Page 55 - STAV broj 363

KRIVO SRASTANJE

Sažimanje povijesti
PRIJATELJU, NISI

ZABORAVLJEN

“Moj pradjed hadži Mustafa Prcić zvani Mujaga umro je u 106.
godini, nečujno, kao u snu. Pored njegove lijeve ruke ležao je
kapijski drveni ključ, ključ od avlijskih vrata njegove stare kuće iz
Užica, dok mu je s desne strane bila činija s malo otpijenog čaja,
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ koji je tog hladnog zimskog jutra napravio za cijeli dan.”

e tako davno, za jednog od na- malo otpijenog čaja, koji je tog hladnog Ženio se tri puta tokom svog predugog
ših ugodnih, okrepljujućih raz- zimskog jutra napravio za cijeli dan. života. Živio je uvijek samo s jednom
govora, a tom prilikom, sjećam Ležao je pored velike peći, na mjestu ženom, do njene smrti. Čudno je bilo samo
Nse, rekao je da je njegovo nepre- na kojem je i inače provodio posljednje to što su sve njegove žene bile iz Gornje
tenciozno spisateljstvo, čemu se posve- dane svog predugog života. Tuzle, male, tihe kasabe u blizini Tuzle.
tio u poznim godinama, rezultat nemira Moji uzbuđeni preci, a bilo ih je tog Kada ga je moj djed Hakija nakon
i egzistencijalne tjeskobe u koju su to- dana puna kuća, ponavljali su nenine smrti druge žene upitao, više da se na-
kom ovih dramatičnih godina uronjeni riječi: ‘Blago onom ko ujutro skuha čaj šali, pred punom kućom: ‘Babo, bi li da
mnogi naši intelektualci, pripadnici tihe, zaobdan, a ne zna da ga neće popiti.’ te opet ženimo?’, hadži Mujagi, legendi
samozatajne i obespravljene većine, pro- U knjigama i dokumentima Zavi- našoj, potekle su suze radosnice. Imao je
fesor Omer Mešić, fizičar, sin glasovitog čajnog muzeja u Tuzli zapisano je da je, tada punih 86 godina.
Ahmed-efendije Mešića, pročitao je i, na zbog zubarske vještine mladog Mujage, ‘Opet, babo, da ti dovedemo ženu iz Gor-
koncu, dao mi kratak biografsko-prozni odobreno doseljavanje Prcića u Tuzlu iz nje Tuzle!?’, upita djed pradjeda moga. Sta-
tekst o porijeklu porodice Prcić (njego- Azizije Gornje, današnjeg Šamca. rac, ganut, samo ustade, sagnu se i poljubi
va je majka iz loze Prcića), radnu verziju Azizije, Gornju i Donju, izgradile su sina u ruku. Nije mogao ništa od radosti reći.
ustvari, s nenametljivom molbom da pa- ondašnje turske vlasti usred ravne Posa- Nikada niko nije doznao šta je prastari
žljivo iščitam i iskreno se odredim glede vine, do tada naseljene uglavnom katoli- pradjed otkrio u ženama iz Gornje Tuzle.
literarne vrijednosti ovog teksta koji je cima, za sirote prognanike, muslimane iz Tajna je s njim nepovratno otišla u grob.
napisao brzo, u hipu, i namjeravao uvrsti- Šapca, Užica i Sokol Grada, posljednjih Hadži Mujaga, predak moj, velikan
ti u knjigu na kojoj je, premda narušenog gradova naseljenih muslimanima u no- naše zajednice, koja se neumitno sma-
zdravlja, intenzivno radio. Naravno, pri- voformiranoj kneževini Srbiji. njuje i iščezava...
hvatio sam. No, kako nakon toga Omera Taj nesretni progon i potiskivanje ‘O čemu si mislio, stari pradjede, u tim
uslijed objektivnih razloga, a o detaljima ‘Turaka’ iz Srbije desio se 1862. godine. posljednjim trenucima samoće?’, zapitah
ne bih, dugo nisam vidio i kako nisam Iste te godine pradjed Mustafa, tada se ovog lijepog, ranog jutra.
bio u prilici razgovarati s njim i izreći mlad berber, vješto je izvadio pašinici ‘O kolu naših jedrih, pitomih djevoja-
svoj iskren, nepristran sud, evo, ako ni- velikog Tuzla-paše dva zuba, a da ona ka; o tužnoj pjesmi njihovoj pred našom
šta drugo, s dubokim poštovanjem prema nije ni osjetila. Valjda se na tome sve malom džamijom u mahali Krčegovo, dan
ovom dobrom čovjeku, donosim njegov i završilo. pred izgon iz zavičaja’, jasno mi odgovori,
kratki, radni tekst, bez ikakvih redaktor- Zadovoljni paša upitao je tada moga da jasnije nije moglo biti.
skih intervencija: pradjeda: ‘Mladiću, kako da te nagra- ‘Sanjao sam i plave šljivike i ovce naše
“Moj pradjed hadži Mustafa Prcić zva- dim?‘ ‘Svijetli pašo, daj mi odobrenje koje tiho pasu’, dodade šapatom.
ni Mujaga umro je u 106. godini, nečuj- da ja i moji rođaci doselimo u Tuzlu.’ Imam pismeni i jasan dokaz da je pra-
no, kao u snu. Pored njegove lijeve ruke Tako i bi i tako se u našoj porodici s djed moj, po prastarom običaju našem,
ležao je kapijski drveni ključ, ključ od ponosom pričalo godinama. imao dobrog pobratima i da se zvao Ilija
avlijskih vrata njegove stare kuće iz Uži- Tako je u Tuzlu, izgleda, došao i prvi Narandžić, s kojim se družio i pazio bo-
ca, dok mu je s desne strane bila činija s zubar. lje nego s braćom rođenom.” n

STAV 18/2/2022 55