Page 67 - STAV broj 310
P. 67

nije alem, kao kod svih ostalih džamija,   gdje pokazuje njegov prst. Kažu da bi se
                                            već se i danas može vidjeti metalni točkić   majstor tri godine prepirao sa svojim po-
                                            koji se, poput vjetrokaza, okreće kud gdje   slodavcem, da ovaj odjednom ne kaza:
                                            vjetar puše. Eto, da se zna otkud su došle   “Gledaj, eno Bejtulaha.” Majstor je ostao
                                            pare iz kojih je sazidana ova Božija kuća.  sav zgrahnut. Odjednom, pred njim, tačno
                                               Kazuje se da mu je i radionica bila on-  gdje je pokazivao Čekrekčijin prst, stajala
                                            dje, pored Čekrekčinice, gdje su mezarje   je Kibla. Kažu da je zanijemio i da ga otad
                                            i park. Bit će da je rodom bio iz Visokog.   pa sve dok nije dovršio džamiju niko nije
                                            Oni koji su čitali njegovu vakufnamu, jednu   čuo da je izgovorio i riječ. Radnicima je
                                            od rijetkih sačuvanih u originalu, pisanu   izdavao naređenja išaretom i migovima, a
                                            arapskim jezikom i nesh-pismom na bije-  svaki put kada bi naišao Čekrekčija, skla-
                                            lom debelom papiru kaširanom na svili,   njao se da ga ne vidi ili, ako ga ne bi mo-
                                            datiranoj mjeseca zilkade 932, što pristaje   gao izbjeći, padao na pokoljenje kao da
                                            augustu 1526. godine, kažu da je sagradio   nastupa sultan. Svi su se čudili, ta šta mu
                                            i most pored Visokog. “Uvakufio je 8.000   je, zašto se plaši čovjeka za čiju blagost i
                                            srebrenih dirhema sultana Sulejmana   mravi znaju.
                                            hana koji su u prometu, s tim uvjetom da   Iako je dao da se u njegovo ime izgra-
                                            se daju u rad pod šerijatskim propisima,   di džamija i mnogi dućani iz kojih će se
                                            te da se dobitak troši za popravak mosta   finansirati imami, ipak, kazuju, Mustafa
                                            koji je vakif sagradio blizu Visokog preko   nikada nije klanjao u njoj. Ustvari, niko
                                            rijeke Bosne”, piše u vakufnami. Iz toga   ga nikada nije vidio da klanja. Kazivalo se,
                                            neki historičari izvlače da je rodom otud   u polušapatu i kradom, kako se za vrijeme
                                            jer su mnogi učeni i bogati ljudi gradili   namaza skrivao u ardiju, malo skladište u
                                            mostove u svom kraju. Potkrepljuju ovu   zaleđini jednog od njegovih dućana. Ta je
                                            tezu mostom Mehmed-paše Sokolovića u   priča pričana po Sarajevu sa sve većim za-
                                            Višegradu ili Rustem-pašinim na Ilidži.   nosom i ljudi su je zaticali u njedra i nosali
                                            Pa onda ne bi, možda, bilo krivo ni za-  je kao veliku tajnu. I kružila je ona tako
                                            ključiti da se most što ga dao izgraditi naš   sve dok ne dođe do Čaršije sabljara, pa je
                                            Mustafa nalazio na mjestu današnjeg sela   neko ispriča jednom Mustafinom prijate-
                                            Čekrkčići i da je cijelo selo vjerovatno for-  lju, copćući jezikom i ibreteći se, ta zašto bi
                                            mirano oko mosta, od potomaka onih koji   se neko skrivao za vrijeme namaza ako je
                                            su obavljali službu mostara i naplaćivali   sasvim u redu i ako je čovjek kao što smo
                                            mostarinu. Ako je narod groblje za koje je   i sami?! Taj prijatelj se tada dosjeti da ga
                                            Mustafa zavještao zemlju i džamiju koju je   zbilja nikada nije vidio kako klanja i poče
                                            sagradio vlastitim novcem nazvao Čekre-  ga pratiti. Na kraju, uvjeri se kako se Mu-
                                            činica, onda je i most morao nositi sličan   stafa za vrijeme namaza zavlači u osamu.
                                            naziv – Čekrekčića ili Čekrekčijin most.  Nakon dugih dana snebivanja i nepros-
                                               Za Mustafu Čekrekčiju pričalo se da je   pavanih noći, odluči Mustafin prijatelj da
          koji umrije 1863. godine. Ipak, najpoznatiji   evlija. Otud i pripovijest o tome kako je   jednog dana jednostavno bahne i, ha, uhvati
          među Trampama bio je hadži hafiz Abdu-  mihrab ove džamije okrenut tačno prema   ga na djelu. I tako i učini. Kada iznenada
          latif, jedan među prvim ljudima pobune   Kibli, preciznošću kakvom ni jedan mi-  otvori vrata ardije i zateče Mustafu kako
          protiv okupacije, uhapšen je i nije pogu-  hrab ni u jednoj bosanskoj džamiji nije,   sjedi unutra nogu podavijenih poda se,
          bljen kao mnoge kolovođe, već je robijao   bez i trunke odstupanja. Kažu da su se   ovaj ga ne prekori niti ga pogleda s osu-
          u Češkoj. Po tim Trampama, imamima i   glavni majstor i Čekrekčija sukobili oko   dom. Mustafa ga blago primi za ruku te
          bundžijama, nazvana je ta kratka ulica koja   toga u kojem je tačno pravcu Kibla. Obo-  mu reče da zažmiri. Žmirio je tek nekoli-
          odvaja Veliki park od “Parkuše”. Vlast   jica bijahu tvrdoglavi i ni jedan nije htio   ko sekundi, kad opet začu Mustafin glas,
          protiv koje je ustao Abdulatif, još dok je   popustiti, svaki je bio uvjeren da je Kibla   ali ovaj put kao da dolazi iz nesalomljive
          on ležao u zatvoru u Olomoucu, zabrani-
          la je dalje sahranjivanje u ovom groblju,
          navodno, iz higijenskih razloga. Uskoro
          je kupila cijelu Čekrekčinicu i dala da se
          oko nišana posadi drveće i izgrade staze.
          Projektiranje parka povjereno je Hugu Kr-
          variću, činovniku Zemaljske vlade, koji se
          netom nakon okupacije doselio u Sarajevo
          odnekud ispod Sljemena.

          BOGATI STROJAR
            Muslihudin hadži Mustafa Čekrekči-
          ja, sin Ishakov, bio je čekrekčija, izrađivao
          je čekreke, odnosno različite strojeve koji
          su u ono vrijeme bili u širokoj upotrebi.
          Tako se i obogatio. O tome je, kažu, osta-
          vio i trag na ovoj džamiji izgrađenoj 1526.
          u podnožju Kovača. Na njenom kubetu


                                                                                                    STAV 11/2/2021 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72