Page 70 - STAV broj 310

DRUŠTVO
DRUŠTVO

HAZNA AŠKA
“Mesnevija”, treći svezak (36)

“TI S NAMA TUGU

PODIJELI, O, PUTNIČE!”

“(...) Može li glina protiv mjesitelja gline nešto smisliti? Može li se ruka pokrenuti a da to ostane srcu skriveno?
(...)” Može li čovjek, ovo njegovo tijelo, smisliti nešto protiv Onoga koji ga je zamijesio Svojom Rukom Kudreta?
Iduća su tri bejta na arapskom. “(...) On je rekao: ‘Zar Onaj koji te je stvorio ne zna tvoju želju i ne zna da li je
u tvom potajnom razgovoru poštenje ili laskanje?’ (...)”Zar to može Gospodaru biti skriveno? S ovim riječima
“e la ja’lem” ukazuje na ajeti-kerim, esteizubillah: “Govorili vi tiho ili glasno govorili, On sigurno zna svačije misli.
A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten?!” (Mulkm, 13, 14)

Priredio: Edib KADIĆ i počeše se koriti. Rekoše: ‘Teško nama, zai- obnovi svoju lađu, jer more je duboko. Opskr-
edib@stav.ba sta smo obijesni bili. Možda nam Gospodar bi se dovoljno, jer put je dalek. Olakšaj terete,
naš bolju od nje da, samo od Gospodara našeg jer prepreke su pred tobom, i očisti svoje djelo,
mi se naknadi nadamo.’ Takva je bila kazna, jer Nadziratelj te promatra.”
“(...) Noć, cijelu noć su mekr smišljali a na onom svijetu je, kad bismo samo znali, Kada nam je s ovim bejtovima skrenuo
(...)”, smišljali su varku, ta mala grupica, sinovi kazna još veća.” Allahu a’lemu, iz ovog tek- pažnju na ovakav pristup da se nešto može sa-
tog dobrog čovjeka. “(...) Lice u lice, nekoliko sta se vidi da je njima Gospodar primio ovu kriti od Gospodara, sada hoće da nam skrene
Amrova i Bekrova su jedan drugom šaputali. tevbu i ovo “takva je bila kazna” doživjeli su pažnju na hal tih potrebitih, od kojih čovjek,
(...)” Svi su se objedinili na ovakvoj zamisli. je na ovome svijetu u vidu ove štete koju su potčinjen svojoj pohlepi i škrtosti, trudi se
Sada će nam sve objasniti. “(...) Potajno su pretrpjeli na svojoj bašči. A na onome svije- oduzeti njihov hakk. Vidite sada kako će ha-
razgovarali ti loši ljudi, držeći da tako tre- tu, onima koji se ne bi pokajali, kad bi znali, zreti Mevlana opisati njihov hal u nekoliko
ba, kako ih Bog ne bi razotkrio. (...)” Nakon kazna je još veća. Dakle, ovdje je riječ o vjer- bejtova i kako treba s tim ljudima postupiti:
ovih bejtova, hazreti Mevlana zaustavlja se s nicima, ovo se nama govori. “(...) Sada uho od gafleta čisti! Slušaj od-
ovom pričom i nastavlja je u petom svesku. S Kada nam je rekao da ljudi imaju ovakav vojenost tog sjetnog. (...)” Ne budi, čovječe,
ovim bejtovima upućuje na ajeti-kerime jer se pristup da se sašaptavaju kako ih Gospodar ne nemaran po tom pitanju, slušaj hal tog poti-
o ovoj bašči govori u suri El-Kalem, esteizu- bi čuo, o toj njihovoj gluposti i zabludi sada štenog. Pomozi mu, ako ništa, saslušaj ga i
billah: “Mi smo ih na kušnju stavili (Kurej- hazreti Mevlana govori ove bejtove: “(...) Može uputi mu lijepu riječ, ako mu već ne možeš
šije) kao što smo vlasnike jedne bašče na kuš- li glina protiv mjesitelja gline nešto smisli- izići u susret da mu ispuniš tu neku potrebu,
nju stavili kada su se zakleli da će je sigurno ti? Može li se ruka pokrenuti a da to ostane makar ga lijepo saslušaj. Pogledajte sada ovog
rano izjutra obrati. A nisu rekli ako Bog da. srcu skriveno? (...)” Može li čovjek, ovo nje- bejta: “(...) Znaj da zekat ožalošćenom daješ
