Page 63 - STAV broj 415

trojica ili četvorica iz lanca koji su padajući granicu po kojoj bi Trst i dio Gorice ostali
u provaliju, mrtvi ili teško ranjeni, povukli Jugoslaviji. Francuska je predložila sred-
za sobom i ostale nesretnike. Oni su tako nji put, vrlo blizu sadašnje granice, koji se
bili osuđeni da danima umiru u dubinama također činio najrealnijim, ne zato što je
ponora, na leševima svojih drugova, u neza- poštovao jezične podjele već zato što je sli-
mislivim patnjama. Samo na okolini Trsta jedio granicu koju su vojske stvarno držale
tri hiljade nesretnih ljudi bačeno je u ponor prethodnih mjeseci.
fojbe Basovice, kao i u ostale kraške ponore.
U Rijeci je užas bio takav da je grad SKRIVANJE ZLOČINA
doslovno opustio. Čitave su porodice stizale Sve je okončano potpisivanjem mirovnog
u Italiju mnogo prije završetka pregovora na ugovora u Parizu 10. februara 1947. godine.
Pariškoj mirovnoj konferenciji (1947. go- Na kraju je na pariškoj konferenciji odlučeno
dine, za koju je, kako je Winston Churchill da će se za granicu slijediti francuska linija:
izjavio, bila vezana sudbina Istre i Julijske Italija predaje Jugoslaviji brojne gradove i
krajine. Bio je to masovni bijeg. Do kraja sela s italijanskom većinom, odričući se za-
1946. godine 20 hiljada ljudi napustilo je uvijek Dalmacije, Kvarnera, Rijeke, Istre Neki su se ipak uspjeli skrasiti u Itali-
Rijeku, napustivši svoje domove, imovinu i dijela pokrajine Gorice. Pariški mirovni ji, unatoč brojnim preprekama koje su pred
i zemlju. Krajem 1946. italijansko-jugosla- ugovor zapravo je Jugoslaviji dao pravo da njih stavljali tadašnji zvaničnici italijanske
vensko pitanje postalo je teret za mnoge, konfiskuje svu imovinu italijanskih građa- Komunističke partije. Oni su, u korist Ju-
teret koji je kočio rješavanje drugih i još na, pod uvjetom da će ih obeštetiti vlada u goslavije, minimizirali tragediju. Naprimjer,
važnijih pitanja: Saveznici su željeli pronaći Rimu. Time su načinjene dvije nepravde. Emilio Sereni, koji je obavljao dužnost mi-
rješenje za Beč i Berlin; Sovjetski Savez je Prije svega, legaliziran je prisilni egzodus nistra za poslijeratnu pomoć, a na čijem su
trebao riješiti podjelu Njemačke. Italija se italijanskog istarskog i julijskog stanov- stolu završili svi izvještaji sa zahtjevima za
borila s upravljanjem prelaza između mo- ništva koje je bježalo u desetinama hiljada, pomoć iz Pule, Rijeke, Istre i bivše italijan-
narhije i republike. napuštajući svoje domove noseći tek malo ske Dalmacije, umjesto da preuzme brigu o
Uglavnom je trebalo odrediti gdje će pokućstva koje je moglo stati na konjskim tim ljudima i objasni italijanskoj javnosti
prolaziti granica između Italije i Jugoslavi- zapregama. Nikakve naknade nije bilo, pa je razmjere dramatične situacije, minimizirao
je. Sjedinjene Američke Države, naklonjene velika većina prognanika emigrirala u razne je problem. Odbio je primiti nove prognanike
Italiji, predložile su liniju kojom je Italiji dijelove svijeta tražeći novu domovinu: neki u tršćanske izbjegličke logore s izgovorom
bio prepušten veliki dio Istre. Sovjeti su, na- u Južnoj Americi, neki u Australiji, neki u da više nema mjesta, a u nizu izvještaja go-
klonjeni Titovim komunistima, predložili Kanadi i Sjedinjenim Državama. vorio je o „italijansko-slovenskom i italijan-
sko-hrvatskom bratstvu“ i prisiljavao Istrane
da ostanu na svojim posjedima tvrdeći da je
vijest o vrtačama „reakcionarna propaganda“.
Stoga nije teško zamisliti kako je bilo
moguće da takva tragedija bude prešućiva-
na i gurana pod tepih decenijama. Puno je
godina prošlo od ubistava u vrtačama i logo-
rima pa do 2004. godine, kada je italijanski
parlament odobrio Menia zakon (od imena
tršćanskog zastupnika Roberta Menia, koji ga
je predložio) o uspostavi Dana sjećanja. Od-
govor na pitanje zašto se decenijama šutjelo
treba tražiti u nekoj vrsti prešutnog sauče-
sništva koje je trajalo desetljećima, između
centrističkih i katoličkih političkih snaga s
jedne strane i onih ekstremne ljevice s druge
strane. Tek nakon 1989. godine, rušenjem
Berlinskog zida i samoodumiranjem sovjet-
skog komunizma, počele su se pojavljivati
neke pukotine u neprobojnoj brani tišine.
Trećeg novembra 1991. tadašnji pred-
sjednik Republike Francesco Cossiga po-
sjetio je fojbu na Basovici u okolini Trsta i
na koljenima zatražio oprost za pedeseto-
godišnju šutnju. Zatim je došao javni tele-
vizijski servis s televizijskom serijom „Srce
u zdencu“, a još jedan predsjednik Italije,
Oscar Luigi Scalfaro, otišao je, u znak po-
štovanja prema palima, 11. februara 1993.
pred fojbu Basovica. Tako je, malo po malo,
podignut pokrivač šutnje kojim je predugo
bila skrivena tragedija počinjena nad Itali-
janima Julijske krajine, Istre, Rijeke i Dal-
macije. n

STAV 17/2/2023 63