Page 68 - STAV broj 141
P. 68

STAJALIŠTA

                    Piše:                    prozorsko okno
                    Safet POZDER
                                             Usput se i stari

                                             “Kad sat
                                             zazvoni...
                                             kraj Begove...”

                                             Nakon što sam obavio šerijatsko vjenčanje uvodeći tako u
                                             bračne vode djevojku i mladića koje sam svojevremeno učio u
                                             mektebu, hvalio sam se starijem kolegi kako sam toliko ostario
                                             da vjenčavam svoje učenike. Kolega me je učtivo saslušao i
                                             nasmijao se: “Slušaj, mali, kad dočekaš da vjenčavaš djecu
                                             svojih učenika – a ja sam ih vjenčao koliko hoćeš – javi se”

Već sam jednom sebi kazao da ni-             prelijepe četiri godine. Međutim, tada joj   i svakojakih likova sam tu vidio, upoznao,
            kada više neću spominjati sebe   nisam bio čest gost.                         razgovarao ili barem gledao. Sjećam se kako
            i starenje u istom kontekstu, a                                               smo jednog dana bahnuli u dvorište Bego-
            imao sam i dobar povod. Naime,       Kao učenik medrese, trebao sam biti.     ve nakon što smo se zadržali nekim svojim
nakon što sam obavio šerijatsko vjenča-      Zapravo, bila mi je obaveza da vaktove,      poslom i jurcali Ferhadijom kao da smo
nje uvodeći tako u bračne vode djevojku      kao i ostali učenici, klanjam u Begovoj.     na trci (učenici medrese, inače, raspozna-
i mladića koje sam svojevremeno učio u       Ubrzo je u jednom broju nas, tadašnjih       vali su se i po tome što žure ili gotovo trče
mektebu, hvalio sam se starijem kolegi       učenika, planuo nekakav bunt, pa smo         gradom). Čim smo sjeli, primijetili smo
(zapravo, nisam siguran je li to bilo baš    se ustrajno i hrabro ponašali po šablo-      popriličnu grupu ljudi koji su se okupi-
hvaljenje, ali, haj, nek bude) kako sam to-  nu: “Moraš klanjati u Begovoj! – E neću,     li oko nečega. Prišli smo i vidjeli mrša-
liko ostario da vjenčavam svoje učenike.     pa kud puklo da puklo!” Ni danas posve       vog čovjeka, guste crne brade kako sjedi
Kolega me je učtivo saslušao i nasmijao      ne kontam to “neću”, ali smo ostali do-      u centru okupljene halke i zajampureno
se: “Slušaj, mali, kad dočekaš da vjen-      sljedni. Klanjali smo u Ferhadiji, Čar-      priča. Uskoro smo ukapirali o čemu je ri-
čavaš djecu svojih učenika – a ja sam ih     šijskoj, Carevoj, pa i u Alipašinoj, ili u   ječ. Lik se predstavio kao, tobe jarabi, Isa,
vjenčao koliko hoćeš – javi se!”             sobi. Na džume smo redovno išli “kod         a.s. Veli, došao on, kako je i najavljeno,
                                             Bege”, gdje se klanjalo po takvimu i gdje    da svijet vrati u vinklo i zavede red jer će
    Ne sjećam se šta sam tada rekao i je-    su hutbe bile jedinstvene, ili kod Muj-      brzo kijamet nastupiti. Usput bi citirao i
sam li uopće mogao šta reći, ali se sjećam   kija u Čobaniji. Ukratko, išli bismo bilo    Kur’an, i Indžil, i ko zna šta sve još. Lju-
da sam bio siguran kako sam jednom za        gdje, samo ne u Begovu. Nećemo, i tačka.     di su ga slušali i podsmijavali se krišom.
sva vremena raskrstio s pričom o stare-      Vaspitači bi povremeno pravili prozivke
nju. Ipak, izgleda da nisam.                 poslije namaza, i samo kada bi se nare-          Seanse su se ponavljale još nekoliko
                                             dalo dovoljno minusa i kada bi stanje s      dana, a onda je naletio nekakav hairlija i
    Ima u Sarajevu nešto što neizmjerno      vladanjem bilo upitno, čisto iz opreza,      narezilio lažnog mesiju do te mjere da su
volim i što me, kako promiču godine,         kršili bismo svoj stav.                      ga prisutni jedva spriječili da ga ne na-
sve više privlači i mami. To je Begova                                                    mlati na mrtvo ime. Nekako i nekud je
džamija. Ne mogu zamisliti da dođem              A Begova džamija i tada je bila po-      pobjegao i više se nije pojavljivao.
ili barem prođem kroz naš šeher a da ne      sebna. Ipak, mene je vuklo da tu odem
klanjam koji vakat ili koji rekat tu, ako    na teraviju ili mukabelu, što je bilo ne-        Prije nekoliko dana put me doveo u
ništa, onda barem na sofama. Ne umi-         moguće jer smo uz ramazan i sami, kao        Sarajevo i, čim sam dobio priliku, požu-
jem to objasniti, mada imam određene         softe, predvodili teravije i učili mukabele  rio sam na podne u Begovu. Nisam sti-
smjernice. Živio sam tu, tik do Begove       širom naše lijepe zemlje. E, kad ne može     gao, pa sam na sofama klanjao farz, i to
džamije – u medresi, i to pune i prelije-    to, onda ne može ni ostalo!                  kao imam ljudima koje prvi put u živo-
pe četiri godine. Studirao sam nekoliko                                                   tu vidim. Nahrupio je i narod iz džamije
stotina metara od Begove džamije, opet           A volio sam sjediti u njenom dvorištu,   pa sam sreo i poselamio se s dosta dragih
                                             na sofama. Bezbroj zanimljivih razgovora

68 16/11/2017 STAV
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73