Page 56 - STAV broj 415

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (150)
“BRŽE,

BALIJO, BRŽE”

Desetak sekundi nakon što je Miralem otvorio vatru počinjemo

više četveronoške nego pognuti bahuljati prema rovu. Četnici
žestoko pucaju. Nekoliko ih je udaljeno ne više od dvadeset
metara. Bacam se na zemlju, nastavljam puzeći. Na pet-šest
Piše: Amir HASANOVIĆ
metara od rova čujem kako mi neko od onih što nas gađaju
prilično ravnodušnim glasom govori: ”Brže, balijo, brže.”

utro na Vranovači dočekujemo uda-
ljeni dvjesto metara od naše linije.
HVO i naša pojačanja iz Tuzle već
Jdva dana biju žestoku bitku na ovom
dijelu ratišta. Suad, Fikret, Miralem i ja
smjestili smo se ispod stabla velike lipe.
Opojni miris njenog cvata širi se na sve
strane. Udišem i žmirim. Odlazim na tre-
nutak u djetinjstvo, u dane kada smo le-
žali na Brdima ispod stare lipe.
Prenu me tresak granate velikog ka-
libra. Javljaju nam da su se naši povukli
s tri rova i da pod hitno treba pokušati
vraćanje ovih linija. Osman naređuje da
polahko krenemo. Jedanaest je sati.
Korak po korak idemo naprijed. Od
drveta do drveta. Sporazumijevamo se mi-
mikom. Prolazimo deset, pedeset, stotinu
metara. Oko nas tišina. Čudno mi. Osje-
ćam skrivene poglede iz šume. Sjetim se
zasjede na Krečanama u Gradačcu i ne ide
mi se dalje. Trnci i hladnoća kreću mi uz
leđa. Fikretu i Suadu dajem znak rukom
da se vraćamo. U posljednjem trenutku.
Čim smo počeli odstupati, s desne i
lijeve strane stadoše pucketati granči-
ce. Sve brže. Zaključujem da smo upali izvlačimo i vraćamo na položaj. Odluču- Opet kanonada projektila velikog ka-
u zasjedu i da nas žele uhvatiti. Zato ne jemo sačekati vodiča. libra pada po livadi iza nas i po objektima.
pucaju. Ubrzavamo, ali gledamo da to Dolje, pola kilometra niže, vodi se Ponovo krećemo naprijed, sada ojačani s
bude što tiše i neprimjetnije jer znamo žestoka borba. još dvadesetak ljudi pristiglih iz Gradačca.
da će nas zbog šume i rastinja tako teže Ponovo se iz šume u koju smo malo- Uspijevamo obići šumicu i jednom uvalom
pratiti. U jednom trenutku, kada mi se prije bili krenuli čuje pucnjava. Javljaju stižemo iza leđa naše linije. Dolazimo do
učinilo da se nećemo izvući, otvaram va- nam da momci iz HVO-a i dalje drže lini- momaka koji su zalomili liniju na samom
tru – i lijevo i desno. Njih dvojica čine ju i ne povlače se. Samo je pitanje koliko ćošku šumice. Desno, sto metara niže, još
isto. Četnici ne odgovaraju. Uspješno se će još svi oni tamo izdržati. dopire paljba. Kažemo komandirima da

56 17/2/2023 STAV