Page 50 - STAV broj 379

DRUŠTVO

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

za hiljada građana poginulih i ubi-
jenih u protekloj Agresiji na Bosnu
i Hercegovinu ostali su bijeli nišani
Ikao trajni podsjetnik na slobodu koja
je plaćena visokom cijenom. Jedan od
takvih šehidskih bašluka koji nas pod-
sjeća na čudo bosanskog otpora jeste i
onaj Sejada Ćatića, smjernog i požrtvo-
vanog borca 505. brigade 5. korpusa Ar-
mije RBiH.
Sejad Ćatić (sin Rasima i Derviše)
rođen je 1964. godine u Bužimu. U pe-
riodu od 1982. do 1991. godine kao zapo-
slenik firme “Hidroelektra” Zagreb radio
je na gradilištima od Zagreba, Čakovca,
Rijeke, Krka, Učke, pa sve do Alžira. U
oktobru 1991. godine došao je u rodni
Bužim, gdje ga je zatekao početak rata u
Hrvatskoj. U maju 1992. godine priklju-
čio se jedinicama Štaba TO Bužim. Od
formiranja 105/505. brigade 5. korpusa
ARBiH bio je pripadnik Prvog bataljona,
u kojem je boravio sve do pogibije. Sejad
Ćatić više je puta nagrađivan od koman-
danta 505. brigade. Poginuo je 13. juna
1994. godine u rejonu Todorova, općina
Velika Kladuša. U trenutku pogibije bio
je pripadnik LVTS-1 (logističkog voda
tehničke službe Prvog bataljona) 505.
brigade. Posthumno je proizveden u čin
zastavnika 29. decembra 1995. godine. Heroji bez ordenja (16): Sejad Ćatić
početku se školovao, a kasnije se zaposlio OLIČENJE
POVRATAK IZ HRVATSKE
Iza Sejada je ostala supruga Remzija
i dvojica sinova, Adnan i Ajdin. “Još od
srednjoškolskih dana pa sve do izbijanja
rata moj Sejad je boravio u Hrvatskoj. U
kao tehnolog u građevinskoj firmi ‘Hi-
droelektra’. Prije nego što smo se uzeli
1987. išao je raditi i u Alžir. Kasnije je DOBROTE
radio po raznim mjestima u Hrvatskoj.
Zadnji put kad je došao kući bio je na
gradilištu u Rijeci. To je bila zadnja tura
kojom se moglo doći kući preko Karlovca. Po pričanju supruge Remzije, u vrijeme posljednjeg odlaska na
Stigao je u oktobru 1991. godine. Pošto
je imao pravo koristiti godišnji odmor, liniju Sejad je trebao biti slobodan: “Kad sam čula da opet on
odlučio je ostati pa nakon isteka godiš-
njeg pokušati se vratiti. Međutim, prije mora na liniju, ja sam mu prigovorila: ‘Je l’ baš ti moraš svakoga
završetka godišnjeg stigao mu je telegram mijenjati? Ko god ne može, ti možeš!’ A on će meni: ‘Mogu, ženo,
da je dobio otkaz uz obrazloženje da ima
viška radnika u firmi. Kod kuće ga je za- kako ne bih mogao?! Ja se borim za državu Bosnu i Hercegovinu,
tekao početak rata. Negdje krajem maja pa kako ne bih odradio ono što se od mene traži?!’”
1992. godine uključio se u Teritorijalnu
odbranu, kasnije u Prvi bataljon, gdje je
bio sve do smrti. Bio je pripadnik logi- dana. Kad se rodio mlađi sin Ajdin, Se- Bužim bio je i Rifet Ćenanović, koji je
stičkog voda, čije su službe obezbjeđiva- jad je bio na liniji i tek nakon dva dana kasnije, formiranjem jedinica, s Hasa-
le borce hranom, obućom, uniformama, je došao kući”, kaže Remzija. nom Musićem Musom i Hamdom Mu-
oružjem i slično. Obično je na liniji bo- Na početku rata jedan od pomoćnika stafićem prešao u Drugi odred, a od 15.
ravio po 8-10 pa onda bio slobodan 2-3 komandanta Štaba Teritorijalne odbrane augusta i u Prvi bataljon 505. brigade.

50 10/6/2022 STAV