Page 52 - STAV broj 379

DRUŠTVO

Esada, tu je bio i komandant Nanić, koji
je odmah dotrčao. Esad mu je skinuo sat
i kasnije nam ga donio kući.“
“VRATE SE SJEĆANJA, KANE I PONEKA
SUZA”
Rifet Ćenanović kaže da mu je najte-
že pričati o svojim najboljim saborcima,
a Sejad je, kako tvrdi, bio jedan od njih.
“Sejadova smrt me baš pogodila. On je
bio jedan od najodgovornijih boraca koje
je iznjedrila 505. brigada. Allah rahme-
tile mu. I na njegovom primjeru sam se
uvjerio da je Allah birao najbolje. Često
volim kazati da smo mi živi u odnosu na
naše šehide jedne obične ‘talašike’. Ka-
kvi su to samo momci bili! Odvažni, od
zadatka, kako su samo znali poštovati i
poslušati starije i pretpostavljene, pa to
je u odnosu na ovo što danas svjedoči-
mo prosto nevjerovatno. Zato je Armija
RBiH i uspjela u tom ‘čudu bosanskog
Sa Željkom Jembrihom, Stankom Bakekom i otpora’. Kad god se danas na raznim obi-
Stjepanom Pongrecom u Čakovcu 1988.
lježavanjima upustim u razgovor sa sa-
najmlađi, Sejad nije bio razmažen. Safet Mirsad Crnkić. I poslije te kafe, negdje borcima o svemu onom što smo prošli,
tvrdi da je Sejad još od osnovne škole oko 11 sati, rastali smo se. On je otišao o momcima koji su živote dali za našu
imao cilj o tome čime se baviti u životu. na liniju, a Hase i ja kući. Još pamtim taj slobodu, poslije toga 2-3 noći ne mogu
“Brat je bio tih kao osoba. Sin Ajdin je trenutak kad mi je mahnuo preko ceste. spavati. Vrate se sjećanja, probude emo-
njegova slika i preslika. Skoro smo ne- Tad nisam bio svjestan da nam je to bio cije, kane i poneka suza. A u tim mojim
što radili kad Ajdin reče: ‘De, stric, po- zadnji susret i zato mi danas ta situacija tužnim sjećanjima Sejad ima posebno
lahko, neću crknuti radeći.’ A sjećam se često dolazi u sjećanje. Nije malo proš- i nezamjenjivo mjesto. Bože mu lijepi
kad smo rahmetli Sejadu kopali pijesak lo kako sam došao kući, kad me iz poli- Džennet”, kaže Rifet Ćenanović.
za kuću, da je on izgovorio haman istu cijske stanice zove Šima Bajrektarević. Po pričanju supruge Remzije, u vri-
rečenicu: ‘Polahko, brate, neću crknuti Kaže: ‘Haj ovamo dolje.’ Kažem ja supru- jeme posljednjeg odlaska na liniju Sejad
radeći.’ I ja kažem Ajdinu: ‘Isti si k’o otac zi: ‘Bojim se da nije šta bilo Sejadu kad je trebao biti slobodan. Međutim, njegov
ti rahmetli’, a on se samo smije. Sejad je zovu.’ I ja odem dolje. Kad sam ugledao zamjenik Senad Velić nije mogao ići, pa
bio dobrica i poštenjačina, blage nara- Slađu Pilića, odmah sam znao da nešto su se dogovorili da se zamijene za smje-
vi. Uvijek raspoložen i susretljiv. Vedar nije uredu. Pitam ga da nije šta Sejadu nu: “Kad sam čula da opet on mora na
i vazda raspoložen za šalu. Bio je i jako bilo. Kaže: ‘Jes Boga mi, poginuo je.’ Oko liniju, ja sam mu prigovorila: ‘Je l’ baš
štedljiv. Volio je igrati nogomet. Mjesec 11 sati je otišao, a tad je bilo oko 14 sati. ti moraš svakoga mijenjati? Ko god ne
dana poslije napada na Bosansku Krupu Poginuo je ispred škole u Todorovu, ne- može, ti možeš!’ A on će meni: ‘Mogu,
stupio je u redove Teritorijalne odbrane dugo po preuzimanju dužnosti. Valjda su ženo, kako ne bih mogao?! Ja se borim
i ostao u brigadi sve do pogibije. Po ka- neki mještani dovezli hranu za vojsku i za državu Bosnu i Hercegovinu, pa kako
zivanju saradnika, marljivo i odgovorno Sejad je krenuo da im pomogne. U tom ne bih odradio ono što se od mene tra-
je odrađivao sve što ga je sljedovalo. Nji- trenutku je u blizini škole pala granata. ži?!’ Noć uoči pogibije je dobio poziv
hova služba je bila stacionirana u jednoj Sejad se nalazio na ulazu u školu i jedan a ujutro je otišao. To jutro sam ustala,
kući u Babincu”, prisjeća se brat Safet i geler ga je pogodio ispod lijevog pazu- napravila halvu bajaderu, razvila ‘ma-
nastavlja: “Kad je Sejad dobio poziv da ha, tačno u srce. Nakon što je pogođen, sancu’ i jedan sir zamotala. Ja to paku-
ide na Todorovo, bila mu je ostala kaba- samo je napravio 4-5 koraka i kleknuo. jem i držim Ajdina u naramku. Pitam
nica i čizme u Babincu, pa je taj dan na Po kazivanju Esada Velića, koji je bio tu, ga hoću li mu pakovati još jednu košu-
liniju nosio kišobran. Noć uoči njegove u nekoliko sekundi je izdahnuo. Osim lju, a on mi uzvraća: ‘Nemoj, brzo ću se
pogibije ja sam otišao kod njih na veče-
ru i on je tu noć dobio poziv da se sutra “Sejad je bio divan i prepošten momak. Bio je čestit,
javi u komandu. Tu su bili i mati i otac.
I ujutro je on otišao. Kasnije, kad smo moralan i uvijek prijatan u razgovoru. Mislim da je malo
rahmetli Hase Pilić i ja otišli pred ko-
mandu, on još nije bio otišao. Pita me: takvih ljudi danas, i u Bužimu i šire, i o njima je uvijek
‘Imaš li para da kafu popijemo?’ I popili teško govoriti. Bio je čovjek od vjere i, koliko god je držao
smo mi skupa tu kafu. Tu smo se malo
i zezali. Pita ga Hase: ‘Ha, komšo, je li do obaveza prema Bogu, toliko je držao i do obaveza
prpa, ima li straha?’ A tad su se vodi-
le žestoke borbe na Autonomiji, bilo je prema starješinama i saborcima. On i ta njegova ekipa su
puno ranjenih i poginulih. Upravo tad bili momci u koje sam imao puno povjerenje. Vjerovao
smo dobili informaciju da je u jutarnjim
satima poginuo komandant 511. brigade sam dragom Allahu, pa njima”, tvrdi Rifet Ćenanović.

52 10/6/2022 STAV