Page 66 - STAV broj 141
P. 66
DRUŠTVO
prije toga nije zaobilazio ni Vuk Karadžić, očito, dobro vidio unaprijed, jer se poka- Jedan tekst Mustafe Ajanovića s na-
iako je sve štokavsko stanovništvo sma- zalo da je kasnije i toga bilo. slovom Potreba daljeg rada na pravopisnim
trao Srbima sva tri vjerozakona i podjelu pitanjima, koji je objavljen u časopisu Naš
po vjerskoj pripadnosti koristio da doka- IZRADA “PRAVOPISA” IZ 1960. GODINE jezik (broj XXIII/1–2, Beograd 1977), po-
že kako su svi štokavci Srbi. kazuje da je u Bosni i Hercegovini bilo još
Izrada pravopisa srpskohrvatskog je- onih koji su mogli biti uključeni u rad na
Niko od tadašnjih muslimana nije zika bio je jedan od prioritetnih zadataka rješavanju jezičkih pitanja tog vremena.
sudjelovao u novosadskom dogovaranju Novosadskog dogovora. U to su vrijeme
oko zajedničkog književnog jezika, iako je u upotrebi bila dva pravopisa – jedan je Profesor Ajanović u spomenutom
među tadašnjim muslimanima bilo onih Pravopis srpskohrvatskog književnog jezi- časopisu iznosi svoje sjećanje na izradu
koji su mogli biti pozvani u anketu i na ka Aleksandra Belića, čije je posljednje Pravopisa dviju Matica iz 1960, koji je
dogovor u Novom Sadu. izdanje štampano 1950. godine, drugi je nastao kao rezultat zaključaka Novosad-
Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika Dra- skog dogovora.
Istina je, vjerovatno, i da su se neki gutina Boranića, čije je posljednje izda-
muslimani tog vremena izjašnjavali kao nje štampano 1951. godine. Oba su bila “Moje posebno interesovanje baš za
Srbi ili Hrvati, možda i Jugoslaveni, što u upotrebi do 1960. godine, kada je pre- pravopis koji je stvoren Novosadskim
je mogao biti odraz njihova poltronstva ili ma zaključcima Novosadskog dogovora dogovorom vezano je za diskusiju o nje-
sebičnih karijerističkih pobuda u postrat- u izdanju Matice srpske iz Novog Sada i govom Nacrtu 1958. godine. Tada sam
nom vremenu. Ovdje govorimo o onim Matice hrvatske iz Zagreba štampan za- predavao na Višoj pedagoškoj školi u Mo-
obrazovanim muslimanima tog vremena jednički pravopis srpskohrvatskoga / hr- staru, i mostarska podružnica Društva za
kojima se takvi postupci ne mogu prav- vatskosrpskoga jezika. jezik i književnost SRBiH zadužila me je
dati neznanjem. Takvih pojava, nažalost, da Nacrt proučim i o njemu govorim na
ima i danas u raznim skupštinama i za Pravopis srpskohrvatskoga / hrvatsko- sastanku podružnice. Ja sam to učinio, po-
raznim “državnim jaslama” gdje se traži srpskoga književnog jezika iz 1960. godi- trebnō je prodiskutovano, i podružnica je
procentualna zastupljenost za konstitu- ne, koji je napravljen prema zaključcima poslala izvještaj glavnoj upravi Društva, a
tivne narode. Novosadskog dogovora iz 1954. godine, ja sam detaljnije, koliko se moglo učiniti
djelo je Pravopisne komisije od jedanaest u kratkom vremenu koje je bilo određe-
Zaključke Novosadskog dogovora pot- članova. U Komisiji su bili: dr. Radomir no za slanje primjedaba, u svoje ime, 31.
pisala su naknadno još šezdeset tri naučna Aleksić, dr. Aleksandar Belić, dr. Jovan 5. 1958, poslao Sekretarijatu Pravopisne
i kulturna radnika, i tek će među njima Vuković, dr. Ljudevit Jonke, Radovan komisije pri Matici srpskoj napomene u
biti jedan Bošnjak – književnik Skender Lalić, Slavko Pavešić, Pavle Rogić, dr. 82. tačke. Kako sam na posao, koji se ti-
Kulenović. Šta je smetalo da bude među Mihailo Stevanović, dr. Josip Ham, Mi- cao tako značajne stvari, gledao sa velikom
prvih dvadeset pet potpisnika u Novom loš Hadžić i dr. Mate Hraste. Komisija kritičnošću, bilo je i sitnih napomena, ali
Sadu? Ništa, ali je očito da tadašnje mu- je prvo izradila nacrt pravopisa i upu- i vrijednih, veoma potrebnih. Kasnijim
slimane, makar u pitanjima književnoje- tila ga na mišljenje naučnim društvima sravnjivanjem mojih primjedaba, pošto
zičke politike u bivšoj Jugoslaviji, niko i ustanovama, nakon čega je razmatrala je izišao Pravopis, utvrdio sam da ih je u
nije uzimao za ozbiljno. njihova mišljenja i primjedbe na sadržaje cjelini primljeno osam, a neke samo dje-
pravopisa. Nakon toga su dva člana Pra- limično (desetak primjedaba).”
Zanimljivo je da je svoj potpis među vopisne komisije, dr. Mihailo Stevanović
naknadne potpisnike stavio i sveučilišni i dr. Ljudevit Jonke, stilizirali tekst no- Profesor Ajanović će dvanaest godina
profesor Stjepan Ivšić iz Zagreba, ali s vog pravopisa. Pravopisni rječnik sredili nakon objavljivanja Pravopisa dviju Mati-
napomenom da “izjava u 4. t. Zaključaka su dr. Radomir Aleksić, dr. Jovan Vuković ca iz 1960. godine zajedno sa Svetozarom
ne smije služiti za propagandu ekavskog i dr. Mate Hraste. Markovićem i Zvonimirom Diklićem u
izgovora na dosadašnjem književnom izdanju sarajevske “Svjetlosti” objaviti
ijekavskom području”. Profesor Ivšić je,
66 16/11/2017 STAV
