakovića,
Matica srpska i Matica hrvatska. Iako su Zeleno busenje, pripovijest, Zagreb, 1898; koji je u svom Rječniku karakteristične
Hrvati iz ovog projekta istupili 1967. go- Nametak Alija: Bajram žrtava, novele, leksike u bosanskom jeziku, ali i u dru-
dine, nakon Deklaracije o nazivu i polo- Zagreb, 1931; Sijarić Ćamil: Bihorci, ro- gim djelima isticao da su izostavljeni
žaju hrvatskog književnog jezika, Matica man, Sarajevo, 1956, Zelen prsten na vodi, književni izvori muslimanskih pisaca,
hrvatska će zajedno s Maticom srpskom Beograd, 1957; Škaljić Abdulah: Turcizmi da su zastupljeni sa svega 1,8% u građi
ostati potpisana kao izdavač i na trećem u narodnom govoru i narodnoj književnosti za Rječnik srpskohrvatskog jezika, te da
tomu Rječnika, koji je objavljen 1969. Bosne i Hercegovine, I–II, Sarajevo, 1957. je njihova karakteristična leksika regi-
godine, zbog toga što je i treći tom zajed- strirana samo u tragovima i proglaša
nički pripreman prije odustajanja Hrvata Osim ovoga, kao izvor leksičke građe vana neknjiževnom, provincijalnom i
iz projekta. U impresumu četvrtog toma poslužila su još dva djela: Osman Aziz neuobičajenom. n
Rječnika, koji je objavljen 1971. godine, (Nuri Hadžić Osman i Miličević Ivan):
stoji napomena da je i dio tog toma ura-
đen zajednički, ali je kao izdavač potpi-
sana samo Matica srpska iz Novog Sada.
STAV 16/11/2017 67
