Page 74 - STAV broj 141

kultura

Najprije su na tržnicama
i frekventnim ulicama i
sokacima postavili kamenje
u kojem su bile izdubljene
rupe u koje se gurne ruka,
tako da niko ne zna da li je
ta ruka imućna ili potrebita,
ostavlja li sadaku ili je
uzima. Bila je zaštićena
čast potrebitih, a imućnim
je iz ruku izbijan adut da se
ponose svojom sadakom
i da tim ponosom budu
odvedeni u licemjerje koje
islam oštro osuđuje

Piše: Elvir MUSIĆ

Tradicija pomaganja siromašnima Prostrani svijet kojeg nastanjujemo
ispunjen je brojnim ljepotama ko-
Srcau Osmanskom carstvu jim se ljudska duša raduje toliko
plamen da je u stanju pokrenuti teško ti-
I sadaka jelo na putovanje, a putovanje je čin koji
kamen je čovjeku zapovijeđen Božijom riječju.
Putovanje je proces koji se istovremeno
odvija i izvan i unutar čovjeka. Svaki sus-
ret s nečim novim, lijepim, poučnim i za-
nimljivim najprije obraduje oko i um, a
potom se polahko počne spuštati prema
duši koja potom pokrene niz novih pro-
cesa koji um nagnaju da sagledano ana-
lizira i iz analiziranog uči.

Volim putovati. Volim upoznavati
nove ljude. Nova mjesta. Volim putovati
Istokom jer na tim putovanjima snažno
osjećam da sa svakim novim korakom či-
nim korak ka spoznaji vlastitog identiteta
satkanog od toliko zanimljivih elemena-
ta, detalja i sitnica da je uistinu teško i
pomisliti da je spoznatljiv bez putovanja.
Ali, ne volim putovati kao turist kojem se
istočnjaci obraćaju s mister, nego se uto-
piti u domicilno stanovništvo i njihove
gradove sagledavati njihovim očima. Vo-
lim zaviriti u svaki kut posjećenog gra-
da, obići zabačene sokake u koje zalaze
samo njihovi stanovnici. Volim na tim

74 16/11/2017 STAV