Page 54 - STAV broj 363
P. 54
DRUŠTVO
u ovaj grad i odlaske iz njega. Sve je to
popločano emocijama.
“Kad sam krajem 1991. pošao autobu-
som iz Kumanova preko Skoplja za Sara-
jevo, moja majka mi je kazala: ‘Sine, uzmi
vojnu knjižicu sa sobom. Može ti trebati.’
Kao da je znala da će mi doista trebati.
Negdje kod Rožaja bio je vojno-policij-
ski punkt. Kontrolisali su sve putnike iz
autobusa. Oni koji nisu služili vojni rok
postrojeni su na jednu stranu. Ja pokažem
vojnu knjižicu i puste me na drugu stranu.
Prije četiri godine bio sam ovdje u
Sarajevu s Vehbijom ef. Efendićem. Po-
kušao sam naći ulicu i kuću gdje sam sta-
novao kao student. Čini mi se da se zvala
Vahida Muminovića broj 9. Nismo je mo-
gli naći. Kad neki dan došao, nakon 30
godina, ovdje u restoranu Konyali pitao
sam za ovu ulicu. Rekli su mi da više ne
postoji, da sada ima drugi naziv. I ja pješ-
ke dođem do nje. Sad je Harbina 9. Tri
Abdulkerim ef. Sadiku na puta sam sanjao isto mjesto. Gazdarica
studiju u Jordanu se zvala Almasa. Muž joj bio Bajro. Bio
je invalid. Ona je bila pokrivena. Imali
su troje djece. Zvala su se: Behira, Lej-
la i Amir. Prije četiri godine sanjao sam
da je Almasa-hanuma umrla i da sam ja
Najljepša sjećanja ga vežu
za Sarajevo. Kaže da je u
ovom kozmopolitskom gradu
proveo tri godine studentskog
života. Nikad neće zaboraviti
svoje dolaske u ovaj grad i
odlaske iz njega. Sve je to
popločano emocijama.
pozvan na tevhid. Tad sam rekao sebi da
moram posjetiti tu kuću. Prije nekoliko
dana pozvonio sam na vrata te kuće. Izaš-
la je Behira. I ona je prilično ostarjela.
Pitam je: Jesi li ti, Behira? Ona me upi-
ta otkud je znam. Rekoh joj da sam pri-
je 30 godina stanovao u toj kući. Rekao
sam joj da sam prije četiri godine sanjao
Almasa-hanumu, ona mi je rekla da je
Abdulkerim-efendija se nadovezuje Kantonu Niedwalden i u džamiji alban- baš te godine umrla njena mama. Bio je
na Vehbi-efendijino kazivanje: “Često skog džemata u Emmenbrücke, gdje to vrlo emotivan susret. Ispričao sam joj
smo zajedno, u slučaju vjenčanja alban- sam služio kao imam punih 15 godi- da je njena majka brinula šta će s mojim
sko-bošnjačkih parova šerijatskom vjen- na, držao predavanja. Regrutima koji knjigama. Ja sam joj rekao da ih, ako ih
čanju prisustvuju oba imama. Dova i su se spremali na službu na Kosovo i može nositi, da u vakuf, bez obzira na to
prigodna obraćanja obavljaju se na oba u Bosnu i Hercegovinu govorio sam o gdje on bio. Bio sam i imam u džamiji u
jezika, i bosanskom i albanskom. Imali kulturnoj i vjerskoj tradiciji naroda u Harbini. Prije sedam dana od mog dolaska
smo i zajedničke mukabele za vrijeme tim zemljama.” umro je Mujaga, mutevelija te džamije.”
ramazana. Dok smo bili u zajedničkom Abdulkerim Sadiku je oženjen. Ima
prostoru, i teraviju smo klanjali zajedno. OSTVARENI SAN četiri sina: Amira, Adila, Zejda i Merva-
U ljetnoj sezoni prvu džumu bi pred- Najljepša sjećanja ga vežu za Saraje- na. Dvojica su oženjeni. Od starijeg im
vodio Ćazim-efendija, a drugu ja. Ja vo. Kaže da je u ovom kozmopolitskom unuke Elijasa i Semiha. Jedna snaha mu
sam bio jedini imam koji je u glavnoj gradu proveo tri godine studentskog ži- je iz Kumanova, magistrica je pedagogi-
kasarni KFOR-a Swisscoy Swissint, u vota. Nikad neće zaboraviti svoje dolaske je, a druga je s Kosova, iz Đakovice. n
54 18/2/2022 STAV
