Page 67 - STAV broj 415
P. 67
Mehmed Sadik-efendija, i unuci, sinovi Lutvaga će povući potez koji će ga unije-
starijeg sina Jašer Sadik-bega, bosanskog ti u narodnu pjesmu. Sve se zametnulo
defterdara, koji pogibe na čelu vojske u boju na velikoj svadbi koju je te godine prire-
pred Banjom Lukom, a narod ga upisa u dila neka od bogatih sarajevskih porodi-
svoje pjesme: “(...) Naprijed idu Sarajlije ca. Tamo su Lutvagina supruga Hašema i
mlade / I pred njima Ćurčić Jašar-beže / njena mati, Halilbašićka, vidjele Almasu
Spored njime Musiću kadija / A za njime Zildžić i ona im se pričini ljepoticom ka-
vas muluk listom...” Leže ovdje i Jašerovi kvu ni Šeherzadina mašta ne može zami-
sinovi Ahmed-beg i Lutvulah-beg, kojeg sliti. Danima su samo o njoj pričale, opi-
zvahu Lutvaga. On, Lutvulah, bacit će u sujući njen stas i dugu joj kosu, svijetlu i
sjenu svoga oca, i djeda, i jednim nimalo iskričavu, kao da je Svevišnji zlaćani prah
junačkim činom postat će najpoznatiji po njoj prosuo, a lice joj takvo da u se ne
među Ćurčićima. da gledati. Istresajući sve svoje skrivene
Lutvaga nije bojovao velike bitke. Histo- želje u tu priču, vezle su Lutvagina žena i
rija će ga upamtiti kao jednog od gorljivih punica nemilosrdno i pretjerivale na sve
učesnika u familijskim sarajevskim raz- strane. Sve začudnijim opisima Almase
miricama, zbog čega će cijelu porodicu Zildžićeve hraniše one neku zatomljenu
dovesti pred slom. Kazuje Bakir Tanović strast u sebi. Usred te pomame Hašemi
da zbog jedne kućice u selu Vučija Luka se jednom ote i ona, sva se protresavši od
dođe do oštre prepirke između Osman-be- nekakve srsi, izjavi da Almasu – samo da
ga Dženetića i Ahmet-bega Glođe, koji sam muško – drugom ne bi dala, ma izgi-
bijaše dobar prijatelj Lutvagin. Sarajevo, nula pred njenim pragom. Od furune se osramote Lutvagu. U zagrljaju noći nađo-
plaho i željno drame, odmah se podijeli, tada javi Lutvaga, ozbiljan poput zakon- še se one pred avlijom “poznate sarajevske
a Lutvaga se nađe na strani Glođa. Strasti skog paragrafa: “E oženit ću je ne zvao se pjeve”, kojoj pripovjedači ne otkrivaju ime,
se rasplamsaše do te mjere da je na kraju ja Ćurčić!” Dvije se žene nasmijaše, a Ha- pretpostavljamo iz samo jednog razloga: da
vezir morao intervenirati. On pozva obje šema baci pred njega izazov: “Ako si takvo ga otkriju, pjesmu više ne bi mogli pripisati
strane u Travnik, ali Glođo se ne odazva muško pa je isprosiš, od mene ti je halal.” cijelom narodu i zvati je narodna. Naručiše
i suprotstavi se veziru. Kazuje se da je do Već u akšam sjedio je Lutvaga u Zildžića kod nje pjesmu, takvu da će za vijeke vje-
borbe došlo negdje oko Viteza te Glođo bi- kući i istrese na sofru pregršt dukata, ali ih kova posramiti njihovog Lutvagu koji se u
jaše poražen i pobježe u Dubrovnik. Ušavši Zildžići odbiše. Lutvaga se ne pomete, sa- onim godinama digao da ženi djevojku ko-
u Sarajevo, vezir odmah smijeni muteseli- čeka on da prođe nekoliko dana te ti ga eto joj treba čvrsta muška ruka. Tako nastade
ma Mustaj-pašu Babića jer se pričalo kako opet i na sofru istrese dva pregršta dukata, poznata pjesma: “Star se Ćurčić pomamio
