Page 71 - STAV broj 310

okrenuo se prema Kibli i obratio se Gospoda- dao, ipak sam se predomislio i došao sam da ruhu doći kod njega. Car pristane na to, skine
ru: ‘Ako ja ne uradih ovo djelo onako kako je ti ga vratim”, reče siromah. Čovjek se blago svoju odoru i obuče odjeću običnog čovjeka.
trebalo, ako se neka izvjesna manjkavost poja- osmjehnuo i upitao ga zbog čega je to tako, Kada je došao kod ovog čovjeka, vidio je da
vila u ovom mom amelu, molim Te da Svojom a siromah mu je odgovorio: “Nadao sam se on kopa jednu lijehu. Car mu kaže da mu je
Dobrotom to popraviš. A evo, ja sam dobro- da ćeš mi dati nešto mnogo vrednije.” “Šta došao da ga upita ova tri pitanja. Čovjek mu
voljno, iz edeba, bio hamal tvome robu kako je to?”, upitao je čovjek. “Upravo to što no- ništa nije odgovorio i nastavio je dalje kopa-
bih mu pomogao.’” Eto nam divnog primje- siš u sebi, što ti daje takvu snagu da mi vrlo ti. Car je malo pričekao, a odgovora nije bilo.
ra uz ovo: “Znaj da zekat ožalošćenom daješ lahko i jednostavno možeš dati ovaj dragulj.” Onda mu je zaoko zapalo da je čovjek star,
kada uho usmjeriš njegovoj priči.” U kontaktu s ovakvim Allahovim robovima bio je već u poodmaklim godinama i da mu
“(...) Čut ćeš brige potištenog srca i ne- mi otkrivamo ovaj svoj dragulj. Eto šta znači je vjerovatno bilo veoma teško kopati tu ze-
imaštinu plemenite duše kroz vodu i glinu. taj susret koji smo svi sigurno imali i mi to mlju. Prišao mu je i kazao: “Dozvolite mi da
Ima kuću punu dima, premda je (duša) puna znamo, sada nam, ya Rabbi, pomozi da to na vam pomognem.” Uzeo je ašov u ruke i počeo
umijeća. Otvori jedan prozor za njega time pravi način iskoristimo. kopati. Istom, u taj trenutak iz šume koja je
što ćeš ga saslušati. (...)” Tvoje slušanje će Dalje govoreći o halu ovih koji sada ovako graničila sa zemljom ovog čovjeka iziđe neka-
kav čovjek držeći se za stomak. Bio je ranjen,
Magazin “Stav” u krvario je. Dođe do njih, obojica ga brzo pri-
dogovoru s aktuelnim hvatiše i previše mu ranu. Onda ovaj ranjenik
pogleda u cara i reče: “Oprostite mi, ja znam
mesnevihanom hadži ko ste vi.” “A šta da ti oprostim?”, upita ga
car. “Ja sam pošao da te ubijem jer si dao ubiti
hafizom Mehmedom moga brata, a njegovu si imovinu oteo. Kada
Karahodžićem prenosi sam čuo da sam dolaziš kod ovog čovjeka, ja
sam ti napravio zamku na putu. Međutim,
u nastavcima dersove čekajući tebe, izišao sam da vidim gdje si, a
zatim su tvoji čuvari naišli na mene. Odmah
iz “Mesnevije” održane su me prepoznali i ovo je posljedica susreta
u Mevlevijskom s njima. Da me vi niste ovdje previli, ja bih,
vjerovatno, iskrvario i umro. Tražim da mi
kulturnom centru oprostiš, a ako budeš primio moje izvinjenje,

