Page 42 - STAV broj 310
P. 42
SPECIJAL: DRUGI SVJETSKI RAT
“Duče”, Kvisling i “Poglavnik” Pavelić, pri-
tom samo kada je trebalo istaći i njihov do-
prinos stvaranju “novog poretka”. U takvom
je kontekstu bilo normalno što je Nedićeva
Vlada spremno donosila i potpisivala uredbe
kojima je pripadnicima njemačke narodnosne
grupe u Srbiji osiguravan privilegiran položaj
u odnosu na srpsko stanovništvo.
Nedićeva Vlada smatrala je svojom pri-
marnom dužnošću da Njemačkoj pruži po-
moć u radnoj snazi, šaljući radnike da pomo-
Milan Nedić gnu “Velikom Nemačkom Rajhu” u njegovoj
“revolucionarnoj borbi” i reklamirajući ga
Savremena nacionalistička percepcija Milana Nedića kao “Oca kao obećanu zemlju. Kolaboracija je proizvo-
Srbije” s cjelokupnom argumentacijom potpuno je preslikana dila potrebu dokazivanja da su Njemačka i
Srbija uvijek imale neraskidive veze i odri-
iz ratne kolaboracionističke propagande. Njegovi propagandisti canja da je u prošlosti bilo neprijateljstava.
Istovremeno je negirano da se u okupiranoj
svakodnevno su ulagali veliki trud da kvislinšku poziciju Srbiji sprovode represalije i prinudni rad.
prikažu kao jedino ispravnu i moguću, a Milana Nedića izdignu Prvo je odbacivano ciničnom tvrdnjom da
se “streljanja komunista i Jevreja” ne mogu
na mjesto nacionalnog “Oca” koji se žrtvuje za svoju “djecu”. ocjenjivati kao nekakve represalije, a dru-
Nisu zaobilazili ni činjenicu da je u ratu izgubio sina, često go uvjeravanjem javnosti da srpski radnici
idu u Njemačku dobrovoljno, “u goste”, a u
je upotrebljavajući za dokazivanje njegove “očinske” ljubavi srpske rudnike koji su proizvodili za ratne
prema srpskom narodu, pošto mu je od “dva ideala za koja je potrebe Njemačke iz oduševljenja i ljubavi
prema fizičkom radu.
živeo” – srpski narod i jedinac sin – ostao samo narod. Posebnu pažnju Nedićeva Vlada poklanjala
je slanju seoskih omladinaca u Njemačku. Do
1944. poslala je pet posebno obučavanih gru-
Milan Nedić nije ni pokušavao sakriti stavili su antisemitizam na centralno mjesto pa (predviđalo se da to postane stalna praksa)
svoju fascinaciju njemačkim nacionalsocija- cjelokupne aktivnosti kolaboracionista. Za čija je “misija” bila ne samo da vide “najbolje
lizmom. Naprotiv, proglašavao ga je idealnim revnosnim antisemitskim djelovanjem slije- uređenu” zemlju već i da pred njom reprezen-
društvenim uređenjem i tražio da se i buduća dio je antikomunizam proistekao isključivo tiraju Srbiju. Koliko se od ove akcije očekivalo,
“Nova Srbija”, u čije stvaranje nije sumnjao, iz nacionalsocijalističke vizure i, na kraju, rječito govore činjenice da je štampa redovno
oblikuje po uzoru na njega. Ustanove koje je antidemokratija kao produkt odbacivanja pratila njihove pripreme, da su ih obučavali
njegova Vlada formirala bile su preslikane svih tekovina zapadne civilizacije. Na takvim najznačajniji Nedićevi intelektualci i ministri
iz nacističke Njemačke (“Srpska zajednica pretpostavkama građen je koncept “Nove svojim predavanjima o Njemačkoj, da je lič-
rada”, “Nacionalna služba rada” – “Radna Srbije” u “Novoj Evropi” kao teokratske, no ministar prosvjete prisustvovao njihovom
služba Rajha”), a dokumenta koja je potpi- korporativne države. polaganju ispita iz njemačkog jezika, a da ih
sivao nosila su rasističke odrednice preuzete Vjera u nepobjedivost Njemačke nije je pred polazak na put obavezno primao sam
iz nacionalsocijalističke ideologije. Njegovi kod dijela kolaboracionista nastala tek apri- Nedić. Zbog važnosti njihove “misije”, pri-
propagandisti podanički su prihvatali ključ- la 1941. godine niti su se ideje nacionalso- likom odabiranja omladinaca posvećivana je
nu terminologiju Gebelsove propagande, cijalizma tada prvi put našle na stranicama velika pažnja i njihovom fizičkom izgledu. U
glorificirajući srpsku “rasu”, prihvatajući beogradskih novina. U starim desničarskim svakoj prilici naglašavano je da su u pitanju
sopstveno “arijevstvo”, određujući srpski krugovima nije bilo teško naći propagan- “kršni” omladinci, “pravi izdanci naše rase”.