I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga govo tijelo, smisliti nešto protiv Onoga koji ga kad uho usmjeriš njegovoj priči. (...)” Eto,
zadesi nesreća i ona osvanu opustošena. A u je zamijesio Svojom Rukom Kudreta? Iduća daješ zekat tog momenta kada otvoriš uho da
zoru su oni jedni druge dozivali: ‘Poranite u su tri bejta na arapskom.“(...) On je rekao: čuješ tu tegobu u kojoj se taj neko nalazi i na
bašču svoju ako je mislite obrati.’ I oni kre- ‘Zar Onaj koji te je stvorio ne zna tvoju že- taj način sebe čistiš. Ima jedna vrlo zanimlji-
nuše tiho se dogovarajući: ‘Neka vam danas lju i ne zna da li je u tvom potajnom razgo- va zgoda koju prenosi hazreti Selmani Farisi,
u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!’”, da voru poštenje ili laskanje?’ (...)” Zar to može r. t. a.: “Jedan dan smo sjedili s Poslanikom,
ne bi morali dati siromasima nešto iz bašče. Gospodaru biti skriveno? S ovim riječima “e la s. a. v. s., kada izbi jedna Abesinka, robinja,
“I oni poraniše uvjereni da će moći to prove- ja’lem” ukazuje na ajeti-kerim, esteizubillah: sva u jednom halu izgubljenosti. Ona dođe
sti. A kada je ugledaše (opustošenu), povikaše: “Govorili vi tiho ili glasno govorili, On sigur- do Poslanika, s. a. v. s., i za skute ga uhvati.
‘Mi smo zalutali!’” Mislili su da to nije nji- no zna svačije misli. A kako i ne bi znao Onaj Kaže mu: ‘Ti pomažeš onima koji nemaju
hova bašča, toliko se bila izmijenila. Kada su koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o nikoga da im pomogne, a ja sam u tom halu.
malo bolje pogledali, vidjeli su. “‘Ali ne, ne, svemu obaviješten?!” (Mulkm, 13, 14) Iz ovoga Hajde sa mnom da mi ovu potrebu riješiš.’
svega smo lišeni.’ Najpribraniji među njima nam se poručuje da dobro čuvamo svoje srce i Poslanik, s. a. v. s., ustao je i krenuo s njom,
reče: ‘Nisam li vam govorio: Zašto ne slavite da ga ne punimo ničim osim iskrenošću. “(...) a ona ga nije puštala, držala ga je za kraj nje-
Gospodara!?’” I u ovom primjeru vidimo da Kako će putnika koji je zorom krenuo zane- gove odjeće. Poslanik je nije pitao ni gdje ga
čovjek neće nikada biti negdje ostavljen a da mariti Onaj Koji vidi gdje će on zakonačiti vodi ni kakvu potrebu ima. Abesinka ga do-
pored njega nije makar jedan opominjač. Evo, (...)”, Onaj kome ništa ne promiče? “(...) Ma vede do čaršije, do prodavača žita. Izvadila je
i među njima je bio jedan koji je bio svjestan gdje se spustio ili popeo, On nadzire i zna vunicu koju je prethodno pripremila i kazala
Gospodara i upozoravao ih da Ga se sjećaju i broj svih tih radnji. (...)” Čovječe, ma gdje je Poslaniku, s. a. v. s.: ‘Ya Resulallah, vazdan
da Ga slave. “Rekoše: ‘Slavljen neka je Gos- se ti skrasio, popeo ili spustio, On zna svaki nisam okusila ni zalogaja. Molim te da ti ovu
podar naš, zaista smo bili nepravedni.’” Evo, tvoj pokret. Ovo “On nadzire” uputilo me na vunicu zamijeniš za žito.’ Poslanik, s. a. v. s.,
sada se oni vraćaju i čine tevbu jer je riječ o hadisi-šerif u kome hazreti Pejgamber, s. a. kupio je pšenicu, uzeo tu vreću i ponio je na
vjernicima. “I okrenuše se jedni prema drugima v. s., kaže hazreti Ebu Zerru: “O, Ebu Zerre, svojim leđima. Kada je došao do njene kuće,

70 11/2/2021 STAV