Page 47 - STAV broj 379

nalazili, oni su sada našim momcima na
cesti dolazili s lijeve strane. Našli su neki
prolaz i zaštićeni šikarom uspjeli doći tač-
no na lijevi bok momcima koji su bili na
cesti i prema mostu.
Izašavši iz šikare, počeli su se pognuto
kretati paralelno u odnosu na naš trenut-
ni položaj. Ja sam gledao čas u njih, čas u
naše momke polegnute duž međe. Nisam
znao da li pucati i kada. Stariji, krupni, br-
kati čovjek doviknu nam da ne pucamo dok
ne dođu do međe. “Kada nam budu skroz
blizu, svi ćemo oplesti po njima”, dodade.
Almir je sasuo prvi rafal iz svog mitralje-
za, a onda smo mi, kao po komandi, zapucali
prema četnicima. U prvom momentu bili
su totalno iznenađeni. Neki od njih pogo-
đeni, a neki mahinalno i refleksno padoše
na zemlju. Otvorili su i oni vatru. Žestoka
pucnjava odjekivala je cijelom livadom. Pu-
cao sam pojedinačno prema njima u strahu
da mi ne nestane municije.
Četnici su ubrzo krenuli u povlačenje
prema šikari. Odnekud je počeo tuči puš-
komitraljez. Zasipao nas je rafalima i držao
nas prikovane za zemlju, odakle smo uzvra-
ćali koliko je to bilo moguće.
U jednom trenutku čujem bolni povik.
Vidio sam da se Almir odbacio natrag i da je
ostao ležati na leđima. Četnici su zamicali za
šikaru vukući za sobom ranjene i poginule.
Onaj krupni brko i ja izvukli smo Al-
mira na među. Krvario je u predjelu vrata.
Onako, na koljenima, iz ruksačića izvadim
zavoj. Brko mu je u međuvremenu skinuo
jaknu. Vidim da se ostali pucajući obazi-
ru na nas. Kao u nekom šoku, mahinalno
sam razderao prve zavoje i pritisnuo ranu.
Tek sam tada vidio da mu iza leđa otječe
potočić krvi. Pokušavao je nešto kazati, ali
svaki put bi se zakašljao i izbacio na usta
klobuk krvi.
Metak mu je ušao pored ključne kosti,
a kako je bio u ležećem položaju, zrno je
kidajući sve pred sobom izašlo u predjelu
bubrega i napravilo veliku izlaznu ranu.
Udahnuo je duboko, uhvatio brku za rukav
jakne i snažno izdahnuo.
Osjetio sam da se teret na mojim rukama
odjednom udvostručio. Držao sam još jedan
zavoj u rukama, nisam znao šta da radim.
Brko mu spusti glavu na ledinu. Almirove
plave oči još su gledale u daljinu, u kišom
okupane šume i vrleti Ozrena.
Momak iza mene spuza niz među, uze
jaknu sa zemlje i prekri Almirovo tijelo.
Naslonio sam se na stablo male voć-
ke i samo šutio. Kiša je pljuštala jače nego
ikada. Bio sam mokar do kože, ali bio sam
toliko utrnuo da ništa nisam osjećao, nisam
znao ni dišem li.
Sjedio sam tako i gledao ispred sebe. Po-
gled mi odluta na moje ruke. Kiša je s njih
sapirala krv raznoseći je po travi. Šehidska
krv natapala je još jedan komad Bosne. n

STAV 10/6/2022 47