Page 47 - STAV broj 415
P. 47

Pazara pronašli ventil da ublaže pritisak.   tržištu. Oni koji nisu putovali u Tursku   osmanski trgovački putevi proširili su se
          Bila je to trgovina s bošnjačkom zajedni-  govorili su drugima koji su radili šta da   na Italiju. Otada je dubrovačka luka sve
          com iz Republike Türkiye, koja nije bila   im kupe, recimo kahvu ili bilo šta, znate.   više dobivala na važnosti kao središte po-
          samo sredstvo za postizanje ekonomskog   Onda odete tamo, kupite vreću, odnesete   vezivanja Osmanskog kraljevstva i šire.
          cilja već i praksa koja je stvarala nove i   je na tržnicu, izmjerite količinu u kilogra-  Gradovi duž ovih ruta također su dobi-
          obnavljala stare veze sa zajednicom mu-  mima i prodate kupcima na tržnici. Vla-  vali važnost kao mjesta gdje su se putnici
          slimanske slavenske dijaspore u Republi-  da je to tolerirala. I šta su radili, dolazili   mogli odmarati, nahraniti svoje konje i
          ci Türkiye i turskom državom u cjelini.  su tu s vremena na vrijeme, kad je Slobo   klanjati u lokalnim džamijama. Noviba-
            Tokom prve polovine ’90-ih u Novom   (Milošević) odlučio poslati svoje batina-  zar, odnosno Novi Pazar, kako se danas
          Pazaru je propala novopazarska industrija   še, da im naplate takozvani porez, oni su   zove, bio je jedan od gradova na tom putu,
          tekstila TKS. Kako bi osigurali novac za   bukvalno reketarili.      „Sandžak je postao dio pašaluka Bosne i
          život, Bošnjaci su putovali između Repu-  To nije bio običan porez, oni su reke-  jedno od ključnih balkanskih trgovač-
          blike Türkiye i Novog Pazara i koristili   tarili tržište, radionice. I robu su zaplije-  kih središta; kopneni most koji povezuje
          porodične veze s tamošnjom dijasporom   nili, uzeli nam je. Došli bi ovamo i jedno-  osmanske zemlje“ s današnjim zapadnim
          kako bi nabavili materijal i tkanine za   stavno procijenili nečiju firmu na temelju   Balkanom. Dalje se navodi da je Novi Pa-
          proizvodnju traperica i druge odjeće koju   veličine i radnika tamo i došli do nekog   zar bio historijski važan trgovački grad,
          su pokretali u improviziranim tvornica-  tajanstvenog broja koji bi vlasnici morali   „kako se trgovina s Firencom širila, ruta
          ma odjeće u svojim domovima, često u   platiti, recimo 200.000 njemačkih mara-  između Raguse i Burse ili Istanbula, pre-
          potpunoj tajnosti. Mještani koji su bili   ka, 300.000 njemačkih maraka... i tako ih   ko Foçe, Novibazara, Edirnea, a odatle
          zaposleni u TKS-u upotrijebili su svoje   je slao dva ili tri puta godišnje. To je bilo   do Istanbula ili Burse preko Galipolja“.
          vještine u neformalnoj proizvodnji kri-  unosno za državu, ne za državu, naravno,   S početkom propadanja Osmanskog
          votvorene odjeće. Mještani su također   nego za Slobu i njegove koji su napunili   Carstva u 19. stoljeću trgovci koji su bili
          prodavali prehrambene artikle, kahvu i   džepove, razumiješ? Ali i našim ljudima   vezani uz Portu postupno su izgubili svoj
          cigarete na novopazarskoj tržnici drugim   ovdje je bilo dobro. Da li razumiješ? Da   privilegirani položaj i potisnuli su ih pra-
          Jugoslavenima koji su putovali u grad u   smo ovdje morali plaćati poreze, plaćati   voslavni trgovci. Trgovci su, značajno, bili
          potrazi za robom koja je bila deficitarna   osiguranje za radnike, prijavljivati ih i   među rijetkim ljudima koji su mogli čitati
          ili je uopće nisu mogli naći u drugim mje-  tako dalje, to bi stvarno bilo jako skupo,   i pisati, uz učitelje i nekoliko svećenika.
