Page 51 - STAV broj 379

Sve vrijeme, do pogibije Sejada Ćatića,
Rifet mu je bio pretpostavljeni starješi-
na: “Sejad je bio rukovodilac službe za
materijalno-tehnička sredstva u Prvom
bataljonu. U tom logističkom vodu koji
je vodio Mumin Pehlić bilo je više službi,
od sanitetske, veterinarske, intendanske
do tehničke. Osim Sejada, u tehničkoj
službi je bio i Senad Velić, a nakon Se-
jadove pogibije i Remzija Kudelić. Veći
dio rata primarni zadatak nam je bio da
snabdijevamo jedinice Prvog bataljona
u zoni odgovornosti od Baštre, preko
Hercegovine i Kedića Glavice, pa sve
do Banjana i banjanske škole, gdje smo
se spajali s Trećim bataljonom. Kasnije
smo bili i manevarski bataljon, pa smo
išli i van odgovornosti našeg bataljona,
na Spahića Glavicu, na Todorovo i dru-
ga ratišta. Kad je Sejadova služba u pi- Sa Sašom Kutinom u
tanju, moja obaveza je bila da nabavim Smederevskoj Palanki 1985. Prilikom služenja vojnog roka u JNA
naoružanje, a Sejadovo i Senadovo da
sve to što kvalitetnije rasporede na sva-
kog borca, da vode evidenciju... U toj
našoj jedinici je sve bilo sinhronizova-
no. Poštovali smo se, a i Sejad je bespri-
jekorno odrađivao svoj dio posla. Bio je
divan i prepošten momak. Imao je lijep
karakter, bio je čestit, moralan i uvijek
prijatan u razgovoru. Izrazito pozitivan
čovjek. Mislim da je malo takvih ljudi
danas, i u Bužimu i šire, i o njima je uvi-
jek teško govoriti. Bio je čovjek od vjere
i, koliko god je držao do obaveza prema
Bogu, toliko je držao i do obaveza prema
starješinama i saborcima. On i ta njego-
va ekipa su bili momci u koje sam imao
puno povjerenje. Vjerovao sam dragom
Allahu, pa njima. Zlato sam im smio osta-
viti. Nikad me nisu slagali. Kad nastupi
nestašica, obično nastaju problemi. A u
ratu nit’ dovoljno hrane, nit’ obuće, nit’ S prijateljima
municije. Uvijek je neko nezadovoljan. u Alžiru 1986.
Sejad i Senad su pratili svaki metak i
svaku pušku koju smo rasporedili. Ina-
če, ima jedna velika zabluda jer većina
ljudi ima loše mišljenje o pozadinskim
aktivnostima u ratu. Obično se za logi-
stiku smatra da je manje važna. Takvi
ne znaju da 70 posto uspjeha na frontu
ovisi od logistike. Jer, ako vojnik nema
kvalitetno i pravovremeno snabdijevanje,
ne može ni odraditi planirani zadatak.
Ako nema metak, ako nema hranu, ako
nema prijevoza, on je ‘leden’. Sve što je
prošlo preko Prvog bataljona prošlo je
kroz te četiri službe. I sve je to perfektno
funkcioniralo. A jedan od najzaslužnijih
za sve to upravo je bio rahmetli Sejad.”

POGIBIJA U TODOROVU
Sejad Ćatić bio je jedno od četvero
djece oca Rasima i majke Derviše, koji su
još imali kćerku Eminu, te sinove Izeta Uspomena iz S radnim kolegom Markom
i Safeta. Po kazivanju brata Safeta, iako Alžira 1986. Valentićem 1986.

STAV 10/6/2022 51