Page 58 - STAV broj 256

DRUŠTVO

nam da jedemo. I došli smo malo sebi”,
sjećala se majka.
Pričala je i o jami Čavkarici i ljudima
koji su u nju bačeni. I onima koji nisu jer
su ih spasile komšije, ali niko od njih nika-
da nije pričao o imenima zločinaca. Iako su
svi znali ko su ubice. I ustaše i četnici. Sje-
ćanje se gubi, blijedi. Mnoge su priče zabo-
ravljene, mnoga imena i sudbine više niko
ne zna. Rijetki su dokumenti koji svjedo-
če o tim vremenima zla, ali ih, hvala Bogu,
ima. U arhivu Mostarskog muftijstva zapis
je Tahira Đulića. On nas uvodi u historiju
ovog naselja.
“Dabar je u 16. i 17. stoljeću bio pre-
težno naseljen muslimanima. Od polovine
19. stoljeća počelo je njihovo sistematsko i
značajnije iseljavanje u Stolac, Mostar i dru-
ga mjesta u Bosni i Hercegovini. Za vrije-
me hercegovačkog ustanka 1875. i poslije
1878. godine najviše ih se iselilo u Tursku.
U 1885. godini 194 muslimanske porodice
imale su posjede na području katastarskih
općina Berkovići i Hatelji. Po popisu sta-
novništva u kotaru Stolac iz 1931. godine,
naseljeno mjesto Berkovići imalo je 1367
pravoslavnih, 7 rimokatolika, 2 grkokatoli-
ka, 205 muslimana, a Hatelji 753 pravoslav-
na i 60 pripadnika muslimana”, piše Đulić.
I onda Đulić donosi pasus koji pokazuje
da je majka dobro zapamtila, nije zaboravi-
la, da nam je govorila istinu.
“Završne genocidne aktivnosti desi-
le su se početkom Drugog svjetskog rata,
odnosno 25. avgusta 1941. No, prije ovo-
ga tragičnog događaja nad muslimanima
Berkovića neophodno je napomenuti i
određene okolnosti i situaciju koja je pred-
hodila ovom događaju. Nezavisna Država
Hrvatska i na ovome prostoru uspostavila

58 30/1/2020 STAV