Page 59 - STAV broj 415

za obračun poreza na dobit. Djed je prije
rata bio rukovodilac u “Stupčanici”, ra-
čunovođa, neko ko je za poskočicu imao
dosjetku – kada bi pokušao sagovornika
zbuniti ili našaliti se – “a znaš li šta je na
kontu 1100?”, dobitnik srebrnog ordena
za rad u SFRJ za radničke zasluge, dio
one, nekakve, nazovi “socijalističke eli-
te” na lokalnom nivou, poštovan i slušan
od radničkog svijeta, član upravljačkih
struktura koji se onomad mogao založiti,
pogurati da se neko iz sela, od poznanika,
neko u potrebi, primi “u radni odnos”,
na pilanu ili u šumariju ili u tvornicu
namještaja, ako je imao dovoljno škole i
ako je htio raditi.
Sada su bila druga vremena. Penzija,
iako dobro veća od minimalne, nije vri-
jedila mnogo. Ako je mala osnovica, šta
znači da je ono što primaš veće za ovaj ili radnika zarađivalo hljeb i dalje trošilo, u Bosni, za vrijeme dok je kod nas bio
onaj procent? Morao je ponovo, u svojoj ostavljajući na životu i granape, i kafiće, rat uveli tehnološku proizvodnu liniju
68. godini, raditi kao i onda kada je po- i dobavljače i ono malo sportskih i kul- koja je pakovale daske u najlon. Mogli
činjao, krajem četrdesetih godina. Onda turnih udruženja. smo se boriti samo cijenom i samo si-
je bila mladost, i želja, i život ispred, Djedu bi dolazili Mišo, mesar, gospođa rovinom, trupcima ili građom, a valja-
energija da sve barijere rušiš uz osmijeh. Sehvata, imala je pogon tekstilne indu- lo je nekako obnoviti lokalnu zajedni-
Onda su bili novi pogoni, država je uzi- strije, “Kraško” brenta, “Šparda” brenta cu, namaći poreze da bi država mogla
mala kredite, osnovali su se “privredni i mladi policajac Mugdin, čija je supruga kako-tako funkcionirati, zaposliti sta-
subjekti”, gradilo se, radilo se, izvozilo... imala STR, čitaj: trgovačku radnju. novništvo. Zato se sjeklo, masovno se
I onda su trebale proći godine, decenije Prije nego ću izaći djed je spustio nao- prorezivalo, ne vodeći računa o ciklusu
da bi se postigao kakav-takav standard, čale, iz džepa izvadio dvadeset njemačkih pošumljavanja, utjecaju na ekosistem,
da nema masovnog odlaska, da nema maraka i dodatno me zadužio: “Kupi i na klizišta, na vode... Između dva zla
masovne nezaposlenosti. Isti su zahtjevi Avaz i ono što ti čitaš (potom je napra- biralo se ono manje.
i sada za obnovom, za upošljavanjem, za vio stanku, zapalio cigaretu), navrati i do
zbrinjavanjem, za izgradnjom porušenog, mame, vidi treba li šta kupiti za kuće?” II
za vraćanjem izbjeglih. Izašao sam napolje. Puhao je sjeverac. U našem malom mjestu sve je na
U svakom slučaju, penzije nisu bile Nije bilo padavina. Nije bilo sunca. Nije kilometar, i prodavnica, i disko, i sala,
dovoljne, moralo se “snalaziti”. S druge bilo magle. Bio je dim koji je, možda u i kino, i pošta, i život. To je i prednost i
strane, godine su donosile iskustvo, zna- nešto manjoj mjeri nego magla, smanji- usud malih sredina. Za deset minuta do-
nje da se nešto brže radi, nisu nosile iza- vao vidljivost. Bilo je hladno, koji stepen šao sam do trafike, sada u obliku sebilja.
zov dokazivanja, radilo se po učinku za iznad nule. Pritegao sam rajfešlus na jakni Do nje je bila druga, limena konzerva,
gazde, poduzetnike, bivše radnike u ovim vijetnamki, kao stvorenoj za ovo vrijeme gotovo s istom ponudom. Ova druga, u
ili onim OUR-ima koji su se odvažili na- i ove prostore. Navukao sam kapu. I da- vlasništvu “Opresinog” distributivnog
praviti iskorak, pokrenuti privatni biznis. lje je bilo hladno. Zapuhivao me hlad- lanca, preferirala je Oslobođenje. Na se-
Mogao je još iskoristiti i poznanstva, da- ni vjetar u lice. Po grlu me golicao dim, bilju, u dijelu police, istaknutom na pre-
našnji šefovi, direktori ispostava porezne neka vrsta smoga od pilote, one koja je ferencijalnom mjestu, onom prvom do
uprave ili banaka, općinski inspektori ostajala iza sječe a nije se mogla tretira- prozorčića, stajao je Dnevni avaz. Kupio
bili su ili poznanici, ili bivši radnici, ili ti dalje, vozila se kao otpad na gradsku sam sa sebilja Avaz, a iz “Opresine” tra-
djeca poznanika... Uglavnom, u svaku je deponiju i palila. fike Slobodnu Bosnu. Posljednje što sam
kancelariju mogao ući, izboriti se, izložiti Valjda je to bio jedini indikator da kupio na ovoj trafici prije šest i više go-
argumente u vezi s knjiženjima, odgoditi industrija radi. Rezala se daska. Nije više dina, u predvečerje rata, bili su crtani
plaćanje neke dažbine, dogovoriti se da se bilo pogona za izradu namještaja. Išlo je romani u izdanju “Lunov Magnus Stri-
plati najmanja kaznu u okviru onog što bosansko drvo, daske, letve, trupci, sve pa” ili “Zlatne Serije”. Sada je Slobod-
je propisano, ili da se prođe uz opomenu ono što se isiječe do Ploča ili kopnenim na Bosna bilo štivo koje sam iščekivao.
ondje gdje legislativa dozvoljava. putem do Zapadne Evrope, ondje gdje se Stariji su mi govorili da to nije za moje
A poduzetnici, biznismeni, gazde, oni intenzivno gradilo. Nisu se više izrađivale godine. Donosile bi školske drugarice
koji su se drznuli raditi sami, uglavnom stolice, stolovi, kreveti, čemlice, nogare O.K. ili Teen magazin, no nisam ondje
su bili orijentirani na rezanje daske (go- za balkonsku ogradu, nije bilo više po- nalazio ništa interesantno. Gotovo po
tovo je svako selo imalo najmanje po jed- gona, a ionako je švedska konkurencija pravilu, o istim su događajima sasvim
nu brentu) ili na trgovinu. Ali i dalje je pojela tržište. Nije bilo više ŠIPAD-a, suprotna stajališta imali novinari u Avazu
kičmu, onog što se zove privredni razvoj, “Jugobanke”, koja je držala devizni pa- i Bosni. Pogledao sam naslovnice i prije
u suštini žilu kukavicu, činio “privredni ritet za izvozne poslove, a i luka Ploče nego ću ih otvoriti naišla je Dženita iz
subjekt u društvenom vlasništvu”, šum- sada je bila u drugoj državi. Kažu da su smjera autobuske stanice. Stao sam kao
sko-industrijsko preduzeće “Stupčani- Litvanci ili Estonci, uglavnom neko od ukopan, mahnuo rukom tek toliko da
ca”, sada najveća pilana u Federaciji Bo- novopridošlih baltičkih država, gdje je me primijeti. Kazala je ćao i nastavila
sne i Hercegovine, gdje je više od hiljadu raslo jednakovrijedno drvo kao kod nas prema školi. n

STAV 17/2/2023 59