Page 53 - STAV broj 379

ja vratiti.’ Pratim ga niz stepenice, a on
nosi ruksak s hranom. Na stepenicama
se okreće i maše Ajdinu, koji je imao tek
četiri mjeseca. Kad je otišao, izišla sam
da malo nacijepam drva. U to vrijeme
nailazi stric Džemal i kaže mi da ga je
sreo i pitao kakav je to vojnik koji ide s
kišobranom’, a on mu uzvratio: ‘Stric,
šta ću ako pokisnem, valja onda biti
mokar na liniji.’ U tom dolazi i djever
Safet i kaže nam da je poginuo Mirsad
Crnkić. Usput me malo i zeza. Kaže:
‘Eno Sejada pred komandom u čarši-
ji, još nije otišao, nekakva sjedi s njim.’
Rekoh: ‘Nek sjedi, šta me briga!’ I mi
smo kod mene pili kahvu, prešli majka,
did i ostali. Nakon toga sam otišla kod
jetrve Sejide, neke žene joj došle u go-
ste. Povela sam obojicu dječaka, jednog
za ruku, drugog u naramku. Jetrva Seji-
da je zaključala vrata da djeca ne izlaze
vani. Nije malo prošlo, kad druga jetrva
Fatima kuca Sejidi na vrata i sva uspla-
hirena govori: ‘Otvori Sejida, poginuo
je naš Sejad’, ne znajući da sam ja kod
Sejide. Ona je htjela da prvo javi Seji- Sa sinom
di pa da zajednički vide kako će meni Adnanom 1990.
reći, a ispalo je da sam ja prva saznala.
Samo znam da mi je Ajdin ispao iz kri- kazivanju Safetove supruge Fatime, nije
la i ostalog se ne sjećam. Kad sam došla bilo dana, a i danas je tako, da se kod ne-
sebi, određeno vrijeme sam imala neku kog od braće nije pila zajednička kahva.
nadu da nije on poginuo, jer je još jedan “Sva naša današnja okupljanja na neki
komšija istog imena bio s njim, pa sam način su isprazna bez rahmetli Sejada.
mislila da je možda riječ o nekoj zabuni. Da nije teško, jeste, ali svjesni smo da
U takvim situacijama čovjek traži slamku je sudbina bila takva. Djeca rastu, život
nade da nije ono najgore. Međutim, kad mora ići dalje i valja nam nastaviti živje-
sam vidjela bijeli mantil i medicinara, ti i veseliti se. Suprug Safet uvijek žali
sve mi je bilo jasno.” za nekim propuštenim prilikama i tre-
Sejadova smrt sviju je potresla. Čla- nucima, ali ni tu se ništa više ne može
Povorka sa novi porodice su se stalno obilazili i promijeniti. Mogu samo reći da smo svi
dženaze imali harmonične porodične odnose. Po u porodici iznimno ponosni na rahme-
tli Sejada, ali i na sve druge poginule i
preživjele borce Armije Republike BiH”,
dodaje Safetova supruga Fatima Ćatić.
Lijepe uspomene na daidžu Sejada
Ćatića ima i njegov sestrić Admir Ka-
zaferović. Kako ističe, na spominjanje
daidže Sejada sjećanja mu se vrate na dan
njegove dženaze i, baš kao i tog dana, ne
može se suzdržati a da ne zaplače. “Daidža
Sejad je bio mio i blag. Njegova nježnost
i umiljatost se teško daju prikladno opi-
sati. Posebno pamtim njegovu posljednju
posjetu našoj porodici, neposredno pred
pogibiju. Prije toga, zbog ratnih obaveza,
nije dugo bio kod nas. Dan prije dolaska
po nekom je javio da će nam doći. Znam
da sam ga tog proljetnog dana čekao od
jutra. Još u mislima čuvam tu sliku kako
u pretežno bijeloj trenerci vozi sportski
bicikl i približava se našoj kući. I upra-
vo ta slika, koju ne dam zaboravu, naj-
bolji je opis njega: bjelina, čistoća, lje-
pota. Da mu Allah podari najveći stepen
u Džennetu.” n

STAV 10/6/2022 53