Page 33 - STAV broj 229

Lažni branitelji “u historiji nije bilo vojske, političkog po-
kreta, partije, stranke koji su htjeli Bosnu”
(a jeste ARBiH i SDA), dok Karahasnovu
tvrdnju da je “BiH stvorila kulturu i jedan
multikulture konkretan način življenja” izvrće na glavu
pa tvrdi da je “Bosnu stvorila i održava kul-
tura”. Mustafić pokazuje i vlastito nepozna-
vanje historije kada tvrdi da “neprekidno od
devedesetih godina XX vijeka do danas” u
bh. društvu postoji etniziranje društva, mada
je isti proces, što se tiče Srba i Hrvata, i
počeo i završio još u 19. stoljeću, pa je je-
dina etnizacija koja smeta Mustafiću, a koju
vidi kao “etnogetoizaciju, dezintegraciju i
zaostajanje” ustvari poslijeratna bošnjač-
ka nacionalna emancipacija i kulturološka
renesansa. Zanimljive su i Mustafićeve za-
blude, koje i ranije iznosio, da se Sarajevo
tokom opsade sačuvalo svoju supstancu
ne na prvim linijama nego “kozmopolit-
skom politikom i internacionalnim relacija-
ma”. Ono što najviše muči Dinu Mustafi-
ća jeste što narodi u BiH žele da njeguju
vlastite “etničke” kulture umjesto nekakve
“zajedničke” koju bi Mustafić da njeguje, a
pogotovo mu smetaju subvencije koje se
dodjeljuju za takve projekte, umjesto da se
usmjeravaju u prave ruke (pretpostavljamo
u ruke Mustafića i njegovih istomišljenika)
koje bi već znale koju i kakvu (naravno za-
ta Feđa Isović i Dino Mustafić imaju za- Ne razumijevajući da su identiteti više- jedničku) kolektivnu memoriju treba čuva-
Šjedničko? Jednostavno ih je nemoguće slojni i višedimenzionalni, za Mustafića ti, a kakvu ne.
ignorirati ma koliko se trudili i to ponajviše postoji neka dilema, neka tenzija i sukob Interesantno je da Mustafić, koji bi da koristi
jer i jedan i drugi naprosto ne prestaju da između posjedovanja ličnog i nacional- kulturu (i fondove za kulturu) da bi zausta-
zagađuju javni prostor svojim loše promi- nog identiteta, štaviše, za njega je nacio- vio “retradicionalizaciju i etnizaciju” druš-
šljenim istupima. Valjda vođeni motom da nalni identitet ustvari pošast i iskreno žali tva, tj. sprovodio čisto političke i ideološke
na kraju ne pobjeđuje pametan nego upo- što je došlo do nacionalne emancipaci- agende, kuka i nariče kako kultura posta-
ran, odlučni su da priviknu javnost na često je Bošnjaka! Za Mustafića su nacionalni je “puko sredstvo i instrument političkih i
sasvim suluda razmišljanja te ih tako nor- identiteti pogubni za “multietničku” Bo- ideoloških agendi”. U suštini, Mustafiću
maliziraju i van malog kruga istomišljenika. snu i Hercegovinu, a “mi” u nacionalnom se čini da se može desiti da kulturkampf
Ustvari, normalizacija je i suviše blag termin smislu je besmisleno. Podržava i stavove bude izgubljen jer dolazi do “potvrđivanja
jer je očita namjera nametanja takvog krajnje kako Bošnjaci ne trebaju da imaju vlastite nacionalnog, vjerskog i kulturnog” identi-
marginalnog razmišljanja široj javnosti kao institucije jer je to navodno fragmentira- teta Srba, Hrvata i Bošnjaka, a budući da
ne samo dominantnog nego kao i jedino pri- nje BiH pa navodi jednako problematične je sasvim sarajevocentričan, Mustafić ne
hvatljivog, jedino pristojnog. Upravo ovakvu stavove Esada Durakovića, kojem smeta i zna, ne želi da zna ili se pravi da ne zna da
namjeru demonstrirao je Mustafić sa svojim Bošnjačka gimnazija jer su navodno “sve je srpski i hrvatski nacionalni, vjerski i kul-
tekstom Lažni prijatelji Bosne objavljenim na gimnazije u Sarajevu bošnjačke”. U kojem turni identitet davno zaokružen i potvrđen,
ljevičarskom portalnu Tačno.net. Mustafić smislu su sve gimnazije bošnjačke, nema pa ustvari harangira isključivo protiv potvr-
nas obavještava o vlastitom svjetonazoru objašnjenja, a niti Mustafić niti Duraković đivanja partikularnog “čistog” bošnjačkog
radi kojeg mu je oduvijek, “umjesto bilo ko- ne pojašnjavaju kako Bošnjaci mogu oču- identiteta, pogotovo na polju kulture. Ono
jeg etničkog kolektivnog identiteta, bila bliža vati i njegovati vlastitu nacionalnu, jezičku, za čim Mustafić i njegovi istomišljenici žale
solidarnost sa ljudima koji su plijenili svojom kulturnu, ukratko identitetarnu posebnost nije nekakav “fini bosanski poliperspekti-
dobrotom i plemenitošću”. Na prvi pogled, bez vlastitih institucija? Neizgovoreni od- vizam” već nemogućnost da, izdašno od
kozmopolitski stav, no Mustafić se vrlo brzo govor jeste da i ne trebaju! države sponzorirani, oblikuju i usmjeravaju
akreditira kao žrtva specifične jugotravestije Mustafić to u suštini i govori kada tvrdi da jednoobrazne kulturne tokove na prostorima
kozmopolitizma kada kaže da su, “nažalost, je “Bosnu stvorila autohtona kultura koja s bošnjačkom većinom, a posebno ih iritira
mnogi moji sunarodnjaci pristali zamijeni- se uzajamno prožimala i nadopunjavala”, što su njihova mišljenja marginalna i ma-
ti svoj lični identitet za nacionalni, ali ima i čime negira kulturološke posebnosti, a da njinska umjesto mainstream. Odatle takvo
respektabilan broj onih koji su odoljeli toj bi barem nekako osnažio svoje stavove kri- nepristojno insistiranje na sveprisutnosti u
pošasti”. U samo jednoj rečenici Mustafić vo citira i književnika Dževada Karahasana. javnom prostoru. Možda bi ih najbolje bilo
razotkriva ne samo vlastitu malograđansku Izjavu Karahasana kako “nikad nije bilo voj- ignorirati, no poučeni gorkim iskustvom,
uskogrudnost nego i svu problematičnost ske ili političkog pokreta koji su htjeli stvoriti bojimo se da nemamo tu privilegiju.
svjetonazora kojima je zadojen. Bosnu” Mustafić parafrazira pa tvrdi kako
Sastavio: M. D.

STAV 25/7/2019 33