Page 75 - STAV broj 141

putovanjima osjetiti da sam čovjek zbog
koga je Uzvišeni stvorio cijeli svijet i sve
što je na njemu. Jednostavno, ne volim se
osjećati strancem. I volim obraćati pažnju
na detalje. Na iskraju, detalji su najljepši
dijelovi slike. Detalji su pikseli kojim se
mjeri kvaliteta uslikanog. Okom. A moć
zapažanja piksela jeste sočivo na objek-
tivu uma. U tim detaljima prepoznajem
šifre za razumijevanje domaćeg stanov-
ništva. Prepoznajem temelje na kojima
su sagrađeni ti brojni neboderi što kra-
se mnoge gradove. Prepoznajem odgo-
vor na pitanje: Od koje su japije lokalci?

RUPE DOBROČINSTVA Priča o kamenovima namijenjenim za prikupljanje i
raspodjelu sadake jeste priča o socijalnoj osjetljivosti,
Jedan od veoma zanimljivih detalja brizi za čast, uvođenju sistema u bitan segment društvenog
koje sam zamijetio putujući kroz Tursku, djelovanja moćne imperije u kojoj se poštovalo suštinsko
a koji me je fascinirao i pomogao mi da razumijevanje kur’anskih poruka. To je priča o narodu koji
razumijem i turski narod, i principe is- je na vrhuncu moći ostajao svjestan nužnosti pomaganja
lama primijenjene u praksi, i Osmansko oskudnima s kojim dijeli prostor i vrijeme
carstvo, i još mnogo štošta, jeste sadaka
taşı (sadaka kamen). a ono barem svoje djece. Turkmeni su niza drugih odluka, među kojim opet
poznati po tom poštovanju koje ukazu- pronalazimo i odluku da se ubuduće,
Kamen za sadaku jeste tradicija turk- ju svačijoj časti. Osvajanje prostora ko- umjesto runa, prikupljališta za sadaku
menskih plemena koja je posebno zaži- jim je dominirala zapadna civilizacija, načine od čvrstog materijala. Najprije
vjela u doba seldžučke vlasti u Srednjoj formiranje Osmanskog carstva i zauzi- su na tržnicama i frekventnim ulicama
Aziji i Anadoliji. U to doba, skoro prije manje novih gradova, nomadska turk- i sokacima postavili kamenje u kojem
hiljadu godina, umjesto kamena, na ulaz menska plemena dovelo je na raskrsni- su bile izdubljene rupe u koje se gurne
u nomadsko naselje postavljana je sašive- cu: nastaviti se seliti i postavljati šatore ruka, tako da niko ne zna da li je ta ruka
na ovčija kožica u koju su oni imućniji gdje je dobra ispaša i gdje ima bujnih imućna ili potrebita, ostavlja li sadaku
ostavljali namirnice za one oskudnije, rijeka ili nastaniti se u kućama građe- ili je uzima. Opet je bila zaštićena čast
vodeći pritom računa o njihovom obra- nim od čvrstog materijala. Odabrali su potrebitih, a imućnim je iz ruku izbijan
zu i časti, jer je, zna se, čast najvredniji ovo drugo. Ta odluka dovela je potom do adut da se ponose svojom sadakom i da
imetak svakog čovjeka i teško li se ono-
mu koji namjerno, svjesno i voljno ne-
koga povrijedi tako da mu čarne u čast.
A čast ima svaki čovjek. Svaki čovjek
uživa poštovanje. Ako nikoga drugog,

STAV 16/11/2017 75