Page 73 - STAV broj 310
P. 73

Mnogobrojna Zuhdijina porodica 2020.
          do vjere. To je sve u velikoj mjeri utje-
          calo da se i danas u našoj porodici drži
          do islamskog načina života. Ima nas
          jako puno koji smo više puta obavili
          hadž. Zijadini sinovi Vehbija i Munir,
          te deseci unuka i praunuka završili su
          medresu, a trojica unuka, rođene braće
          Šahinović, postali su i hafizi”, ponosno
          će Zuhdija Makić.
            Osnovnu školu Zuhdija je završio u
          Bužimu, paralelno pohađajući i mektep-
          sku pouku u džematu Stari Grad. Sjeća
          se da ga je u nižim razredima učio Dže-
          mal Ćatić, a u višim mu je razrednik bio
          Dmitar Vranješević. “U mekteb sam išao
          kod Besim-efendije Hamzabegovića. Išao
          sam pet-šest godina i tad se nije učilo u
          Mushafu. Već prva naredna generacija
          poslije mene počela je učiti arapsko pi-
          smo, ali ja sam, hvala Bogu, uz pomoć
          majke Zijade naučio arapsko pismo, tako   Vehbija, Zuhdija i Ismet    Zuhdija i Vehbija na Arefatu
                                                                                2017. godine
                                             Ljubijankić na hadžu 2017.
          da i sad učim Kur’an. Od kad sam kre-
          nuo u mekteb, tad sam počeo klanjati i   podne, ikindiju, akšam i jaciju i opet se   ga je kasnije sud vratio na posao. Mlađi
          postiti. Već sa šest-sedam godina majka   vraćao u kasarnu.”         brat Vehbija po završetku medrese oti-
          nas je navikavala da klanjamo i postimo.   Najveći utjecaj na Zuhdijin odgoj i   šao je u Saudijsku Arabiju i bio do 1981,
          Kako tad, tako i danas, haman punih 60   ponašanje imali su roditelji i braća, a po-  ali i njemu su pravili probleme, oduzeli
          godina, redovno klanjam i postim. Samo   sebno majka Zijada. Po njegovim riječi-  mu pasoš i uhapsili ga. Sve to se uglav-
          su me malo JNA i protekli rat u tome   ma, Zijada je bila pismena žena, znala je   nom dešavalo zbog toga što smo kao
          poremetili. Na prste bih mogao prebro-  dobro učiti u Kur’anu. “Rahmetli majka   porodica kroz cijeli period komunizma
          jati teravije koje nisam klanjao. Kad ne   Zijada u čitavom naselju bila je poznata   bili izrazito vjerski nastrojeni. Redovno
          klanjam u našem mektebu, onda kla-  i poštovana osoba. Dovoljno je bilo reći   se kod nas u selu klanjala teravija još od
          njam u nekom od okolnih mekteba ili   hadžinica Hasanovica. Nikad se ona nije   šezdesetih godina. Dvije-tri godine kla-
          džamija. Ni ramazan ni teravija mi ni-  bezveze smijala i puno je utjecala na po-  njalo se u našoj kući. U našem dvorištu
          kad nisu bili teški. Sve sam doživljavao   našanje mlađih žena. Nije joj bilo neu-  napravljen je mekteb 1990. godine. To
          kao nešto sasvim uobičajeno. Mrsilo se   godno reći otvoreno: ‘Mlada, malo ti te   je bila naša inicijativa. Ja sam uvakufio
          nije nikada, iako su ramazani znali biti   kose sakrij i rukave produlji. Ako nemaš,   zemlju, a komšije rahmetli Ibro, Hamid
          i ljeti, kad se žela pšenica, kupilo sijeno   ja ću ti dati i maramu i bluzu.’ Samo Bog   i još neki pomogli su u izgradnji. I majka
          i kad su se radili teški fizički poslovi. I u   zna koliko je postekija podijelila. Babo   Zijada dala je dosta novca. Prve teravije
          ratu sam klanjao i postio, a kako i ne bih,   je bio lugar, imao je primanje bolje nego   klanjao je rahmetli Šerif Šomić, a pred
          posebno kad su bili dani bez borbenih   iko drugi u selu. I on i majka su po četiri   rat su počele dolaziti mlađe softe, Re-
          dejstava. Pod nekim cerićem sebi pro-  puta obavili hadž, i to svaki put svojim   fik ef. Čaušević iz Goražda pa Senad ef.
          strem serdžadu i klanjam. Prošlo ljeto,   novcem. Išli su za svoje roditelje i još   Šahinović, Sabahudin ef. Sijamhodžić,
          kad je krenula korona, samo dvije džu-  neke rođake. Stariji brat Muhamed prvi   i još neki.”
          me nisam klanjao. I u JNA sam dobro   je otišao u školu. Kasnije, kad se zapo-
          prošao. Služio sam u Zenici, gdje je ži-  slio, zbog prakticiranja vjere i odlazaka   OČEVA RIJEČ IZNAD SVEGA
          vjela jedna naša rodica. Kad god sam bio   u džamiju, imao je problema sa Savezom   Još dok je pohađao osnovnu školu,
          slobodan, odlazio sam kod nje, klanjao   komunista. Čak je bio dobio i otkaz, ali   kao najradišnijeg sina otac je odlučio


                                                                                                    STAV 11/2/2021 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78