Page 65 - STAV broj 310

grmljavina, lom, pakao. S plafona sklo- ispred obuhvaćen je plamenom, a na li- Odjekuje gromoglasna salva iz teškog
ništa sipa prašina. Napolju se čuje bjeso- vadi ispred naših tranšeja gore dva tenka. mitraljeza. Zvuk naših pušaka potpuno
mučna huka i treštanje naših trocijevaca Tijela agresorskih vojnika leže oko ten- je zaglušen. Agresorski vojnici, koji na-
i protuavionskih topova. Znam, nemoćni kova jer ih nisu uspjeli izvući. preduju na našoj desnoj strani, upadaju u
smo, ali mi se branimo. Branimo se onim Nabrzinu razgledam. S nama su borci smrtonosnu vatrenu mrežu. Teški mitra-
što imamo. Žena do vrata ponavlja rije- iz Drugog bataljona 108. brčanske briga- ljez dočekuje prvu grupu na otvorenom
či: “Dokle ovako, dokle ovako?” Do nje de. Toliko su garavi da im jedva prepo- i brisanom prostoru. Prvi među agresor-
djevojčica žmireći čvrsto rukama stišće znaješ lica. Ovdje su već puna tri dana. skim vojnicima povijaju se pod ovom
stolicu na kojoj sjedi. Svaki dio njenog Odolijevaju svim dosadašnjim napadima. smrtonosnom salvom i bivaju odbačeni
sićušnog tijela trese se od straha i šoka. “Evo ih ponovo”, viknu momak na mi- poput komada neke lahke odjeće. Pomoć-
A onda još jedna jaka detonacija avion- traljezu. S lijeve strane šumice, koja je do- nik mitraljesca kači novi redenik i onda
ske bombe. gorijevala, uz jaku pješadijsku vatru, kreće slijedi nova tutnjava. Agresorski vojnici
Odjednom sve utihnu. Ništa se više ne novi napad agresorskih snaga. Odjednom ispred nas pokušavaju naći zaklon, ali
čuje. Metalna vrata otvaraju se uz škripu. je sve proključalo od puščane vatre. Više se bezuspješno. Sada se cijeli dio naše lini-
U sklonište s baterijom ulaze dva vojnika: ne čuju detonacije, tek poneka eksplozija je ustremio na njih. Praga kreće naprijed
“Jeste li svi dobro? Idemo napolje, napad ručne granate. A onda, prema nama kreće da ih zaštiti, ali i ona je u dometu našeg
je prošao.” Škiljimo izlazeći na svjetlost praga praćena pješadijom. Jedan naš voj- teškog mitraljeza, koji ne prestaje sijati
dana. Puši se iz obližnjih kuća. Porušeni nik pokazuje rukom desno. “Momci, pazite smrt među agresorom.
krovovi. Kuća u kojoj smo boravili prije desno krilo. Svaki put ovako napadaju. Za Čine sve da se povuku, ali vatra s naše
odlaska u sklonište potpuno je srušena. nekoliko trenutaka će krenuti dolje, tom strane sada je ubitačna i ništa im ne polazi
I ona do nje. udolinom, da vrše pritisak na naš bok.” za rukom. Nekako se uspijevaju pomoću
Mašu nam da idemo do susjedne kuće Otpočinje pucnjava i na našem dijelu. prage izvući na desnu stranu prema iz-
pred kojom su parkirana dva kamiona. Praga drži naše vojnike na distanci. Tuče gorjeloj šumici. Još se čuje samo spora-
Bila su skrivena u šumici prije uzbune. direktno po grudobranima i veoma je teš- dično puškaranje.
Kupimo oružje i municiju i tovarimo ko precizno nišaniti i pucati. Tog smo predvečerja samo na našu
ih u jedan od kamiona. Stvari koje smo Odjednom Edin povika: “Evo ih, evo stranu izvukli jedanaest mrtvih agresor-
imali sa sobom ostale su u kući koju je ih!” Pognuti, na nekih pedeset metara de- skih vojnika. Njihov “izlet” na naše po-
avijacija srušila. sno od nas, tridesetak agresorskih vojnika ložaje za njih je kobno završio. Nisu ni
Safet mahnu rukom da ostali požure. kreće se ka našim tranšejama. Otvaramo slutili šta će ih snaći u ovoj pitomoj po-
“Dajte to brže malo. Moramo što prije sti- vatru. Oni uzvraćaju. Desetak ih uspije- savskoj ravnici.
ći do Rahića. Četnici su krenuli odjutros va da skriveni malom međom dođu bli- Sjedamo da se odmorimo. Garava lica
u totalnu ofanzivu na naše položaje. Već že našim rovovima. Pod vatrom s dvije i ruke iskusnih bosanskih ratnika odava-
smo trebali biti tamo, ali avijacija i bom- strane, i pragom koja je tukla po nama, la su mirnoću i sabur. Razgledam okolo,
bardovanje su nas zadržali.” jedva uspijevamo uzvratiti. Dio poljane želim da dobro upamtim ova hrabra lica.
Brzo stižemo u Rahić. Detonacije ispred nas već je u tamnom dimu. Raza- Sjedam. Palim cigaretu. Iz ranca vadim
odjekuju na sve strane. Linije naše od- znajemo siluete. Sve su nam bliže. Poku- svoj požutjeli dnevnik. Zastajem na tren
brane u Donjem Rahiću pod totalnom šavamo, iako pod jakom vatrom, na sve i onda kratko zapisujem: “Danas smo u
su agresorskom opsadom. Jedan od ko- načine držati ih na distanci. Donjem Rahiću još jednom stali u odbra-
mandira nas dočekuje i objašnjava da će U tranšeju iznenada bahnuše trojica nu svog naroda i svoje Domovine. Uz ve-
nas neko od njegovih ljudi sprovesti do naših momaka. “Napravite nam prostor like napore i žrtve još jednom smo, hvala
linije. Došlo nas je u ispomoć ukupno de- na grudobranu”, galamili su kroz pucnja- Allahu, uspjeli. Gledam lica ovih hrabrih
vedeset. Strmom stazom spuštamo se ka vu. Unose teški mitraljez kalibra 12,7 mm. ljudi i želim da ih upamtim dok sam živ.
liniji koja je u dužini od 500 metara pod Brzo ga naoružavaju i zauzimaju poziciju Ovo su lica slobode, pobjede i hrabrosti
totalnom opsadom. iza naših leđa. jednog naroda. Gledajući njih, siguran
Apokaliptična scena ukazuje se pred Napad uveliko traje. Na desnom krilu sam da nam sve mogu uništiti, ali nas
nama pri ulasku u tranšeje. Dio šume naši imaju velike probleme. nikad neće poraziti.” n

STAV 11/2/2021 65