Page 59 - STAV broj 363

džamijama, hamamima, hanovima, radnja- Stambolu potplaćivali uglednike iz ovih
ma, po kućama svojim, pričali samo o tome krajeva da porade na njihovoj stvari... Sve
kako treba što prije sazidati zid oko cijelog im bijaše uzalud, osim da uvečer, kada bi
šehera, a svi ostali poslovi mogu sačekati. se nad njima otvorilo nebo, a nosnice im
Svako malo podizali bi glave i gledali one dražio miris garevine na koji se nikako
četiri kule na tvrđavi i maštali o tome da nisu mogli navići, po stoti put prepričavaju
su na sve četiri strane tabije a između njih priču kako je Melek-paša u snu njihovih
zid debeo da ga ni jedno đule izliveno na djedova vidio požar i crni ugljen umje-
ovom svijetu ne može probiti. Petkom, sto Sarajeva i na vrijeme ih opomenuo, a
poslije džume, znali su se popeti Bioskim oni ga ismijaše i digoše na sprdnju. Tako
putem, pa produžiti sve do Faletića i na im je bilo lakše prenoćiti u spepeljenom
Sedrenik i nazad preko Bakija, prisjećaju- i nezaštićenom gradu.
ći se priča koje im pripovijedahu njihovi
djedovi o Melek Ahmed-paši, koji je u snu NIŠANI ZA ZID
svoje supruge vidio dvije smrti: i njenu i Trebalo je proći punih trideset godina
njihovog nerođenog djeteta, a u snu Sara- i ko još zna koliko neprospavanih noći pa
jeva vidio požar do neba i spepeljen grad da se Porta napokon smiluje na uznemire-
i ljude, beskućnike, u takvoj bijedi da je ne Sarajlije. Niko ne bude sretniji od njih
odmah pitao koliko može njihova tvrđava onog dana kada u njihov grad uđe novi
primiti stanovnika i istog časa krenuo da vezir, taj Gazi Ahmet-paša Rustempašić,
obiđe sve linije po kojima bi trebalo podi- Bošnjak iz Uskoplja. Za njim nahrnuše
gnuti odbrambene bedeme. neimari i majstori i priča kako je namjerio
S druge strane, daleka Porta sad zid podići zid. Iako su i prije sa svakim novim
nije ni spominjala. Činilo se da joj je sva- valijom u ovih trideset godina obavezno
ka moguća bezvezarija važnija od bedema dolazile i glasine da će baš taj podići zid,
kojim će zaštititi Sarajevo ako se Savojski a Sarajlijama se od svakog sluge činjaše da
vrati. Poslala je ljude iz Stambola da ofor- je neimar i majstor i dunđer, ovaj put su
me komisiju koja će pregledati sve džamije nekako znali da je ovo onaj pravi i da ih
i propisati koliko novca treba za obnovu. niko više ne može prevariti. I ne prevari-
Formirala je komisiju koja će pobrojati še se. Već sutradan, dok su ga, kako je to
svu štetu na bezistanima, dućanima, ma- običaj i red, vodili da upozna grad, on se
gazama, kahvama i radnjama i još jednu pope na Vratnik i povede ih istim onim
koja je obilazila hanove i hamame i sara- putem kojim je nekada davno, prije cije-
je i o svemu je mislila, ali o onome što je lih sto godina, i više, njihove pradjedove
Sarajlijama bilo najpreče nikako. Uzalud vodio Melek Ahmed-paša. Usput im je
su gostili članove raznih komisija i molili pričao da je već poslao pismo Dubrovča- austrijska vojska pade pod Zvornik, pod
ih da se popnu Bioskim putem i da obiđu nima, moleći ih da mu što hitnije pošalju Kamengrad i opkoli Banju Luku. Priča
sve linije na kojima bi trebalo izgraditi petoricu lagumdžija i još toliko čerahora. se da su tih dana najuglednije sarajevske
zid i pričali im o Melek-paši i onome što Čuo je on još u vrijeme kada je njegov otac age, čim bi omrkni, pakovali dušeke i put
je iščitao iz sna Sarajeva. Ovi im, kada se Rustem-beg podizao kule u Odžaku pored pod noge, uz Vratnik, u tvrđavu, potajice,
dobro najedoše i napiše, rekoše da to nije Bugojna da tvrđavskih zidara nema boljih a ludi Muho iz Arapove mahale znao bi
njihov posao i da im na Porti niko zid do u Dubrovniku. Pucajući od zadovolj- svojim škripavim glasom zamrznuti cije-
nije spominjao. Uzalud su pisali pisma i stva, govorio je da zid mora biti dugačak lu čaršiju kada bi zavikao: “Usteži gaće,
podmićivali tatare da požure, zalud su po sahat hoda, debeo dva, a visok deset arši- aginska beštijo, eto Švabe od Visokog!”
na, a u njemu ugrađene četiri neprobojne Takva napetost vladala je do kasne jese-
tabije. Da bi nevjernim Sarajlijama – koji ni, sve dok jedno jutro u Sarajevu ne osva-
Ali paša nije mario za njihovu samo iđaše za njim, mahaše glavama i is- nu Ali-paša Hećimoglu. Taj je pod Banjom
zbunjenost. Sasvim ozbiljan, puštaše jedno resko i neodređeno “jah”, Lukom potprašio princa Hidburghause-
na i sviju obradova vijest da će prezimiti
za koje ni sami nisu znali da li iskazuje
on ih upita: “A šta će se desiti odobravanje ili nevjericu – pokazao kako kod njih. Tada se ujediniše age s rajom,
ako provali ovamo kakva je sasvim ozbiljan i da bi razbio i posljed- a ulema s narodom, pa poslaše delegaciju
nje zrno sumnje u njima, na kraju im
kod Ali-paše, neka odmah zida zidove i
vojska?” I ne zaustavi se, već predstavi sina, zvao se Rustem-beg i bio dovršuje tabije. U naletu iskrenosti, on im
onakav, mračan i podbuhao, je postavljen za nadglednika radova. Tim priznade da nikada ne bi odbranio Banju
potezom ih je sasvim pridobio. Ta ne bi
Luku da nije bila opasana zidom i da se
strašan, nastavi sa svojim se valjda s rođenim sinom sprdao, rekoše svi ne ujediniše. Sutradan, dok su obila-
pitanjima: “A gdje će se narod Sarajlije i odahnuše. zili nedovršene tabije, Ali-paša ih upita:
Ali ni jedna od tabija ne bi dovršena, a
“Je li vam zaista tolika preša?”
skloniti i kako ćete zaštititi Porta opozva Ahmet-pašu Rustempašića. “Preša je, pašo, preša”, odgovoriše.
“Onda vadi sve to kamenje i uziđuj u
kuće i imetak koji ste stjecali Za njim ode i njegov sin. Radovi potpuno zidove i onako od njega nikakve koristi”,
zamriješe i punih deset godina isprepada-
generacijama?” Sarajlije ga ne Sarajlije gledahu one nakrivljene skele reče paša pokazujući cijela brda nišana
gledahu zblehnuto i najradije oko tabije na Jekovcu, na Strošiću, na Rav- oko Sarajeva.
nim Bakijama, na Zmajevcu. I nikada im
“I glavu, pašo, ako treba”, kaže se da
bi se nasmijali na ove tlapnje. ne bi gore nego u vrh deset godina kada su rekli, “samo neka je zid.” n

STAV 18/2/2022 59