Hafiz Mehmed Karahodžić na Jekovcu. ja ti se zavjetujem na odanost do kraja života,
kako ja, tako i moja djeca.” Car ne samo da je
primio njegovo izvinjenje nego mu je vratio
biti prozor kroz koji će dim izići iz te kuće. dolaze i vape na toj kapiji, hazreti Mevlana bratovu imovinu i nadoknadio gubitak pla-
“(...) Kako mu tvoje uho put oduška postaje, kaže: “(...) Ova neodlučnost (...)”, ovaj koš- tivši krvarinu za njegovog brata. Kada se to
tako se gorki dim iz njegove kuće smanjuje. mar koji se nalazi u ovakvim osobama, koji su sve završilo, dan je prošao i car je prenoćio
Ti s nama tugu podijeli, o, putniče, ako se k potrebiti i puni dima itd., “(...) biva hapšenje tu. Ujutro je izišao, vidio je starca kako nosi
Rabbu Uzvišenom krećeš. (...)” Sada bismo i zindan koja ne da duši da u nekom smjeru sjeme na onu njivu koja se jučer obrađivala.
ovo mogli prebaciti kroz ovaj bejt na jedno ide. (...)” To je nešto što ga sputava i on se ne Car mu je htio postaviti pitanje, a ovaj, pošto
drugo polje. Mi smo svi fukare i ovisni da do- može dići u visine, a ona iskra, od Boga daro- je bio od onih ljudi koji imaju prodoran vid,
đemo u kontakt duhovnih bogataša, murši- vana, samo čeka da se oslobodi i ona će ga vi- gledao je s Allahovim Nurom, preduhitrio ga
di kamila, i da se s te strane oslobodimo ove nuti. “(...) Ovo te vuče u jednom smjeru, a to je kazavši mu: “Dobio si odgovor na ono po
tjeskobe. Napunili smo se svim i svačim i to te vuče u drugom smjeru, oboje ti govoreći: šta si došao.” Car mu je rekao da ne razumi-
nam sada brige zadaje. Taj dim ne može izići ‘Ja sam pravi put.’ (...)” Dok smo u tom halu je pa je starac nastavio: “Evo vidiš, došao si
dok nas u blizinu ne primi ovakav Allahov košmara i nismo došli na ovu kapiju, nismo kod mene i prvo što ti je zapalo zaoko da sam
rob. Onda nam on, slušajući nas i terbijete- se na pravi način usmjerili, onda se u nama star i da bi bilo lijepo da mi pomogneš. Pri-
ći nas na način kako je to Gospodar njemu ovakve stvari dešavaju. Nude nam se putevi, šao si i to je bio posao koji je bio najbolji da
dao, oslobodi tog dima. “Ti s nama tugu po- šaptač govori, i ovaj nutarnji nefs, a i vanjski ga ti radiš u tom trenutku. Osoba s kojom je
dijeli, o, putniče!” To rade Allahovi robovi, šejtan: “Hodi meni ovamo, ovo je pravi put.” bilo najbolje da imaš kontakt bio sam ja, nije
muršidi kamili. Kada nas svega ovoga oslo- I tu se dešava ta kolebljivost, kao da gledamo bilo u blizini nikoga drugog. Dok si to radio,
bodi, onda ćemo otkriti taj dragulj u sebi. U vlastiti hal, i naš, a i cijelog čovječanstva. Ka- vidjeli smo obojica da je onaj čovjek iz šume
jednoj se priči kaže kako je pored jedne ve- kva samo zbunjenost trenutno vlada! izišao ranjen. Prvo što smo uradili jeste da
like rijeke sjedio jedan čovjek. Prišao mu je U jednoj se priči kaže kako je jedan vla- smo ga prihvatili, očistili mu ranu, previli.
neki siromah koji vazdan nije jeo. Mislio je dar, sam sa sobom razmišljajući, došao na ovu Da nisi u početku kopao, vjerovatno bi bio
u sebi: “Otići ću onom čovjeku, kako spo- ideju: “Kada bih znao šta je u ovom trenutku izložen opasnosti da budeš ubijen, jer te ovaj
kojno djeluje, mora da ima makar koricu najbolje raditi, kada bih znao koja je to osoba čekao u zasjedi. Pošto si sve tako uradio, is-
hljeba za mene.” Kada mu je prišao, upitao koju treba poslušati i, što je najvažnije, kada pala je prilika da on dođe ovdje do nas i da se
ga je: “Dobri čovječe, imaš li išta da mi daš? bih znao kakvo djelo trebam učiniti, koje je pokaje. Najbolji trenutak jeste ovaj sada koji ti
Gladan sam, dobro gladan.” Čovjek svoju najbitnije, mislim da bih onda bio potpuno stoji na raspolaganju. Najbolja osoba s kojom
torbicu otvori i siromah u njoj ugleda veliki smiren.” Nakon tog razmišljanja, to je u svom trebaš uspostaviti vezu jeste ona koja je pored
dragulj. Pomislio je u sebi: “Kada bih imao carstvu razglasio kazavši: “Ko mi odgovori tebe jer je pitanje hoćeš li sresti sljedeću osobu.
taj dragulj, šta bih sve mogao uraditi s njim i na ova tri pitanja, ja ću ga dobro nagraditi.” A u tom trenutku je najbolje da obraduješ tu
koje bih sve svoje potrebe mogao ispuniti...” Dolazili su ljudi, mudraci, i govorili, među- osobu.” Da nam Allah Uzvišeni pomogne da
Ovaj mu izvadi koricu hljeba i dade mu, a tim, on u tome nije nalazio nikakva smiraja. ovako reagiramo i čujemo hal drugoga, a moći
zatim iz torbe izvadi i dragulj i reče mu: “I Onda mu je neko rekao da ima jedan Božiji ćemo čuti ako budemo ispražnjeni od samih
ovo je za tebe.” Siromah sav sretan ode, ali se rob koji živi pomalo povučen od svijeta. On sebe. Ovo robovanje svom egu puni nas ovim
nakon vrlo kratkog vremena vrati. “Premda samo prima ljude, obični svijet, a bogata- stvarima i čini nas neosjetnim za hal drugoga.
znam kolika je vrijednost u ovome što si mi ši, plemići, vladari i carevi ne mogu u svom (Nastavit će se) n

STAV 11/2/2021 71