Page 50 - STAV broj 379
P. 50

DRUŠTVO



          Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ




            za hiljada građana poginulih i ubi-
            jenih u protekloj Agresiji na Bosnu
            i Hercegovinu ostali su bijeli nišani
         Ikao trajni podsjetnik na slobodu koja
          je plaćena visokom cijenom. Jedan od
          takvih šehidskih bašluka koji nas pod-
          sjeća na čudo bosanskog otpora jeste i
          onaj Sejada Ćatića, smjernog i požrtvo-
          vanog borca 505. brigade 5. korpusa Ar-
          mije RBiH.
            Sejad Ćatić (sin Rasima i Derviše)
          rođen je 1964. godine u Bužimu. U pe-
          riodu od 1982. do 1991. godine kao zapo-
          slenik firme “Hidroelektra” Zagreb radio
          je na gradilištima od Zagreba, Čakovca,
          Rijeke, Krka, Učke, pa sve do Alžira. U
          oktobru 1991. godine došao je u rodni
          Bužim, gdje ga je zatekao početak rata u
          Hrvatskoj. U maju 1992. godine priklju-
          čio se jedinicama Štaba TO Bužim. Od
          formiranja 105/505. brigade  5. korpusa
          ARBiH bio je pripadnik Prvog bataljona,
          u kojem je boravio sve do pogibije. Sejad
          Ćatić više je puta nagrađivan od koman-
          danta 505. brigade. Poginuo je 13. juna
          1994. godine u rejonu Todorova, općina
          Velika Kladuša. U trenutku pogibije bio
          je pripadnik LVTS-1 (logističkog voda
          tehničke službe Prvog bataljona) 505.
          brigade. Posthumno je proizveden u čin
          zastavnika 29.  decembra 1995. godine.  Heroji bez ordenja (16): Sejad Ćatić
          početku se školovao, a kasnije se zaposlio  OLIČENJE
          POVRATAK IZ HRVATSKE
            Iza Sejada je ostala supruga Remzija
          i dvojica sinova, Adnan i Ajdin. “Još od
          srednjoškolskih dana pa sve do izbijanja
          rata moj Sejad je boravio u Hrvatskoj. U
          kao tehnolog u građevinskoj firmi ‘Hi-
          droelektra’. Prije nego što smo se uzeli
          1987. išao je raditi i u Alžir. Kasnije je   DOBROTE
          radio po raznim mjestima u Hrvatskoj.
          Zadnji put kad je došao kući bio je na
          gradilištu u Rijeci. To je bila zadnja tura
          kojom se moglo doći kući preko Karlovca.   Po pričanju supruge Remzije, u vrijeme posljednjeg odlaska na
          Stigao je u oktobru 1991. godine. Pošto
          je imao pravo koristiti godišnji odmor,   liniju Sejad je trebao biti slobodan: “Kad sam čula da opet on
          odlučio je ostati pa nakon isteka godiš-
          njeg pokušati se vratiti. Međutim, prije   mora na liniju, ja sam mu prigovorila: ‘Je l’ baš ti moraš svakoga
          završetka godišnjeg stigao mu je telegram   mijenjati? Ko god ne može, ti možeš!’ A on će meni: ‘Mogu, ženo,
          da je dobio otkaz uz obrazloženje da ima
          viška radnika u firmi. Kod kuće ga je za-  kako ne bih mogao?! Ja se borim za državu Bosnu i Hercegovinu,
          tekao početak rata. Negdje krajem maja   pa kako ne bih odradio ono što se od mene traži?!’”
          1992. godine uključio se u Teritorijalnu
          odbranu, kasnije u Prvi bataljon, gdje je
          bio sve do smrti. Bio je pripadnik logi-  dana. Kad se rodio mlađi sin Ajdin, Se-  Bužim bio je i Rifet Ćenanović, koji je
          stičkog voda, čije su službe obezbjeđiva-  jad je bio na liniji i tek nakon dva dana   kasnije, formiranjem jedinica, s Hasa-
          le borce hranom, obućom, uniformama,   je došao kući”, kaže Remzija.   nom Musićem Musom i Hamdom Mu-
          oružjem i slično. Obično je na liniji bo-  Na početku rata jedan od pomoćnika   stafićem prešao u Drugi odred, a od 15.
          ravio po 8-10 pa onda bio slobodan 2-3   komandanta Štaba Teritorijalne odbrane   augusta i u Prvi bataljon 505. brigade.



         50  10/6/2022 STAV
   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55