Page 74 - STAV broj 310
P. 74

DRUŠTVO































            Sa bratom Vehbijom i suprugom
            Šefikom 1995. godine
                                            osim petka. Sa mnom je godinama radio   časa nekog ranjava, ljudi masovno ginu.
                                            i zet Salko Šahinović. Nije tad bilo tele-  I ja tu nekako razmišljam: ‘Da me hoće
                                            fona pa smo imali svoj način komunici-  malo raniti pa da se izvučem iz tog pa-
                                            ranja. Pošto je on živio na drugom brdu,   kla.’ Međutim, ne pogađa me ništa. Tad
                                            kad mi treba ispomoć, ja ujutro izvjesim   sam zamolio Boga: ‘Dragi Bože, ako me
                                            bijeli čaršaf na dud ispred kuće. On čim   ostaviš živog i čitavog, imao bih želju još
                                            ustane prvo pogleda prema mojoj kući i,   koji put otići na hadž.’ To sam zamolio
                                            ako vidi bijeli čaršaf, zna da treba doći.   tačno onako sa srca i to je bio moj zavjet
                                            I za kratko vrijeme eto njega preko nji-  Bogu. Kad Allah hoće, preživio sam tu
                                            va. Nekad se moglo više zaraditi iz sto-  akciju, nije me ni okrznulo, i od tad do
                                            larske radnje jer su stolarski poslovi bili   danas još 12 puta sam hodočastio Kabu.
                                            dobro plaćeni. Sad je nekako sve prešlo   Imao sam namjeru ići i prošle godine na
                                            na plastiku i aluminij. I danas pomalo   hadž, a imam i ove, pa sve zavisi od epi-
                                            radim, ponešto napravim jer mi to pri-  demiološke situacije. Samo prvi put sam
                                            činjava zadovoljstvo, ali nakon srčanog   išao za sebe, sve ostalo sam bio bedel. Vo-
                                            udara i prijevremene penzije, znatno,   diči mi uvijek kažu da imam sevapa kao
                                            znatno manje.”                     i onaj što plaća ili onaj za kojeg idem, a
                                                                               nikad ja nisam pravio razliku je li idem
                                            HADŽ KAO ZAVJET BOGU               za sebe ili za drugog. Znam koliki je se-
                                               U toku Agresije na Bosnu i Herce-  vap klanjati pored Kabe ili u haremu Po-
           Stoje: Nijaz Duranović i Zuhdija Makić, čuče:   govinu Zuhdija Makić bio je pripadnik   slanikove džamije i koliki je sevap svaki
           Jasmin Makić i Husein Đulić 1993. godine
                                            trećeg bataljona 505. brigade 5. korpusa   drugi obred. Prvi put sam išao avionom
          Zuhdiju zadržati kod kuće. Prihvativši   ARBiH. Najveći dio rata služio je u ulo-  iz Dubrovnika. Išao sam onda devet puta
          tu očevu odluku, odmah je i popustio s   zi vozača vlastitog kamiona i auta koje   autobusom, a zadnja četiri puta ponovo
          učenjem. “Do četvrtog razreda sve sam   je dobrovoljno stavio na raspolaganje   avionom. Uvijek sam išao preko Rijaseta.
          petice imao i bio među najboljim uče-  za potrebe brigade. “Borci i starješine   Danas među živućim sugrađanima nema
          nicima. Učitelj me digne i da zaduže-  cijenili su me jer su znali da ću izvršiti   niko ko je prije mene obavio hadž”, po-
          nje da ostale učenike ispitujem tablicu   ono što preuzmem kao obavezu. Često   nosno ističe Zuhdija.
          množenja, a da me oni prate i za mnom   su govorili: ‘Nek samo hadžija obeća da   Kaže da je prvi odlazak na hadž bio
          ponavljaju. Kasnije mi je babo sve više   će to odraditi.’ Kad su bile žešće borbe,   poseban. Još je to bilo vrijeme slabije
          počeo davati obaveza. On je bio lugar pa   odlazio sam i na liniju. Bio sam na Ku-  organizacije i problema s vodosnabdi-
          me povede sa sobom u šumu. U prolje-  marici kad su bile one najveće borbe. Tu   jevanjem: “Ide čovjek, nosi na ramenu
          će se sade borovi, a ja kao dijete razno-  mi se i desila važna stvar koja će odredi-  limenu posudu, nalije malo vode i poji
          sim sadnice po rupama. Onda mi upiše   ti moj budući odnos prema odlasku na   ljude u safovima. Ništa on ne traži, ali
          dnevnicu, a meni pare slatke. Brat Mu-  hadž. Iako sam prije rata dva puta obavio   ljudi obično ubace po nekoliko rijala.
          hamed završio je za učitelja, Vehbija i   hadž, nakon rata se broj odlazaka znatno   Kad sam bio 1990, tad je već bilo vode.
          Munir završili su Gazi Husrev-begovu   povećao. Prvi put sam išao 1981, a drugi   Sjećam se da je tad rađena Poslanikova
          medresu, a ja sam položio stolarski za-  put 1990. godine. Kad sam bio u ratu i   džamija i nije se haman moglo klanjati u
          nat i ostao kod kuće. Stolarsku radnju   kad je bila ona najžešća akcija na Kuma-  prizemlju koliko je bilo mokro. Zadnjih
          otvorio sam 1975. i sve do penzije 2005.   rici, nas je nekoliko išlo mijenjati neku   nekoliko puta kad sam išao ništa nije bilo
          godine intenzivno sam radio svaki dan   našu jedinicu. I tako, puca, lomi, svakog   ni nalik, dograđene su neke nadstrešnice



         74  11/2/2021 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79