Page 58 - STAV broj 415

DRUŠTVO

Tranzitne priče (3)

SEBILJ I “OPRESA”

U našem malom mjestu sve je na kilometar, i prodavnica, i disko, i sala, i kino, i pošta, i život.
To je i prednost i usud malih sredina. Za deset minuta došao sam do trafike, sada u obliku
sebilja. Do nje je bila druga, limena konzerva, gotovo s istom ponudom. Ova druga, u vlasništvu
“Opresinog” distributivnog lanca, preferirala je Oslobođenje. Na sebilju, u dijelu police, istaknutom

na preferencijalnom mjestu, onom prvom do prozorčića, stajao je Dnevni avaz.

Piše: Ammar KULO

“Otiđi mi kupiti ‘Drinu’”, rekao je
djed dok je iz paklice vadio posljednju ci-
garetu. Sjedio je za trpezarijskim stolom
s kojeg su bili sklonjeni bijeli isheklani
stolnjak, čaše, nekoliko šolja, tanjirić na
kojem su bili zalijepljeni komadići agde,
ostaci nekog “zalivenog” kolača serviranog
prije sat ili dva, u svakom slučaju ujutro,
prije nego će mama otići na posao.
Jutros je bio i čika Salih, vidim po
količini opušaka i pepela kojima je bila
ispunjena crvena pepeljara, teška kao tuč,
dovoljno da bih mogao ubiti nekog. Pepe-
ljaru je donio djed s nekog od službenog
putovanja još prije deset i više godina,
dok je “bio u radnom odnosu”, dok je još
bila Jugoslavija, dok je još bio socijalizam
kod nas i u svijetu. Bio je to umjetnički rat. Granatirana je kuća u augustu deve- treće životne dobi, a svakako se znalo šta
rad, ličilo je na komad lave, kamena koji deset druge. Ono što čovjek mukotrpno je sljedeća dionica tog puta. Dakle, više
se kreće i odjednom biva uhvaćen, stvrd- stvara godinama, čitav radni vijek, gotovo nije bilo bitno u istoj mjeri kao ranije,
nut u formi posude za otresanje pepela. da se urušilo u trenutku, kao kula od ko- nije više osjećao potrebu da se čuva, da o
Protivnik sam pušenja. Djed isto, ili je raka. Gledao je u kuću, u razvaline, šte- svemu vodi računa.
barem bio. Pušio je u mladosti, strastveno tu koju je napravila granata. Bio je neko Dolazio je čika Salih. Čuo sam glasove,
i mnogo, dvije, ponekad tri paklice, sve od komšija, ne sjeća se više ko, samo zna još dok sam bio u postelji. Po opušcima u
do onog trenutka dok se u umivaoniku, da mu je ponudio cigaretu da se smiri... pepeljari i količini pepela, znao sam da je
nakon jednog od iskašljavanja, nije po- I tako je ponovo krenulo. sjedio sigurno možda i duže od tri sata.
javio krvavi ispljuvak. Potom je otišao u U ratu nije bilo hrane u izobilju, a Dogovorili su predaju završnog obraču-
bolnicu, silno je kašljao, ljekari su nešto nije bilo ni apetita. Prigrlio je duhan, na. Svud uokolo po stolu bili su razbacani
vidjeli na plućima, neke sjene, ali nisu možda malo manje intenzivno nego u papiri, obrasci, digitron obični, traka za
bili sigurni šta je to, tako da je zadržan, mladosti, ali svejedno, rezultat je bio isti. mašinu – knjigovodstveni kalkulator, bilo
tih šezdesetih godina, u bolnici, na lije- Ponovo je bio mršav, ponovo je kašljao. je i nota-računa, faktura, odrezaka računa
čenju, u onom krilu lječilišta na kojem Ali se više nije čuvao. Djeca su već bila s “Energopetrolove” pumpe kao dokaz da
su bili smješteni plućni bolesnici. Još je odrasla. U konačnici, bio je u penzioner- je točeno gorivo. Valjalo je što više troško-
bilo svježe pamćenje da se u ratu, u Dru- skim danima više od decenije, na pragu va priznati kako bi se umanjila osnovica
gom svjetskom ratu, ponajviše umiralo
od tifusa i plućnih bolesti, od sušice. Ako
preživi, morat će nešto učiniti. Po izlasku Sada su bila druga vremena. Penzija, iako dobro veća od
iz bolnice, narednih trideset godina nije minimalne, nije vrijedila mnogo. Ako je mala osnovica, šta
pušio. Cigaretu je zamijenio bombonama,
potom nečim što se moglo gricnuti, a onda znači da je ono što primaš veće za ovaj ili onaj procent?
je hrana postala nova opsesija. Mnogo je Morao je ponovo, u svojoj 68. godini, raditi kao i onda kada
radio, mnogo je unosio hrane, što je re-
zultiralo pretilošću. Onda je došao novi je počinjao, krajem četrdesetih godina.

58 17/2/2023 STAV