Page 53 - STAV broj 415

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
O Tuzli i Tuzlacima još jednom
OPREDMEĆENU PAMET

POTEŠKO JE ZATOČITI

Ima ovaj grad i narodnu predaju o tome, o vrijednim ljudima
koji su tu, a kao da i nisu. Ako se ne varam, ovu je predaju prvi
publicirao tuzlanski slikar Ćazim Sarajlić u listu Oslobođenje
Piše: koncem osamdesetih godina. Dakako, kako je znao i umio
Sadik IBRAHIMOVIĆ (predaja ima više verzija), duhovito se pri tome pozivajući na
dobro neobaviještene izvore.

U ćoškovima, obespravljeni i odbačeni. ponovo pred onog istog ćatu i neočeki-
odnosu na prijeratni period,
Naravno da ima, ali eno ih sjede u
van odgovor dobi:
današnju Tuzlu katkad skoro
Ko ih je obespravio i u ćoškove
da ne prepoznajem. Veliki, glo-
– Efendum, Tuzla ne može biti čar-
mazan grad. I postaje sve veći.
na utvrdi.
Lokalna vlast.
Gdje god pogled seže i noga kroči, nešto strpao? šija jer nema čaršijske česme, a ni kapije
se ruši, razgrađuje, kopa, ograđuje, pa gra- Zašto? Ni to nije pokolebalo Tuzlaka te, po
di, brzo, jako brzo, bezmalo preko noći. Prepametni su. Imaju izgrađen stav. povratku, izgradi čaršijske česme i kapije
Najčešće su to stambena naselja – zgu- I kao takvi, jako su opasni, pa je, a gle- na utvrdi. Pa, po treći put, siguran da će
snuta, stiješnjena, bez ikakve pa makar dano iz vizure od konstruktivne pameti ovog puta odgovor potvrdan dobiti, zaputi
i nevelike zelene površine, a nerijetko i hronično uplašene lokalne vlasti, najbo- se Tuzlak u daleki Stambol i, bezbeli, opet
bez parkirališta za vozila budućih stanara lje držati ih podalje, ekskomunicirati, pred onog istog ćatu. A ćato će njemu:
(tik do moje mahale izgrađeno je upravo zatvoriti im sva vrata i ostaviti da se do – Efendum, vidim, uporan si, voliš
takvo naselje). mile volje o svom jadu zabavljaju. svoje mjesto i uradio si sve što sam tražio
Naizgled, u svemu tome logike nema No, nije to od jučer. Ima ovaj grad od tebe. To je lijepo. Ali Tuzla se čaršijom
jer ljudi iz ovog grada odlaze li – od- i narodnu predaju o tome, o vrijednim još uvijek ne može zvati. Nije to ni brz ni
laze, a Tuzla, opet, gradi li se – gradi. ljudima koji su tu, a kao da i nisu. Ako lahak posao, a nije zato što vam ljudi za
Ipak, ima. Razloga je za to više. Evo se ne varam, ovu je predaju prvi publi- čaršiju fali, ljudi vam fali, moj efendum!
jednog. Promućurni “neimari” promi- cirao tuzlanski slikar Ćazim Sarajlić u Kako rekoh, ova je narodna predaja
šljaju ovako: što više ljudi odlazi, jača listu Oslobođenje koncem osamdesetih više no upitne vjerodostojnosti, ali, ipak,
je i dijaspora, a samim tim je i više po- godina. Dakako, kako je znao i umio određenih poveznica sa savremenom Tu-
tencijalnih kupaca stanova, ponajprije (predaja ima više verzija), duhovito se zlom ima. Mentalitetsko-transgeneracij-
onih koji penzionirani i pritiješnjeni pri tome pozivajući na dobro neobavi- skih, moglo bi se otprilike reći.
nostalgijom za rodnom grudom žarko ještene izvore. Stoga, ko zna, možda su i ondašnji tu-
žele ovozemaljsko bitisanje okončati u A moja skraćena verzija ove priče, zlanski vlastodršci krajčili u kojekakve
voljenoj zemljici Bosni. također više no upitne vjerodostojno- ćoškove dobre i vrijedne ljude, a što, opet,
I posao, koliko vidim i čujem, do- sti, ide ovako: rigidni i Tuzli neskloni stambolski ćato nije
bro ide. Neka. Međutim, postaje li grad Nekad davno, za osmanskog vakta, znao ili ga takvo šta naprosto nije zanimalo.
gradom doslovnim utrpavanjem u sebe neki ugledni i dobrostojeći Tuzlak silno No, ono što ondašnji, za pretpostavi-
hladnih i do krajnosti dehumanizira- je želio da njegov grad napokon postane ti je, i današnji, evidentno je, vlastodršci
nih zgradurina, zapravo, svojevrsnih čaršija, pa se s tom i takvom namjerom nisu shvatili jeste ovo: dobre vrijedne i
gerijatrijskih krletki namjenski prav- u Stambol zaputi. Kad je stigao, odgo- pametne ljude nije moguće obespraviti i
ljenih za one koji ne žele ostaviti kosti vor od stambolskog ćate kratak dobi: izopćiti jer takvi ljudi, gdje god bili skraj-
u tuđoj i srcu im nedragoj zemlji? Ap- – Nažalost, Tuzla ne može biti čaršija nuti, pamet svoju sa sobom nose.
solutno ne. Grad, prije i poslije svega, jer nema karavan-saraja. I opredmećuju je.
čine ljudi, dobri ljudi, ma koliko to Nije to pokolebalo Tuzlaka, pa se kući A opredmećenu pamet poteško je
otrcano zvučalo. vrati i napravi ono što je napraviti trebao. zatočiti.
Ima li Tuzla takve ljude? Nedugo potom u Stambol se zaputi, pa Nek’ se zna. n

STAV 17/2/2023 53