“životni prostor”, veličajući dobrovoljačke diste koji su tokom čitavog rata objašnjava-
odrede kao “falange” i tražeći od omladine li da je Njemačka bila primorana da u njega JEVREJSKO PITANJE
da “fanatizovano” slijedi Nedića u izgradnji uđe kako bi se “odbranila” i zaštitila svoje Uvjereni u njemačku pobjedu i u os-
“novog poretka” u Srbiji i Evropi. “pravedne” zahtjeve – “životni prostor” i tvarenje Hitlerovog “novog poretka” posli-
Za razumijevanje vizure iz koje je Nedić očuvanje “rase”. je rata u kojem više neće biti Jevreja, kola-
posmatrao zbivanja značajno je registrirati Pored njemačke vojne snage i nacionalso- boracionisti su prihvatili i preuzeli ključne
njegova uvjeravanja javnosti da je za Srbiju cijalističke ideologije, posebno je glorificiran ideje nacionalsocijalizma o nužnosti zaštite
rat završen aprila 1941. godine. Svoje vrije- Adolf Hitler. Oslovljavajući ga kao “Firera” čistote “krvi i rase” uz teze o “krvnoj vezi”
me percipirao je kao vrijeme “poslije rata”, ili “Vođa Rajha”, propaganda ga je veličala nacije čije uništenje dolazi od “tuđinskih
odnosno vrijeme mira, napretka i spokojstva kao državnika, vojskovođu, predstavnika misli” – jevrejstva, masonstva, komunizma
uspostavljeno zahvaljujući njemačkom Raj- “Nove Evrope”, kao “ličnost sveobuhvatne i demokratije. U duhu nacionalsocijalizma,
hu. Sugerirao je da se u upravo ostvarenom genijalnosti”, kao “genijalnog državnika i Nedićeva je Vlada svojim dekretima prvo
miru obnavlja “Nova Srbija”, pripremajući umetnika”, “neimara i graditelja”, “velikog sprovela odluke okupacionih vlasti o gublje-
se za uključenje u “novi poredak” u “Novoj Evropljanina”, zaštitnika “bele rase”, “čove- nju prava na rad Jevreja i Roma. Pored Vlade,
Evropi” na čelu s “Velikonemačkim Rajhom”. ka beskrajne energije”. i razna udruženja (prije svih, Savez muziča-
Nepokolebljiva vjera u njemačku pobje- U kolaboracionističkoj štampi, uz Hitlera, ra za Srbiju i Advokatska komora Beograda)
du, uz uvjerenje da će nacionalsocijalistička od njemačkih vođa posebno se poklanjala pa- svesrdno su sprovodila ove odluke. Uredba-
ideologija, s rasnom teorijom u svojoj osnovi, žnja aktivnostima Gebelsa i Ribbentropa, a od ma Nedićeve Vlade zabranjeno je “Jevrejima
određivati sudbinu buduće “Nove Evrope”, njihovih saveznika pominjali su se uglavnom i Ciganima” da rade u državnim službama,
42 11/2/2021 STAV