Page 50 - STAV broj 415

DRUŠTVO

Amerisa Ahmetović, najmlađa
stradalnica na Markalama 1995. godine

JA SAM ŽIVA
Piše: Bajro PERVA

merisa Ahmetović, uprkos
teškim životnim iskušenjima, LUTKA S
ostala je hrabra, vedra i optimi-
A stična žena. Sa šesnaest godina
Sarajeva, ostala je bez desne noge. Po do- MARKALA
u masakru okupljenih civila koji su doš-
li da kupe hranu, na pijaci Markale, 28.
augusta 1995. godine, od granate koja je
ispaljena sa srpskih položaja s brda iznad

lasku u UKC Koševo iz njenog mladog ti-
jela izvađena su dva i po kilograma gelera. “I danas agresori govore nebuloze da su na Markalama Bošnjaci
Neki geleri nikad nisu izvađeni.
postavili lutke. Moj odgovor je bio da sam ja ta živa lutka. Rođena
OD ZLOČINAČKE GRANATE IZGUBILA sam zdrava i normalna. Oni su mi u djeliću sekunde preokrenuli
DESNU NOGU
Prisjećajući se tog događaja, Ameri- život, u tinejdžerskim godinama ostavili me invalidom. Morala
sa kaže: sam ponovo da učim hodati. Imam milion problema. Vizualno kad
„Osvanuo je sunčan i lijep dan. Pošla
sam na pijacu da kupim hrane. Ni danas mi me gledate, rekli biste da sam dobro. Međutim, valja se boriti s
nije jasno otkud nam pare. Vjerovatno ih
je mama bila negdje uštekala. Kupila sam protezom i ostalim posljedicama.“
nešto hrane i jednu metlu. Dva puta sam
pokušavala izaći na desnu stranu pijace,
ali nisam uspjela. Valjda me čekala sudbi- Život pun
iskušenja:
na. Krenula sam na lijevu stranu. Sjećam Amerisa
se da je bilo veoma mnogo ljudi ispred Ahmetović
pijace. Zakoračila sam desnom nogom i
na jednom se pojavi mrak, prašina, jauci,
pa komadi ljudskih tijela, krv, razbacani
predmeti. Sjećam se momka prevješanog
preko ograde. Padam na trup čovjeka koji
je ostao glave, nogu. Još uvijek mu srce
kuca i kažem mu: ‘Izvini, jarane, ti si
već mrtav. Morala sam pasti na tebe.’ Na
njemu je bila vojna košulja. Podigla sam
ruku i tražila pomoć. Ljudi su istog mo-
menta trčali da pomognu svima nama koji
smo davali ikakve znakove života. Stavili
su me u jedan bijeli kedi. Prvo su stavili
jednu ženu, pa mene, pa jednog čovjeka.
Stavili su ga preko mojih nogu. Jako me
je zaboljela noga. Zdravom nogom sam ga
gurala nazad. To je bilo najduže putovanje
u mom životu. Kad su me doveli na Ko-
ševo, dva i po kilograma gelera ljekarsko
osoblje je izvadilo iz mog tijela. Bila sam
teško ranjena, mislili su da ću iskrvariti. Ja
sam rekla: Bacite mi zavoj da stegnem ranu
i sama sam sebi stegla nogu i odvukli su
me onda na ortopediju. Kad su me gore
odvukli, borili su se da mi spase nogu.
Gore sam izgubila svijest. Onda prvo moje
buđenje nakon dugo vremena. Kada sam
ugledala cipelu jedne noge na ormariću,

50 17/2/2023 STAV