Page 79 - STAV broj 310
P. 79
potragu za njom: “Dobar
pjesnik ne piše stihove,/ ERSAN MUHOVIĆ
on ih traži” (kako je to već
pronašao Penti Sarikoski)! KADA SAZNAŠ ZNAĆEŠ
Ontologija dvojine
(nespretno bi bilo reći 5.
dualizam!) dolazi do u pećini
punog izražaja u daljim su gledali zid dok je vatra
tekstovima – u pismu iza njihovih leđa oslikavala
Florije Augustinu (za- po zidovima različite prizore
boravljena/napuštena straha ideju stvarnosti
ljubav piše onome koji će Altamiru
postati sveti!), u sjajnoj
poemi o pismu dva gla- začuđeni
sa, u tekstu o putu vode nisu razumeli
(koja jesmo!), u tekstu o tako nastade začuđenost
pisanju zdesna nalijevo u umetnost
i čitanju slijeva nade-
sno: što se više nadno- sve što su videli
simo nad oštrobridost/ nisu videli
rubnost/provokativnost zato što vatra nema
Muhovićevog diskursa senku
i izraza, to nam se za-
čudnije otvaraju pu- 6.
nina/smislenost/pro- svi ljudi su sačinjavali
duktivnost njegovog jednu zajednicu
nesvakidašnjeg duhov-
nopoetičkog postava! nekada davno
Nadalje, pjesnik u
ciklusu Ekvilibrijum ili od tada svi tragaju
o ravnotežama razrađuje za primordijalnom slikom
ovu ontologiju dvojine sebe
u domenu povijesno- u novim identitetima
i svojim varijetetima
sti ideje ljudstva, u do-
menu svjetonazorske,
karakterološke, kulturološke neka te ne zavede
ono što ne znaš
identitarnosti čovječanstva. Naginjući kada saznaš znaćeš
se u prošlost, ogledamo se takvi kakvi da to nisi naučio
jesmo, dok nam se ukazuje u istoj slici a niko ne zna
budućnost koja će tek doći: to je na vrlo
Nisu baš učestale ovakve efektan način poetski uobličeno u teksto- bolje od onoga
koji je zaboravio
pojave pjesničkih vima 5 i 6 iz ovog ciklusa (koje u prilogu
ovom tekstu podastiremo čitaocima). U
prvijenaca u kojima autor trećem ciklusu (30 dana pesama), s po- TRIDESET PRVI DAN
vrlo smjelo i dosljedno, novnim napreskok numeriranjem, autor čovek će čvrsto držati pismo
sažima u desetak tekstova svoju eshato-
ne obazirući se na logiju, metafizičku strepnju ljudskosti koje je dobio na poklon
šta je u pismu
dopadljivost/pjevljivost pred neodgonetljivošću sudbine: kakav znak
“probali smo stvoreno/ nakon sedam
kakav zvuk
svog glasa, udara temelj/ razdoblja// neko je spavao pa bi/ probu- kakva slika
đen bukom/ zar je već gotovo/ zar je već
osnovu za svoj dalji kraj// kada nastupa početak/ nastupa i čovek će čvrsto držati pismo
koje će onda sakriti u neku
pjesnički razvoj. Zato kraj/ na kraju/ ostao je samo sur/ koji je fioku i koje će pronaći jednog
bez glasa/ slavio Reč/ zaboravljeni zvuk”
dana bez namere da bilo šta
čestitamo autoru unaprijed (“Sedmog dana”). pronađe osim da izgubi
Nisu baš učestale ovakve pojave pje-
na svim onim stihovima sničkih prvijenaca u kojima autor vrlo i onda će pismo na tri jednaka
dela pocepati
i tekstovima koje će smjelo i dosljedno, ne obazirući se na delove pisma će poneti na
dopadljivost/pjevljivost svog glasa, uda-
još tražiti i pronalaziti, ra temelj/osnovu za svoj dalji pjesnički tri brda i baciti
iščitavajući i nadopisujući razvoj. Zato čestitamo autoru unaprijed onda će se spustiti u kotlinu
na svim onim stihovima i tekstovima koje
i pozvati ih
svijet-palimpsest upravo će još tražiti i pronalaziti, iščitavajući i pismo će se sastaviti
nadopisujući svijet-palimpsest upravo
tek tada pismo treba pročitat
onako kako ga je i razumio. onako kako ga je i razumio. n
STAV 11/2/2021 79