je i on bio na Glođinoj strani, a na njego- ali ga i ovaj put odbiše. Ne zna se koliko je / B’jelu bradu obričio / Grahom zube naki-
vo mjesto postavi Fadil-pašu Šerifovića i puta Lutvaga dolazio, ne obazirući se na tio / Dok Almasu primamio // Kad Almasu
skupa s njim načini spisak od četrdeset Zildžićko uporno odbijanje i sramotu – ta primamio / Stade dedo leđa peći / U Alma-
pobunjenika koje odmah treba protjerati zar da je udajemo za tebe a dedo joj možeš se suze teći // Al’ Almasa alčak bila / Vreću
u Anadoliju. Na tom spisku, među prvima, biti? Ali se zna da su ove riječi bivale sve slame naložila / Pa uz dedu prislonila // Kad
nađe se i ime kadije Lutvage Ćurčića i on bljeđe pred hrpom koja je iz dana u dan se dedo probudio / Vreću slame zagrlio / I
se već poče pakovati, ali u zadnjem trenu rasla i da jednog dana ostadoše sasvim za- ovako prozborio: / Oj, Almaso, dušo moja
vezir se predomisli i udari ih amnestijom. metnute i niko ih ne izgovori pred brdom / kam’ ti noga, kam’ ti glava / Zar ti takva
Ipak, Lutvaga bijaše kažnjen, i to tako što dukata koji im osvjetljavaše lica da se činilo sva jednaka.” Pjevajući je cijeli jedan vijek
ga proglasiše nedostojnim čuvara sablje da su svi Zildžići posuti zlatnim prahom uza saz po sarajevskim avlijama i teferiči-
Gazi Sadikove, optočene zlatom i dragim kao što bijaše posuta kosa njihove Almase. ma, narodni pjevači joj dodadoše po neki
kamenjem, koju je nosio u boju pred Ba- Pretpostavljamo da je Hašema zacvilje- stih, ali srž pjesme ostade ista.
njom Lukom. Kažu kako mu je sablju lično la kao ranjena kada je čula da su Zildžići Želje naručiteljki pjesme, na njihovu
oduzeo Fadil-paša Šerifović, a on, Lutvaga, pristali, ali nije imala kud. Njena mati je žalost, nisu se obistinile. Almasa Ćurčić
još se mjesecima krio po Ćurčića kućama dvoriše danima, sve dok je ne osposobi da (rođena Zildžić) pojavljuje se nakon
bojeći se da bi i njemu država mogla kon- se digne na noge, da se ponovo uspravi i da Lutvagine smrti pred šerijatskim sudom
fiskovati sav imetak kao što je to učinila dočeka prilježnicu uspravna i gorda, jer ona u Sarajevu. Ona traži nasljedno pravo za
njegovom pobratimu Ahmet-begu Glođi. je Halilbašićka, oni preko svoje riječi ne na- svoga malodobnog sina Muhameda, a u
Bilo je to 1840. i Lutvaga je tada imao stupaju i nema te sile pod kojom će presa- drugoj ruci, kao još jedan dokaz da nije
trideset godina. Trideset i pet godina poslije viti kičmu. Tad njih dvije skovaše plan da podmetala vreće punjene slamom, kako
bi to htjeli prikazati ostali Ćurčići, vodi
mlađeg sina Ismeta, uz njega kćerku Ra-
semu, “i bila je trudna (Almasa), što se
odnosi na malu Aišu koja je rođena posli-
je”, piše u zapisnicima s rasprava pred su-
dom. Protiv ovakvih dokaza sudije bijahu
nemoćne i presudiše u Almasinu korist.
Ali pjesma ostade, jača od svake sudske
presude i svakog zakonskog paragrafa,
na sramotu, ili na čast Ćurčićima, zavi-
sno kako se gleda, a – valja to još jednom
napomenuti – prvi od Ćurčića, Salih-aga,
znao je gledati dvojako. n
STAV 17/2/2023 67