Page 68 - STAV broj 310

DRUŠTVO

daljine. Prepade se, a onaj glas mu reče da
otvori oči. Kad ih otvori, imade šta i vi-
djeti: oko njega više nije bilo Sarajevo, već
jedan sasvim drugi grad. Tad prepoznade
Bejtulah i shvati da se nalazi u Meki. Više
nije osjećao onaj strah. Kao da je sasvim
normalno da čovjek u jednom običnom
zažmurenju preleti tolike razdaljine, pa
da iz Sarajeva u hipu skoči do Meke, eto,
tako se osjećao, te ti on i Mustafa klanja-
še podne u Meki. Kad završiše, Čekrekčija
mu reče da opet zažmiri, a kad otvori oči,
opet je stajao u tijesnoj ardiji i posvud oko
njega bilo je Sarajevo.

ČEKREKČIJINA VAKUFNAMA
Čekrekčinica džamija najstarija je sa- kojih se osam nalazi u Čaršiji sabljara u 60 dirhema godišnje. Mustafa je odredio i
čuvana potkupolna džamija u Sarajevu, a gradu Sarajevu, šest blizu Turna-dedove da se poslije svakog sabah-namaza uči pet
u Bosni starija od nje samo je ona u Liv- zavije, devet blizu merhum Firuzbegova džuzeva, i to jedan da uči džamijski imam,
nu – Balaguša. Tako kazuju stručni ljudi. hamama i pet u vrelu Ajaspašinu, čije su drugi mualim u mektebu, treći džamijski
I još kazuju kako je vakufnama Mustafe granice poznate i označene u kupovnim mujezin, a ostala dva “dvojica dobrih lju-
Čekrekčije najstariji dokument pisan u Sa- ugovorima.” U nastavku, gdje darovni- di od službenika džamijskih. Onima koji
rajevu, a sačuvan u originalu. Po onome ca ocrtava te granice, pominje se “dućan će učiti džuzeve vakif je odredio po dir-
što su iz nje iznijeli od historijskih poda- Hasana, sina Jatiživa”. Historičar Ham- hem dnevno. Ko ne prouči svoj džuz nema
taka važnih za ovaj grad i cijelu Bosnu, dija Kreševljaković piše da se ovakvo mu plaće za taj dan”. Mustafa je mislio na
vidi se da je Mustafa, pored ove džamije, ime ne pominje nigdje više. Jasno nam svaku pojedinost. O njegovoj visprenosti
ostavio iza sebe i dokument od iznimne ono kazuje da Jatiživ nije bio musliman, najbolje kazuje to da je ostavio 1.000 dir-
vrijednosti za historiografiju. Historičari a da je njegov sin Hasan primio islam i hema za ulaganja od čije će se dobiti pla-
su mu svakako zahvalni. Dotičući se sva- da je vlasnik dućana u Čaršiji sabljara. Je ćati onaj ko bude čistio zahode u blizini
kog detalja, Mustafa je svijećom svojih li Jatiživ bio pripadnik Crkve bosanske, Turna-dedove zavije. Na kraju, za sebe je
misli, kako bi se u njegovo vrijeme kaza- mirski čovjek, i da li je zapamtio vrijeme zadržao pravo da imenuje muteveliju va-
lo, rasvijetlio mrak pod plaštom kojim se kada ovdje, u Vrhbosni, nije bilo Saraje- kufa, a kada umre, to pravo se ima preni-
historija sve vrijeme zaogrće. va, ni Otomanskog Carstva...? Ta ko će to jeti na najboljeg od njegovih sinova, i tako
Na početku vakufname smjerni Mu- danas, iz ovih daljina, znati?! redom, s koljena na koljeno, kroz stolje-
stafa mudro poručuje: “Kad čovjek umre, U vakufnami se kaže da je Mustafa, po- ća. Plaća mutevelijina bit će tri dirhema
prekida se njegov posao, osim troga: nau- red ove džamije, sagradio i mekteb u Sara- dnevno, a njegove poslovne knjige svake
ke kojom se koristi, djeteta koje mu dovu jevu, a uvakufio je i zemljište u Visokom i godine pregledavat će džemat.
čini i trajne sadake.” Saznajemo da je Mu- na njemu 21 dućan. Do u dirhem Mustafa I na kraju, kada je šest svjedoka
stafa cio svoj imetak ostavio na opštu ko- raspoređuje kako će se plaćati oni koji budu potpisalo valjanost vakufname, Mustafa
rist ili kako to kažu sastavljači darovnice: opsluživali sve ono što ostavlja iza sebe: Čekrekčija poželi da odustane od svega.
“Tada mu je na uho njegove pameti dovi- imamu u džamiji tri dirhema dnevno (ovu Piše ovako: “Pošto je vakif uvakufio sve
knuto: ‘Ko u ime Boga sagradi džamiju, funkciju, po Mustafinoj želji, nasljeđivat valjanim uvakufljenjem i predao muteve-
Bog će njemu u dženetu podići kuću’, te će s koljena na koljeno potomci Hasana, liji, htio je odustati od uvakufljenja, osla-
je od svog najboljeg imetka i halal-posjeda sina Huseinova, kojeg je on sam izabrao njajući se na mišljenje Imami Azama po
uvakufio, s namjerom da steče lijep zavr- za prvog imama i koji je, zasigurno, rodo- kome se može od uvakufljenja odustati, ali
šetak života i budući svijet, svoj imetak, načelnik sarajevskih Trampi), mujezinu je sudac, čija se osuda nalazi na početku
posjed i sve što je bilo u njegovoj ruci do dva, hatibu jedan, mualimu u mektebu tri, ovog dokumenta, izdao osudu da je vakuf
ovog uvakufljenja, a to je: 29 dućana, od a za svijeće i hasure u džamiji određeno je valjan i punovažan, te su prema tome spo-
menuti dućani i spomenuta svota postali
valjanim vakufom koji je i u sidžilu pro-
Za Mustafu Čekrekčiju pričalo se da je evlija. Otud i pripovijest veden i osuda za njega izdata, te je valjan
prema svim primljenim mezhebima kod
o tome kako je mihrab ove džamije okrenut tačno prema Kibli, mudžtehida, tako da se ne može prodati niti
preciznošću kakvom ni jedan mihrab ni u jednoj bosanskoj pokloniti niti u nasljedstvo preći sve dok
cijela zemlja i sve što je na njoj ne ostane
džamiji nije. Kažu da su se glavni majstor i Čekrekčija sukobili samo Bogu, a On je najbolji nasljednik.”
Šta je razlog namjeri vakifa da sve za-
oko toga u kojem je tačno pravcu Kibla. Obojica bijahu loženo povuče? To se ne pominje. Možda
tvrdoglavi, svaki je bio uvjeren da je Kibla gdje pokazuje odgovor leži u posljednjoj rečenici vaku-
njegov prst. Kažu da bi se majstor tri godine prepirao sa fname: “Zatim je vakif svrgnuo pomenutog
muteveliju sa muteveliluka prema uslovu
svojim poslodavcem da ovaj odjednom ne kaza: “Gledaj, eno vakufname.” Kazuje se da se i Gazi Husrev-
Bejtulaha.” Majstor je ostao zgranut. Odjednom, pred njim, -beg, na kraju, kada je vidio da ovaj narod
ne zna cijeniti ono što je za njega učinio,
tačno gdje je pokazivao Čekrekčijin prst, stajala je Kibla. grdno pokaja. n

68 11/2/2021 STAV