Page 45 - STAV broj 229
P. 45
Ahmed Mešić,
najstariji čovjek u Jablanici
LOVAC, Piše: Edib KADIĆ
edib@stav.ba
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
HADŽIJA I ije ni čudo što Prenj ljubitelji al-
pinizma i planinarenja nazivaju
PARTIZAN Nma”. Pod njima je selo Ravna
“bosanskohercegovačkim Alpa-
smješteno na 200 metara nadmorske vi-
sine, zrak je rezak, čist i prohladan, iako
je juli, a veličanstveni pogled definitiv-
no opravdava titulu Alpi. Iz sela se hvale
da je upravo takva klima razlog za dugo-
vječnost i zdravlje lokalnog stanovništva.
SAVE Među njima, najzdraviji i najstariji jeste
devedesetsedmogodišnji Ahmed Mešić.
Nađosmo ga kako sjedi na klupici i plijevi
krompir. Kaže da je najstariji od muških
glava u Jablanici i da ga ruke još dobro
služe. “Posao ide dobro, ja čupam travu,
a nevjesta kumpjere vadi. Vrijeme je da se
KOVAČEVIĆA vade. Evo, vidiš i sam, dobro ih je zlatica
pojela. Evo ih, hodaju po listu. Nije ih va-
kat bilo vadit’, ali je pala mača velika po
njima i oni su izgorili. Ako djeluje to na
plod, ne valja. Eto, zato je to”, objašnja-
va nam Ahmed. Unuk Mahir zove ga da
malo odmori, pa mu u šali dobaci: “Haj-
de, dedo, pisat ću ti sat manje.” Kako bi
se ugodna atmosfera i smijeh kojih je na-
pretek u ovim krajevima nastavili, ekipi
“Vazda smo nešta morali birati, ili ćeš u Stava Mahir dodatno pojašnjava: “Ima i
nekoliko godina dogovorili smo se – radi
partizane ili u ustaše, ili si Srbin ili Hrvat. mi džaba i njegova je hrana.”
Kada je riječ o zdravlju, Ahmed tvrdi
A ono nisi ništa od svega ovoga. A sad da ga ništa ne boli. Fino jede, samo mu,
ću ti pričati kako sam otišao u partizane, kaže, škodi ako se odjednom najede, pa
onda razgodi, na dva ili tri puta dnevno
u brigadu Save Kovačevića. 1942. godine pomalo. “Nikakve lijekove ne trošim, samo
došli mi u Ostrožac. Napali naši na Bradinu, za prostatu jedan slovenački lijek. Svako
jutro po jednu tabletu popijem. Ha mi ne-
pobili hin Nijemci, ništa od njih nije ostalo. stane, odem i nabavim još. Ako ih plaćam
parama, 21 marka, a ako odem kod dok-
Došla riječ da sve što je sposobno mora u tora, dam samo jednu marku. Nikad me
glava ne boli, nisam bologlav. Ama, eto
vojsku. Meni 19 godina, bio sam k’o čigra. vam pričam, ništa me ne boli. A kako će
Burazer mi je bio četiri godine mlađi, pa me išta boljeti kad imam sedmero djece,
šesnaestero unučadi, osamnaestero pra-
je ostao kući, da bi kasnije došao i on, šta unučadi i dvoje čukununučadi. Mene ne
smije ništa boljeti, posebno kad se saku-
ćeš. I ja pravo u brigadu Save Kovačevića” pimo svi, kad mi dođu za Bajram.”
STAV 25/7/2019 45
