Page 79 - STAV broj 146
P. 79
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Filozof čaršije
POZNAJETE
LI LAGANINIJA
Mislio sam pritom na Homera. Euripida. Sjetio sam se i Heinricha Heinea. Njegove
Piše: sjajne knjige Firentinske noći, u kojoj je tekst o Paganiniju, kojeg nikad nisam
Irfan HOROZOVIĆ zaboravio. Kao ni Ingresov crtež.
– Vidiš, taj je Niko – Niko Laganini.
Poznajete li Laganinija? – Niko?
Kakvo pitanje. – I ništa. Niko i ništa.
Mnogi su čuli za nj, ali malo ko ga – Lijepo si to složio. Priča je negdje drugdje.
je vidio. – Nema priče. Sve je u jeziku. Neko se dosjetio toga jedanput kad mu je bilo zgodno,
Zna se da je očito dobio ime po dijabo- a svi se ostali služe i igraju. O pričama razmišljaju samo dokoni. Kao ti.
ličnom violinisti i da je zapravo u mnogim – Sad si prevazišao samog sebe. Na moju žalost, čini mi se da si u pravu
stvarima njegova suprotnost.
– Ko zna? Njegov veliki dvojnik je tragaš. Jedino konkretno na ovom svijetu
Ne zna se otkud je dolutao. inspirativan. jeste Paganini.
I, naravno, njegovo životno muzicira- – Znam i ja jednu priču o tom.
nje posve je suprotno onom po kojem je Smiješak koji je mogao značiti sve i ni- Zaprepasti se.
poznat Paganini. šta. Kakav smiješak? Tako se možda i La- – Baš bih volio da čujem...
Jedna ruža zove se po njemu. Mnogo- ganini osmjehivao. – Pošao jedanput Niko Laganini u čarši-
cvjetnica Niccolo Paganini. ju. Ni sam nije znao zašto je pošao. Onako.
Glasoviti bosanski maestro Laganini ne- – Nek ti bude. Demonologija je pasi- Šetao i šetao, a onda odlučio da se malo
što je drugo. Kao i njegov cvijet, ako ga ima. ja dokonih. odmori.
Čovjek-ime, čovjek-znak, imenica koja Neki čovjek za susjednim stolom poruči
se pretvara u pridjev, a ponekad može i u Opet onaj smiješak. nešto. A onda reče:
glagol (iako nije baš tako često). Zaustio sam da nešto kažem, ali sam se “Laganini...”
S takvim mislima nimalo se nisam predomislio. To mu se učini neobičnim. I sumnjivim.
začudio kad sam ga vidio iza stakla. Fi- – Ustvari, on se zove Niko. Upravo je o tom razmišljao kad se ko-
lozof čaršije. I detektiv koji osvjetljava – Opet ista priča. Niko. nobar stvori pred njim.
nejasnosti. Poput mađioničara misteriju – Nije ti dobar naglasak. Sjećaš se priče – Laganini – reče Niko.
pretvori u očigledno. Raširio sijede obr- o Odiseju i Polifemu? Odnosno o Kiklopu? – Laganini, ali šta?
ve poput krila i strijelja pogledom sve u – Ko je učio, taj se sjeća. Kako i ne bi?! Pitanje ga je posve zbunilo.
vidokrugu. Ponešto se i pročitalo. I vidjelo. – Bilo šta – jedva izgovori.
– Čekaš me? – rekoh. Mislio sam pritom na Homera. Euripida. Konobar odmahnu rukom. I ode.
– Čekam svakog ko naiđe. Laganini. Sjetio sam se i Heinricha Heinea. Njegove Nešto kasnije, prošao je i stavio mu
– Laganini, kažeš, kako je ime starom sjajne knjige Firentinske noći, u kojoj je tekst čašu na sto.
poznaniku? o Paganiniju, kojeg nikad nisam zaboravio. Šta je to, pitao se.
– Ko zna? Znam da nije Nikola. Kao ni Ingresov crtež. – Voda – odgovori mu iz daljine konobar.
– Kako znaš? – Vidiš, taj je Niko – Niko Laganini. – Zašto? – nije se mogao načuditi.
– Znalo bi se da jest. – Niko? – To je naprimjer bilo šta – govorio mu
– Da, to bi bilo previše slično. – I ništa. Niko i ništa. je konobar svojim ozbiljnim pogledom.
– Jedanput se zvao Nedim... – Lijepo si to složio. Priča je negdje Dobro, pomisli Laganini i iskapi čašu
– Vidi sad. drugdje. vode. Ipak nije bila laganini, bubnjalo mu
– Tako se bar predstavio. – Nema priče. Sve je u jeziku. Neko se je u glavi dok je pio. Donio je kao Paganini.
– Mnogo nevažnih stvari u vezi s tim dosjetio tog jedanput kad mu je bilo zgod- – Niko nije savršen.
čovjekom. no, a svi se ostali služe i igraju. O pričama – Niko. Nije ni Niko.
– Ako je čovjek? razmišljaju samo dokoni. Kao ti. Najednom se začula violina.
– A što bi drugo bio?! – Sad si prevazišao samog sebe. Na moju Svirala je posve u blizini.
žalost, čini mi se da si u pravu. Nisam znao je li to radio ili neko zaista
Onda smo šutjeli. svira. Svirao je Azru (ništa bez Heinea, mada
– Tako ti je to – reče on nešto kasnije. riječi samo dopiru iz sjećanja).
Kritički um igra se sam sa sobom. Pitanje Bilo kako bilo, pomislio sam da svira
je kako pronaći apstraktnu osobu u prostoru Laganini. Izgledalo je da i moj oštroumni
u kojem se sve čini konkretnim. Književni sagovornik sluša. n
detektiv savjetuje da se što više udaljiš od
očiglednog. I odbacuješ. Ono što ostane, ma
koliko bilo nevjerovatno, istina je za kojom
STAV 21/12/2017 79
