Page 42 - STAV broj 310
P. 42

SPECIJAL: DRUGI SVJETSKI RAT



                                                                               “Duče”, Kvisling i “Poglavnik” Pavelić, pri-
                                                                               tom samo kada je trebalo istaći i njihov do-
                                                                               prinos stvaranju “novog poretka”. U takvom
                                                                               je kontekstu bilo normalno što je Nedićeva
                                                                               Vlada spremno donosila i potpisivala uredbe
                                                                               kojima je pripadnicima njemačke narodnosne
                                                                               grupe u Srbiji osiguravan privilegiran položaj
                                                                               u odnosu na srpsko stanovništvo.
                                                                                  Nedićeva Vlada smatrala je svojom pri-
                                                                               marnom dužnošću da Njemačkoj pruži po-
                                                                               moć u radnoj snazi, šaljući radnike da pomo-
          Milan Nedić                                                          gnu “Velikom Nemačkom Rajhu” u njegovoj
                                                                               “revolucionarnoj borbi” i reklamirajući ga
          Savremena nacionalistička percepcija Milana Nedića kao “Oca          kao obećanu zemlju. Kolaboracija je proizvo-
          Srbije” s cjelokupnom argumentacijom potpuno je preslikana           dila potrebu dokazivanja da su Njemačka i
                                                                               Srbija uvijek imale neraskidive veze i odri-
          iz ratne kolaboracionističke propagande. Njegovi propagandisti       canja da je u prošlosti bilo neprijateljstava.
                                                                               Istovremeno je negirano da se u okupiranoj
          svakodnevno su ulagali veliki trud da kvislinšku poziciju            Srbiji sprovode represalije i prinudni rad.
          prikažu kao jedino ispravnu i moguću, a Milana Nedića izdignu        Prvo je odbacivano ciničnom tvrdnjom da
                                                                               se “streljanja komunista i Jevreja” ne mogu
          na mjesto nacionalnog “Oca” koji se žrtvuje za svoju “djecu”.        ocjenjivati kao nekakve represalije, a dru-
          Nisu zaobilazili ni činjenicu da je u ratu izgubio sina, često       go uvjeravanjem javnosti da srpski radnici
                                                                               idu u Njemačku dobrovoljno, “u goste”, a u
          je upotrebljavajući za dokazivanje njegove “očinske” ljubavi         srpske rudnike koji su proizvodili za ratne
          prema srpskom narodu, pošto mu je od “dva ideala za koja je          potrebe Njemačke iz oduševljenja i ljubavi
                                                                               prema fizičkom radu.
          živeo” – srpski narod i jedinac sin – ostao samo narod.                 Posebnu pažnju Nedićeva Vlada poklanjala
                                                                               je slanju seoskih omladinaca u Njemačku. Do
                                                                               1944. poslala je pet posebno obučavanih gru-
            Milan Nedić nije ni pokušavao sakriti   stavili su antisemitizam na centralno mjesto   pa (predviđalo se da to postane stalna praksa)
          svoju fascinaciju njemačkim nacionalsocija-  cjelokupne aktivnosti kolaboracionista. Za   čija je “misija” bila ne samo da vide “najbolje
          lizmom. Naprotiv, proglašavao ga je idealnim   revnosnim antisemitskim djelovanjem slije-  uređenu” zemlju već i da pred njom reprezen-
          društvenim uređenjem i tražio da se i buduća   dio je antikomunizam proistekao isključivo   tiraju Srbiju. Koliko se od ove akcije očekivalo,
