Page 58 - STAV broj 363

DRUŠTVO

Nakon ove priče kahvom zavlada muk.
Prekinu ga tek glasanje pijetlova i ljudi
se, bez riječi, pokunjeni i postiđeni, razi-
đoše kućama, bijesni na sebe što su digli
na sprdnju čovjeka koji je proživio takvu
tragediju, a samo zbog toga što je predlo-
žio da podignu zidove za njihovo dobro.

SANTRAČ OKO GRADA
Ne prođe ni mjesec, a iz Dalmacije do-
đoše dunđeri i počeše uz Širokac uzvlačiti
građevinski materijal. Čaršijom se proširi
priča kako je Melek-paša dobio ferman da
ih opaše zidom i još će tražiti od svakog
od njih da s Hreše dotjera kola najboljeg
kamena. Cijela se čaršija uznemiri. Svaki
je zanatlija i trgovac po pet puta na dan
slao kalfu da se popne gore i vidi šta se
radi i da dobro naćuli uši i čuje o čemu
se priča. Uvečer bi se skupljali pod jabla-
novima na čaršiji, na onom mjestu gdje
je bio otvor nad Mošćanicom, koju je još
Skender-paša prevratio preko brda i na-
tjerao pod zemlju, a iz kojeg se izlijevala
voda za pranje ulica ili da se ljeti smanji
žega što se preko dana nakupljala u ka-
menu sabijenom u kaldrmu. Ohrabreni
jedni drugima, kočoperili su se bez mje-
re, udarajući se u grudi i govoreći da zid
oko njih neće dok su živi, jok. Dosta im je
što će ih, kada ih polože u mezar, opkoliti
kamenom, a još bi i žive da ih satjeruju
u santrače. Dopade im se, na kraju, ova
dosjetka pa sve češće govorahu da neko
s Porte želi sahraniti njihov grad i da će
Sarajevo biti jedan običan mejt kada ga
opašu u santrač. onome ko ponovo poteže to pitanje i da sve neka neozbiljna igra, kao ona kada bi
Džaba su im oni prisebniji govorili da prepričavaju priče o Melek-paši i njego- se okupili pod jablanovima pa se udarali
je Melek Ahmed-paša namjerio samo da voj dosjetki da smanji zlato u dukatima i u prsa i govorili da niko santrač oko njih
popravi tvrđu i da su to čuli od glavnog srebro u akčama i o tome kako je, nakon živih sapeti neće, tako im se sad činjaše
majstora – njega jednu večer otjeraše na odlaska iz Sarajeva, kažnjen: oženilo ga sve oko njih pa i njihov bijes koji iskališe
Ilidžu i tamo prostriješe pred njega sofru sultanijom Fatimom, uz koju se nijedan na Eugenovim poslanicima i podaviše ih
s pečenjem i najboljim pićem, a plesačica muž nije naživio i koja se, kazuju, udava- bez milosti. Otrijezniše se tek nakon ne-
zamijesi pred njim trbuhom i on im se za- la stotinu puta. Najčešće bi takve glasine koliko dana kada s Pala i s Mokrog, gdje
kle rođenom majkom i njenim mlijekom ubacivali oni koji su voljeli šegu. Oni bi jedva živu glavu iznesoše, vidješe kako se
da govori po istini i po Kristovoj volji. se naslađivali i namigivali jedni na druge preko Trebevića valjaju ogromni crni obla-
Džaba je bilo i kada naredne godine, već i raspirivali onaj bijes u svojim sugrađa- ci i razastiru se preko Jahorine.
u junu, radovi na popravci tvrđave bija- nima koji bi ih zahvatao čim bi im neko Kada se Đavo od Savoje povuče pred
hu dovršeni pa se Dalmatinci pokupiše spomenuo da ih Porta želi sabiti u santrač. ljutom zimom, te se Sarajlije vratiše ku-
i otisnuše niz Ivanovo sedlo. Oni su se i Zamaknu za Trebević gotovo cijelo ćama, zatekoše od onolikog grada cijelo
tad, kao da im se dopada ta nova uloga, stoljeće, kad puče preko cijelog Sarajeva zgarište. Sve bijaše crno i spepeljeno, samo
jogunili bez razloga i udarali u prsa i za- glas da Eugen Savojski pregazi Savu i niže se iznad njih bijeljaše nišani na Kovačima
klinjali se da santrač oko njih živih neće i grad za gradom i da je zaobišao Vranduk i kule na tvrđavi, činilo im se ništa tako
uvjeravali sve oko sebe da će uskoro doći i da mu je uz Bosnu sad sve otvoreno. Sa- bijelo u svom životu ne vidješe. Prvo s
novi majstori i da se pripremaju da svlače rajlije bijahu sasvim ščuđene brzinom ko- rasturenih ognjišta smakoše poludogor-
s Hreše kamenje. Smiriše se tek u jesen, jom među njih padahu vijesti: te Derven- jele grede iz kojih se još pušilo, a onda
kad zastudi i prvi sjeverci donesoše vijest ta, te Sokol, te Doboj, te Maglaj i na kraju sastaviše pismo. Zamoliše oni Portu da
da je Melek-paša opozvan i da se već spre- Vranduk i nikako ne mogahu povjerovati odmah dolazi i da ih ništa ne pita već da
mio za Stambol. da neko takvom brzinom može promicati ih opasuje zidom, najdebljim na svijetu, i
Od te godine stalno je neko dolazio s kroz Bosnu. I onog kobnog oktobarskog da ih sabija u santrače i da će sami golim
pričom kako je čuo da se na Porti ozbilj- dana, kada Eugenovi poklisari kao prikaza- rukama zadaviti onog među njima koji,
no raspravlja o gradnji zida oko Saraje- nja izroniše iz magle i donesoše iz Visokog ma i u snu, pomisli kako Sarajeva ne tre-
va. Čim bi takav glas pao među Sarajlije, pismo u kojem ih Savojski poziva na pre- ba opasavati.
prestajala je svaka zafrkancija i svi bi se daju i prijeti kao razjaren pas, činilo im se Ali sad sve postade naopako. Sada su oni,
uozbiljili. Istog časa počeli bi da pljuju po sve kao san. Kao u magnovenju, kao da je Sarajlije, razgrćući ugljenisanu oblovinu po

58 18/2/2022 STAV