Page 75 - STAV broj 310

“S drugom suprugom nisam imao potomaka. S momenata i u školovanju djece. Znalo me je stisnuti da haman
prvom i trećom, sadašnjom suprugom, imam ne mogu dalje. Senahid i Sedžida bili u medresi u Cazinu, Ha-
lida na fakultetu u Bihaću, troje mlađih u osnovnoj školi, a ja
sedmero žive djece, kćerke Šemsu, Halidu, sve to izdržavao iz stolarske radnje. E kad je Halida počela ra-
Sedžidu, Aidu i Amru, te sinove Senahida diti, odmah je bilo dosta lakše”, govori Zuhdija, te nastavlja:
“Hvala Bogu, svi su završili škole i ni za jedno se nisam mo-
i Ahmeda, a još su mi dva sina poginula u rao sekirati. Svi su dobro učili i, što je najvažnije, nisu pravi-
li probleme. Imam 16 unučadi, troje u medresi. Šestero djece
djetinjstvu. Stariji Sejfullah ugušio se u čatrnji, završilo mi je medresu, samo najstarija kćerka nije jer ju je za-
a mlađi Ishak poginuo je nesretnim slučajem tekao rat. Troje unučadi sad pohađa medresu i svako od njih
bilo je učenik generacije u osnovnoj školi. Supruga Šefika bila
na samom kraju rata 1995. godine. Djeca je veliki radnik i moja velika podrška. Nije imala problema s
su se igrala lovačkom puškom koja je bila mojim roditeljima, podigla mi je i odgojila djecu, bez ikakve
prisile ih navikla da redovno klanjaju. Sad me zdravlje dobro
napunjena i sve je završilo kako je najgore, služi. Prije petnaestak godina imao sam infarkt i od tad se više
ali, eto, nakon tog iskušenja, Allah nas je pazim. Malo sam smršao i gledam da sam stalno u pokretu. To
sam nekako od oca naslijedio. Sve sebi dobro isplaniram i za
počastio sinom Ahmedom”, priča Zuhdija. sve nađem vremena.”
Osvrćući se na životni put kojim je do sad prošao, Zuh-
dija kaže da je zadovoljan sa svim što je proživio i da se ne bi
i tu se klanjalo. Vode za piće bilo je koliko hoćeš. Interesantna ni s kim mijenjao. “Šta god da se dešava u životu, kakve god
je i klima. Suh zrak, insan se ne znoji, toplo, sunce žeže, ali se poteškoće da imam, sve okrenem na šalu i iz svega izvlačim
bolje podnosi nego ovdje. Npr., ovdje je 39-40⁰ C haman ne- pozitivno. Supruga drugima voli reći kako me nikad nije vi-
podnošljivo, a tamo pretprošle godine na Arefatu bilo 50⁰ C. djela ljutog i zabrinutog, a zet Esad mi kaže: ‘Volio bih ima-
Toliko je bilo vruće da oka haman nisam mogao otvoriti, ali ti tvoju narav i tvoj sabur više nego sve šta imam’”, završava
opet se sve s lahkoćom predevera. Svaki odlazak na hadž za Zuhdija Makić. n
mene je bio poseban duhovni osjećaj, nešto neuporedivo ni s
čim drugim. Upoznao sam se s mnogim hadžijama iz drugih
muslimanskih zemalja. Nastojim da ne budem lijen, uvijek vo-
lim prohodati, a neko se samo zatvori u onaj šator i njemu je
dosadno i vruće. Ja volim proći, hvala Bogu, ne škodi mi vru-
ćina. U pećini Hira bio sam pet-šest puta.”
ŽIVOTNA ISKUŠENJA
Zuhdija Makić ima nijet svake godine ići na hadž dokle
god bude mogao. Dobar razlog za to jeste i to što ljudi imaju
povjerenja u njega i rado ga traže da bude bedel: “Hadž je za
mene nešto posebno. Brat Vehbija, koji je imam u džamiji na
Kobiljoj Glavi u Sarajevu, kaže mi da je i sam razgovor o hadžu
sevap. Veli: ‘Kad samo razgovaraš o hadžu, imaš sevap kao da
tespihaš.’ A kakva li je tek nagrada kad se obavi hadž?! I on i
njegova supruga Fatima također su 14 puta bili na hadžu. Za-
dnji put bili smo skupa 2018. godine. I moja supruga Šefika sa
mnom je išla tri puta. Ljudi me unaprijed angažiraju da budem
bedel za njih ili za njihovog člana porodice. Puno puta sam
imao ponudu odmah za dogodine. Prošle godine se nije moglo
ići nikako, a teško da će moći i ove. Kad je o hadžu riječ, bilo je
tu i određenih neugodnosti. Recimo, bile su se pojavile glasine
da ja na hadž idem isključivo iz ličnih interesa, radi trgovine,
te da tamo prodajem med. Onda sam se pitao: ‘Pa, Bože dragi,
da sam svih ovih godina barem jedan kilogram meda prodao,
razumio bih.’ Ali ljudi k’o ljudi, nekad je dovoljno da se neko
našali ili kaže neku pretpostavku i da to bez ikakvog utemelje-
nja prođe kroz stotine usta.”
Zuhdijin život nije bez iskušenja. Kako kaže, tri se puta
ženio i nije baš imao sreće u prva dva braka. “S drugom su-
prugom nisam imao potomaka. S prvom i trećom, sadašnjom
suprugom, imam sedmero žive djece, kćerke Šemsu, Halidu,
Sedžidu, Aidu i Amru, te sinove Senahida i Ahmeda, a još su
mi dva sina poginula u djetinjstvu. Stariji Sejfullah ugušio
se u čatrnji, a mlađi Ishak poginuo je nesretnim slučajem na
samom kraju rata 1995. godine. Djeca su se igrala lovačkom
puškom koja je bila napunjena i sve je završilo kako je najgo-
re, ali, eto, nakon tog iskušenja, Allah nas je počastio sinom
Ahmedom, pa je Senadih ponovo dobio brata. Bilo je teških

STAV 11/2/2021 75