          “Nova Srbija”, u čije stvaranje nije sumnjao,   iz nacionalsocijalističke vizure i, na kraju,   rječito govore činjenice da je štampa redovno
          oblikuje po uzoru na njega. Ustanove koje je   antidemokratija kao produkt odbacivanja   pratila njihove pripreme, da su ih obučavali
          njegova Vlada formirala bile su preslikane   svih tekovina zapadne civilizacije. Na takvim   najznačajniji Nedićevi intelektualci i ministri
          iz nacističke Njemačke (“Srpska zajednica   pretpostavkama građen je koncept “Nove   svojim predavanjima o Njemačkoj, da je lič-
          rada”, “Nacionalna služba rada” – “Radna   Srbije” u “Novoj Evropi” kao teokratske,   no ministar prosvjete prisustvovao njihovom
          služba Rajha”), a dokumenta koja je potpi-  korporativne države.     polaganju ispita iz njemačkog jezika, a da ih
          sivao nosila su rasističke odrednice preuzete   Vjera u nepobjedivost Njemačke nije   je pred polazak na put obavezno primao sam
          iz nacionalsocijalističke ideologije. Njegovi   kod dijela kolaboracionista nastala tek apri-  Nedić. Zbog važnosti njihove “misije”, pri-
          propagandisti podanički su prihvatali ključ-  la 1941. godine niti su se ideje nacionalso-  likom odabiranja omladinaca posvećivana je
          nu terminologiju Gebelsove propagande,   cijalizma tada prvi put našle na stranicama   velika pažnja i njihovom fizičkom izgledu. U
          glorificirajući srpsku “rasu”, prihvatajući   beogradskih novina. U starim desničarskim   svakoj prilici naglašavano je da su u pitanju
          sopstveno “arijevstvo”, određujući srpski   krugovima nije bilo teško naći propagan-  “kršni” omladinci, “pravi izdanci naše rase”.
          “životni prostor”, veličajući dobrovoljačke   diste koji su tokom čitavog rata objašnjava-
          odrede kao “falange” i tražeći od omladine   li da je Njemačka bila primorana da u njega   JEVREJSKO PITANJE
          da “fanatizovano” slijedi Nedića u izgradnji   uđe kako bi se “odbranila” i zaštitila svoje   Uvjereni u njemačku pobjedu i u os-
          “novog poretka” u Srbiji i Evropi.   “pravedne” zahtjeve – “životni prostor” i   tvarenje Hitlerovog “novog poretka” posli-
            Za razumijevanje vizure iz koje je Nedić   očuvanje “rase”.        je rata u kojem više neće biti Jevreja, kola-
          posmatrao zbivanja značajno je registrirati   Pored njemačke vojne snage i nacionalso-  boracionisti su prihvatili i preuzeli ključne
          njegova uvjeravanja javnosti da je za Srbiju   cijalističke ideologije, posebno je glorificiran   ideje nacionalsocijalizma o nužnosti zaštite
          rat završen aprila 1941. godine. Svoje vrije-  Adolf Hitler. Oslovljavajući ga kao “Firera”   čistote “krvi i rase” uz teze o “krvnoj vezi”
          me percipirao je kao vrijeme “poslije rata”,   ili “Vođa Rajha”, propaganda ga je veličala   nacije čije uništenje dolazi od “tuđinskih
          odnosno vrijeme mira, napretka i spokojstva   kao državnika, vojskovođu, predstavnika   misli” – jevrejstva, masonstva, komunizma
          uspostavljeno zahvaljujući njemačkom Raj-  “Nove Evrope”, kao “ličnost sveobuhvatne   i demokratije. U duhu nacionalsocijalizma,
          hu. Sugerirao je da se u upravo ostvarenom   genijalnosti”, kao “genijalnog državnika i   Nedićeva je Vlada svojim dekretima prvo
          miru obnavlja “Nova Srbija”, pripremajući   umetnika”, “neimara i graditelja”, “velikog   sprovela odluke okupacionih vlasti o gublje-
          se za uključenje u “novi poredak” u “Novoj   Evropljanina”, zaštitnika “bele rase”, “čove-  nju prava na rad Jevreja i Roma. Pored Vlade,
          Evropi” na čelu s “Velikonemačkim Rajhom”.   ka beskrajne energije”.  i razna udruženja (prije svih, Savez muziča-
            Nepokolebljiva vjera u njemačku pobje-  U kolaboracionističkoj štampi, uz Hitlera,   ra za Srbiju i Advokatska komora Beograda)
          du, uz uvjerenje da će nacionalsocijalistička   od njemačkih vođa posebno se poklanjala pa-  svesrdno su sprovodila ove odluke. Uredba-
          ideologija, s rasnom teorijom u svojoj osnovi,   žnja aktivnostima Gebelsa i Ribbentropa, a od   ma Nedićeve Vlade zabranjeno je “Jevrejima
          određivati sudbinu buduće “Nove Evrope”,   njihovih saveznika pominjali su se uglavnom   i Ciganima” da rade u državnim službama,



         42  11/2/2021 STAV
   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47