          stima. Ti su procesi stvorili novu klasu   ali ovako je zarada bila veća. U radioni-  Oni su skupljali politička iskustva i ideje
          uspješnih trgovaca u Novom Pazaru. Isto-  ci je moglo raditi 200 radnika, a prijav-  u Austro-Ugarskoj, a potom te ideje pre-
          vremeno, do posla i dobara bilo je teško   ljena su bila samo dva. Ljudi su štedjeli   nosili na lokalno stanovništvo. Ubrzo se
          doći u drugim krajevima Srbije.   neplaćanjem socijalnih doprinosa za za-  trgovci pojavljuju kao nositelji posebnog
            U Novom Pazaru tvornice su proizvo-  poslene. Super se živjelo ovdje, sjajno se   srpskog nacionalnog pokreta.
          dile do 30.000 pari krivotvorenih trape-  živjelo tada u Novom Pazaru.“  Nakon Prvog srpskog ustanka tur-
          rica dnevno, uključujući marke kao što                               ske i muslimansko-slavenske porodice
          su „Levi’s“, „Diesel“ i „Reply“. Zbog ni-  NOVE-STARE VEZE           morale su napustiti Srbiju u roku od pet
          skih plaća i relativne lahkoće utaje poreza,   Sandra King-Savić dobar dio svog   godina od ratifikacije Hatišerifa 1830. i
          troškovi proizvodnje tekstila bili su niski.   rada posvetila je pojašnjavanju čvrstih   1833. godine, te su morale odustati od
          Sandžaklije su tako počele kapitalizirati te   veza između Sandžaka i Turske, pojašnja-  svojih prava na imovinu. King-Savić ci-
          prednosti za osnivanje poduzeća za proi-  vajući također otkud toliki broj Turaka   tira Šabana Hodžića, koji navodi da su
          zvodnju tekstila, obuće i kože. Zbog općeg   bošnjačkog porijekla. Ona podsjeća da je   se Muslimani selili ili bježali na one te-
          haosa ratnih godina, međutim, ne postoje   Novi Pazar stoljećima povezivao trgovce   ritorije koje su još smatrali osmanskim,
          pouzdani podaci koji bi mogli ilustrira-  s Portom kao i s Firencom. Uključenjem   uključujući i Novopazarski sandžak. Pro-
          ti tačan prihod i učinak proizvodnje, ali   današnje Bosne i Hercegovine u sastav   cesi homogenizacije bili su, dakle, u toku
          analitičari i stručnjaci procjenjuju da su   bivšeg Osmanskog Carstva 1463. godine,   prije austrougarske okupacije BiH 1878.
          godišnji prihodi bili „između 50 i 100 mi-
          liona dolara“. Sandžak, tačnije Novi Pazar,
          privukao je hiljade ljudi koji su nastoja-
          li raditi u rastućoj tekstilnoj industriji u
          kojoj je do kraja ’90-ih bilo oko 500 tvor-
          nica. Beograd je također kapitalizirao ove
          odnose slanjem „utjerivača poreza“, koje
          je lokalno stanovništvo jednostavno zva-
          lo reketašima.
            Kako je to izgledalo, pojasnio je Senad,
          jedan od sagovornika King-Savić: „Vla-
          da je bila pod sankcijama, a Novi Pazar
          je bio neka vrsta vrata kroz koja je ulazila
          roba... ehm..  ilegalno... radeći šverc. Ono
          što hoću reći je da su svi švercali. Da li
          razumiješ? Pola Novog Pazara je tada bio
          buvljak. Znači, ovdje je počinjala tržnica,
          pa sezala sve do općinske zgrade, pa na-
          trag do rijeke Raške. Kažem vam, tada je
          oko 70 posto svih Novopazaraca radilo na
          ovoj pijaci. Ko je išta mogao, završio je na


                                                                                                    STAV 17/2/2023 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52