Page 46 - STAV broj 379

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (117)

KAD TI KIŠA SAPERE

JARANOVU KRV S RUKU

Izašavši iz šikare, počeli su se pognuto kretati paralelno u odnosu na

naš trenutni položaj. Ja sam gledao čas u njih, čas u naše momke
Piše: Amir HASANOVIĆ polegnute duž međe. Nisam znao da li pucati i kada. Stariji, krupni,
brkati čovjek doviknu nam da ne pucamo dok ne dođu do međe.
“Kada nam budu skroz blizu, svi ćemo oplesti po njima”, dodade.

iša je padala od ranih jutarnjih ka kućama da nađu nekog najlona ili kakav kroz onu kišu, čuo neku huku. Prolazio sam
sati ritmično udarajući po najlo- lim dok smo mi pokušavali proširiti posto- kapiju kada je desno od mene nešto blje-
nu prebačenom preko dvije gre- jeći zaklon. snulo. Jak blijesak, a onda eksplozija. Ne
K dice da služi kao zaštita. Od jučer Uskoro do nas dođoše dva momka koji znam jesam li uspio pasti na zemlju kada
smo na ovom velikom polju između Deve- su po liniji dijelili doručak. Oskudni sen- su komadi betona, otpadaka i gelera počeli
taka i Dobošnice. Prvi su dani agresije na dvič premazan tanko paštetom i obećanje udarati u zidove kuće. Na zemlji sam osjetio
našu općinu, većina nas ne poznaje teren da će do podne ponovo nešto donijeti za udarac i snažan bol u predjelu kuka. Vidio
na koji smo došli. jelo bilo je sve što su imali za nas. Zvižduk sam da je puška pala na nekoliko metara
Jučer smo pod kišom granata ušli u ovu granate iz smjera Sižja prekinuo nam je raz- od mene u blato.
improviziranu liniju. Cijeli ovaj prostor ne- govor i natjerao nas da skočimo u prošireni Almir je prvi dotrčao, uhvatio me ispod
selektivno je gađan, a gađane su i kuće u na- dio tranšeje iza naših leđa. Nije tu bilo ni miški i uvukao u hodnik kuće. Obojica su
selju iza nas. Iako slabo naoružani, uspjeli zemunice, niti bilo kakvog većeg zaklona. počela da me okreću i pipaju po leđima i
smo do sinoć odbiti tri jaka napada četnika Bio je to šesti ili sedmi dan Agresije, linije prsima da vide jesam li ranjen. Na svu sre-
iz susjednih sela. Naša grupa iz Opštinskog su tek bile postavljene. ću, nigdje nije bilo ni ogrebotine. U kuk
štaba Teritorijalne odbrane, sastavljena od Eksplozija granate bila je glasna i reska, me najvjerovatnije udario veći komad be-
dvadesetak momaka, bila je razmještena od što je govorilo, po našem jučerašnjem isku- tona nakon eksplozije granate. Ustao sam i
kraja livade, preko ceste pa sve do mosta. stvu, da je pala veoma blizu. Druga i treća oslonio se na nogu, nije me mnogo boljela.
Dolje, kod mosta, bili su najjači napadi. U pale su mnogo bliže, jer su komadi gelera Gledamo kroz prozor iz hodniku. Gra-
večernjim satima, kada su izveli posljednji nakon eksplozije trgali grane mladih voćki nata je pogodila garažu i pomoćni objekt
napad, upotrijebili su jedan tenk i dva oklo- iza naših leđa. odmah do nas. Po razmjerama devastirano-
pna vozila. Brzim djelovanjem naših mo- Uslijedila je kanonada granata. Padale sti objekta do nje, samo smo mogli Allahu
maka, nakon što je jedna granata iz ručnog su svuda oko nas. U blizini, na dvadesetak zahvaliti da nama ništa nije bilo. Desni zid
bacača udarila u blizini oklopnog transpor- metara udaljenosti, bila je jednospratna hodnika nije više postojao.
tera, oni su se zaustavili i krenuli natrag. kuća. Pokazujući na nju, Almir nam viknu Krenuh da uzmem pušku, kad se u dolini
Bilo je jučer očito da agresori idu na da krenemo. Mi smo se nesigurno zgledali. razlijegoše još dvije detonacije. Pored kuće
ispitivanje snaga i traženje mjesta na ko- “Dajte, ljudi, hajmo tamo u zaklon, izginut protrča Riđa s još nekoliko momaka. Viknu-
jem bi lakše i uz što manje gubitaka probi- ćemo ovdje ko ništa. Vidite da nemamo ni- smo im da stanu. Jedan od njih se okrenu
li naše linije odbrane. Dio linije na kojem kakav zaklon”, govorio je Almir. i mahnu nam rukom. “Idemo, momci, do-
smo se mi nalazili bio je mnogo niži od ce- Čučeći u tranšeji, gledao sam u njih lje, evo izgleda da su četnici krenuli pono-
ste i livade lijevo od nas. Zbog svog nižeg čekajući šta će odlučiti, ipak su svi oni bili vo u napad pored ceste”, reče ne zastajući.
položaja, već od jutros naše tranšeje bile su mnogo stariji od mene. Nedim klimnu gla- Trčali smo kroz šljivik. Pucnjava odjed-
petnaestak centimetara u vodi. Svuda okolo vom i mahnu rukom da krenemo. nom postade još jača. Rafali su odjekivali
blato i mulj, što nam je, naravno, uveliko Dok smo trčali prema kući, sjetih se ispred nas. Riđa mahnu rukom da stanemo.
otežavalo kretanje. da su nam na jednoj daski pod najlonom Kad smo čučnuli, vidim da ne pozna-
Almir, Suad, Riđa, Nedim i ja našli smo ostale dvije ili tri kutije metaka i tri bom- jem ove ljude koji su bili s nama. Nabrzinu
neki zaklon ispod najlona i uspjeli ostati ko- be. Viknem im da se vraćam natrag i brzo nas prebrojim. Bilo nas je osam.
liko-toliko suhi na ovoj kiši, koja očigledno prečicom između voćki uskočim u tranšeju. “Eno ih”, reče jedan od momaka poka-
nije kanila prestati. Pretpostavljali smo da Oni su već bili u kući, odakle su mi rukama zujući rukom.
bi mogla potrajati i cio dan, pa smo gledali signalizirali da su stigli i da me čekaju. Iz šikare, kao iz nekog tunela, u sivo-
kako da napravimo nešto čvršći zaklon, da Dok sam im prilazio, ponovo dvije gra- maslinastim uniformama izlijetali su po-
ga malo bolje zaštitimo od padavina. Usko- nate padoše među kuće lijevo od nas. Bio kraj nas agresorski vojnici. Bacio sam se
ro je uz kišu zapuhao i vjetar, pa se naš za- sam gotovo stigao do ograde kuće u kojoj na zemlju i samo gledao prema njima. Ako
klon počeo ljuljati. Riđa i Suad krenuli su su bili Almir i Nedim kada sam iznad sebe, sam dobro razumio teren na kojem smo se

46 10/6/2022 STAV