Page 51 - STAV broj 415

opet sam pala u nesvijest. Tek sam onda ”Sjećam se da je bilo veoma
bila svjesna šta se desilo: ostala sam bez
noge. Sjećam se da je veliku uloga u mom mnogo ljudi ispred pijace.
izlječenju na ortopediji odigrao dr. Ismet Zakoračila sam desnom
Gavrankapetanović. Rekao je ljekarskom
timu, budući da se radi o veoma mladoj nogom i na jednom se pojavi
djevojci: ‘Nemojte ništa raditi dok ne mrak, prašina, jauci, pa
vidimo koliko noge joj se može spasiti.’
Kad su putem rendgen-aparata vidjeli da komadi ljudskih tijela, krv,
kost nije oštećena, uprkos brojnim ranama razbacani predmeti. Sjećam
po nogama, odlučili su da dalje ne sijeku
nogu. Uslijedila su veoma bolna previja- se momka prevješanog
nja. Moja mama Šefika Tatlić vidjela je preko ograde. Padam na
na TV da je na Markalama bio masakr.
Prvo je otišla u mrtvačnice i vidjela da trup čovjeka koji je ostao
me tamo nema. Dolazi u bolnicu. Vidim glave, nogu. Još uvijek mu
ja nju i kažem joj: ‘Mama, živa sam, malo
sam ranjena, ostala sam bez noge.’ Ona srce kuca i kažem mu:
je istog momenta pala u nesvijest. Onda ‘Izvini, jarane, ti si već
sam ja nju tješila: ‘Mama, nemoj plakati,
ljudi žive i bez obje noge.’ U to vrijeme u mrtav. Morala sam pasti na
bolnici sam stalno plakala. Kažu da mi je
to bio izdušni ventil. Tu sam ostala mjesec tebe.’ Na njemu je bila vojna
dana. Jedan dan je došao neki Amerikanac košulja. Podigla sam ruku i
i pitao me što plačem. Rekli su mu da ja Amerisa po dolasku u Klinički centar
plačem svaki dan. Sutradan mi je donio tražila pomoć.” nakon ranjavanja (iz arhive)
kofer šminke, cigareta, gumenih bombo-
na. Kasnije mi je nudio da me izmjesti u hodati. Imam milion problema. Vizual- ne može opraštati, jer sam još živa. Ja ne
Ameriku na liječenje. Nisam prihvatila no, kad me gledate, rekli biste da sam do- opraštam niti zaboravljam. I još nešto.
zbog moje nane, jer sam je puno voljela, i bro. Međutim, valja se boriti s protezom Jednu večer policija mi je u 22 sata doš-
što je Amerika daleko. Četiri mjeseca bila i ostalim posljedicama. Koliko god njih la na vrata, kao najvećem kriminalcu, i
sam na liječenju u Italiji. Tamo mi se nije krivim za to što su nam uradili i za laž- rekla da se sutradan, u 13 sati, javim u
svidjelo. Jedva sam čekala da se vratim u nu propagandu koju šire, krivim i našu SIPU. Pitala sam: ‘A zašto da se javim? Po
moju Bosnu i Hercegovinu. Ukupno sam vlast što nisu nama, koji smo stradali, kom članu i zašto sam kriva?“ Odgovor je
imala 39 operacija. Pred novu operaciju davali šansu da svjedočimo na suđenji- bio: ‘Ako nećeš sama, doći će marica po
uvijek bi mi govorili da je ova – zadnja.“ ma ratnim zločincima. Jer žrtve treba da tebe.’ Kad sam sutradan taksijem došla u
Amerisu i danas vrijeđa četnička pro- svjedoče i pokažu svoj invaliditet koji su SIPU, inspektor me pita iz kog pravca je
paganda da su na Markalama, na dan ma- nam oni nanijeli. Svi bismo pokazali šta su pala granata na Markale. Odgovorila sam
sakra, Bošnjaci postavili lutke. nam uradili. Boli me što na obilježavanju mu: ‘Što me pitate za nešto što se desilo
masakra u prvim redovima budu politički prije toliko godina, što pitate žrtvu, kao
OTKINULI SU MI DESNU NOGU subjekti iz svih nivoa vlasti, od države da sam ja gledala odakle je granata dole-
Ona će za tu propagandu reći: do općine, i, umjesto amputiraca, ljudi u tjela?’ Isljednik je bio srpske nacionalno-
„I danas agresori govore nebuloze da kolicima, govore o tome šta se desilo. Svi sti. Potom su mi dolazili na posao i rekli
su na Markalama Bošnjaci postavili lutke. oni odaju počast, a ja i ostali smo negdje da je taj koji je ispalio granatu uhapšen
Moj odgovor je bio da sam ja ta živa lutka. iza. Pretprošle godine gradonačelnica je u Beogradu i pitali me da li ću ga tereti-
Rođena sam zdrava i normalna. Oni su dala izjavu ispred mene i rekla kako ona ti. Potvrdno sam odgovorila. Još uvijek
mi u djeliću sekunde preokrenuli život, ispred žrtava oprašta. Budući da sam iza čekam poziv za svjedočenje.“
u tinejdžerskim godinama ostavili me nje nastupila glasno sam je demantovala
invalidom. Morala sam ponovo da učim i rekla da niko u ime mene, amputirca, UDRUŽENJE SVJETLOST ZAPOSLILO 13
INVALIDNIH OSOBA
Danas je Amerisa predsjednica Udru-
IZ BIOGRAFIJE MERISE AHMETOVIĆ ženja civilnih žrtava rata Svjetlost. Uz nju,
u Udruženju je svoje zaposlenje našlo još
Amerisa Ahmetović rođena je 3. 6. 1978. godine u Sarajevu. Početkom Agre- 12 invalida. O nastanku i radu Udruženja
sije na Bosnu i Hercegovinu završava osnovnu i upisuje Srednju medicinsku Merisa podvlači:
školu. U četvrtom razredu medicinske škole, pred veliku mature, drugog maja „Do 2020. godine općine u Kantonu
1995, otac joj je poginuo u odbrani domovine. Merisa postaje dijete šehida. Sarajevo imale su svoje udruženje civil-
Mjesec dana joj je falilo da napuni 16 godina. Nepuna četiri mjeseca kasnije, nih žrtava rata. Te godine smo došli na
28. 8.1995. godine, biva teško ranjena na masakru na Markalama i ostaje bez ideju da osnujemo krovno udruženje koje
desne noge. Tad počinje njen novi list života i nova borba kroz mnoga iskuše- bi okupljalo sva ta udruženja i dali smo
nja. Amerisa je kazala i ovo: „Sakupim godine, bol, želju u jedan čaršaf pa sve mu ime Svjetlost. Ja sam druga po redu
to fino podijelim i rasporedim i od svega toga izvučem jedan osmijeh u koji je predsjednica ovog Udruženja, a prije toga
uloženo sve ovo što prođoh. Stisnem čvrsto zube krenuvši u borbu za život i,
hvala Bogu, danas mogu slobodno kazati da mi je život baš kao i kod svih ljudi sam bila predsjednica općinskog udruže-
koji nisu okusili gorčinu rata – ispunjen. Sretna sam žena!“ nja Centar. Udruženje Svjetlost radi pu-
nom parom. Imamo 13 zaposlenih i svi

STAV 17/2/2023 51