Page 41 - STAV broj 310
P. 41
Srpska seljačka zadružna država
NOVA SRBIJA MILANA
NEDIĆA NIMALO SE
NIJE RAZLIKOVALA
OD PAVELIĆEVE NDH
Srbijanska autorica Olivera Milosavljević objavila je prije nekoliko godina u Beogradu knjigu Potisnuta
istina: Kolaboracija u Srbiji 1941–1944. Baveći se temom o kojoj se proteklih decenija skoro nikako
nije govorilo, Milosavljević je detaljno i pedantno istražila sve aspekte djelovanja kvislinške, fašističke
Srbije Milana Nedića. Kada se pročita njena knjiga, lahko se da zaključiti kako između Pavelićeve NDH
i Nedićeve Srbije nema prevelike razlike. Obje su otvarale koncentracijske logore, obje su imale rasne
zakone, obje su sarađivale i divile se Hitlerovoj Njemačkoj i obje su imale vojske koje su počinile stravične
ratne zločine nad civilima, jedni nad Srbima, drugi nad Bošnjacima. Stav prenosi najvažnije dijelove njene
knjige s posebnim osvrtom na rasne zakone i fasciniranost tadašnje kvislinške vlasti u Srbiji nacističkom
Njemačkom, što je tema kojom se poslijeratni jugoslavenski historičari nisu previše bavili.
Priredio: Nedim HASIĆ i “režimska” historiografija, samim tim ide- uništavanju partizanskog pokreta, njemač-
ološka i izmišljena. ka okupaciona vlast dala je mandat Milanu
U ta danas “odbačena” historiografija, izuzev krajem augusta 1941, Vlada je nedvosmisle-
Nediću da obrazuje Vladu. Konstituirana
Zanimljiv je, međutim, fenomen da je i
srpskoj historiografiji za posljednjih
malog broja autora koji su se eksplicitno
no činila kontinuitet s prethodnim Savetom,
šest decenija slika Milana Nedića
bavili kvislinškim režimom Milana Nedi-
budući da je jedan broj komesara, kao i Milan
(kao kolaboracionističkog simbola)
prešla je dug put i, napravivši pun
analizu rada njegove Vlade, uglavnom ga spo-
krug, vratila se danas tamo gdje je bila 1941. ća, iznenađujuće rijetko stavljala akcenat na Aćimović, i u njoj nastavio svoju aktivnost.
Savremena nacionalistička percepcija Mi-
godine. Od ocjena da je u pitanju “vodeći minjući usput i samo konstatirajući njegovo lana Nedića kao “Oca Srbije” s cjelokupnom
srpski kvisling” i “samozvani otac Srbije”, kvislinštvo. Njena primarna orijentacija na argumentacijom potpuno je preslikana iz rat-
odranije “opsjednut njemačkom vojnom sna- osvjetljavanje Drugog svjetskog rata preko ne kolaboracionističke propagande. Njegovi
gom” koji je prihvatanjem izbjeglica stvarao dva aspekta: partizani – Nijemci i partiza- propagandisti svakodnevno su ulagali veliki
mit o sebi kao spasiocu, a u osnovi ih iskori- ni – četnici potisnula je kvislinški režim, trud da kvislinšku poziciju prikažu kao jedino
štavajući za manipulacije “u okvirima poli- njegovu aktivnost i ideologiju na marginu ispravnu i moguću, a Milana Nedića izdignu
tike služenja okupatoru”, danas se stiglo do interesiranja poslijeratnih historičara. Pri- na mjesto nacionalnog “Oca” koji se žrtvuje
tvrdnji (u najgorem slučaju) da je u pitanju tom, aktivnost Milana Nedića uglavnom je za svoju “djecu”. Nisu zaobilazili ni činjenicu
“najkontroverznija” ličnost srpske historije. posmatrana kroz njegovu antikomunističku da je u ratu izgubio sina, često je upotrebljava-
Stavljanjem akcenta na njegovu predratnu djelatnost uz začuđujuće zanemarivanje u jući za dokazivanje njegove “očinske” ljubavi
vojničku biografiju, iz ratnog perioda uglav- ratnim uvjetima podjednako važnog aspek- prema srpskom narodu, pošto mu je od “dva
nom se izvlači samo konstatacija o njegovom ta – njegovog antisemitizma. ideala za koja je živeo” – srpski narod i jedinac
nevoljnom prihvatanju “nezahvalne” duž- sin – ostao samo narod. Nedić je svakodnevno
nosti predsjednika Vlade, a u plemenitom OTAC SRBIJE obilježavan kao “Otac Srbije” kojeg je samo
cilju očuvanja “biološke supstance srpskog Aktivnost kolaboracionista u Srbiji za- “proviđenje” poslalo, kao “sin naroda”, “rasan
naroda”. Negiranje prethodne slike Milana počela je odmah po ulasku njemačke okupa- vojnik”, “junak”, “proslavljeni vojskovođa”,
Nedića danas se vrši prostim odbacivanjem cione vojske u Beograd. Obrazovan je Savet “prekaljeni rodoljub”, “prvi domaćin naci-
svega što je u proteklih pola stoljeća u histo- komesara ministarstava na čelu s Milanom je”, “pregalac za spas Srpstva”, “čovek časti i
riografiji o njemu napisano, s jednostavnom Aćimovićem, a poslije četiri mjeseca, usli- hrabrosti” koji je “s požrtvovanošću isposni-
konstatacijom da je u pitanju “komunistička” jed nezadovoljstva njegovim učinkom u ka i starih apostola” pristupio obnovi Srbije.
STAV 11/2/2021 41