Page 55 - STAV broj 256

bošnjačka i kosovska ženska narodna nošnja:
“Najdraži eksponat mi je ormarić, u naro-
du poznatiji pod nazivom ćukica. To mi je
uspomena na majku. Njeno je ruho došlo
u njemu. Pošto je drvo još zdravo, ne dam
ga farbati. Imam i dosta ručnih radova koje
radim za sebe. Tu su i muzički instrumenti
ćiftelija ili taj, žičani instrument s dvije žice,
te daire ili def, koje muž svira profesionalno.
Jedan def prečnika metar i po muž je poklo-
nio KUD-u ‘Vrnograč’. Najčešće svira kad
mu dođe rodbina ili kolege pekari koji žive
i rade širom Krajine. U dvorištu sam saku-
pila dosta predmeta i alatki koje su se dosad
koristile u poljoprivredi ili kao prijevozna
sredstva. Dvorište uređujem da mi liči na
seoski ambijent. Imam i 15 mačaka i osam prozorima i slično. Imamo u planu obno- tempo je bio sve lagahniji. I prije pet godi-
pasa. Kupim one najjadnije, oporavim ih, a viti je, preurediti i namjestiti da bude u na sam imala jedan udar, nakon kojeg sam
nakon toga mnogi ostaju kod nas. Od svih duhu stare bosanske kuće. Ta kuća služila se ‘srušila’ u kupatilu i završila u bolnici u
njih posebno se ističe jedna perzijska mačka.” bi za porodična druženja okolnog stanov- Bihaću. Trebalo mi je 10-ak dana dok sam
Nirveta ističe da su po uzoru na nju mno- ništva, ali i zainteresiranih turista. Imam došla sebi i dok se stanje nije normalizira-
gi poznanici širom velikokladuškog kraja spremnog i majstora koji bi to radio, ali lo. Rekli su mi da sam se preforsirala i da
počeli raditi slične sobe u novim kućama. smo privremeno odustali od obnove zbog je tijelo jednostavno klonulo. Sve to mi je
situacije oko migranata. Također, imam že- ostavilo velikog traga po zdravlje i oko 2-3
MEMOARI I SEOSKI TURIZAM lju objaviti autobiografsku knjigu, memo- godine sam provela u velikoj depresiji. Sad
Naša sugovornica ima želju napisati are, ali baš onako realistično prikazati svoj sam, hvala Bogu, dobro iako sam još pod
memoare o životnom putu ispunjenom životni put, koji od najranijeg djetinjstva terapijom koju ću najvjerovatnije trošiti
iscrpnim radom, te urediti autentično bo- nije bio nimalo lahak. Uvijek sam u toku do kraja života. To je bila posljedica dugo-
sansko gazdinstvo sa starom bosanskom školovanja voljela pisati literarne radove. I godišnjeg rada i velike iscrpljenosti. Pre-
kućom i svim ostalim popratnim objekti- danas puno čitam i pišem. Već sam pomalo komjerni rad mi se odrazio na ravnotežu,
ma koji bi služili za seoski turizam. “Imam počela pisati memoare. Samo se nadam da koncentraciju i komunikaciju. Prije nego
ja još puno eksponata koje čuvam. Nedav- ću ih jednog dana završiti i objaviti. Ako us- što sam imala udar, vrlo teško sam radila
no smo kupili jednu staru kuću s velikim pijem, bit će to ako Bog da odlična knjiga”, da su to mnogi primijetili. Za dva mjese-
imanjem, koja se nalazi na samoj granici uvjerena je Nirveta Cakaj. ca sam smršala oko 7 kg. Svi su uvidjeli da
prema Hrvatskoj. Geografski položaj tog U narodu se danas često može čuti kako imam zdravstvenih problema, govorili mi
imanja je odličan. Riječ je o seoskom gaz- se puno radi, a Nirveta bi vlastitom pričom to, ali ja sam i dalje naporno radila. Danas
dinstvu koje se nalazi u čistoj prirodi i koje voljela odgovoriti na to i mnogima poka- sam ponosna na sebe kad vidim šta sam
ima izvor pitke vode. Potrebno je samo tu zati šta je pravi rad: “Ja sam od 2000. do sve prebrodila. Prije dvije godine sam po-
kuću obnoviti i još par bungalova napraviti. 2010. svaki dan radila u pekari. Uz to, kad čela imati problema s kostima, da bi se na
Mjesto je idealno za seoski turizam. Imam je prodavačica bila slobodna, tad sam radila kraju ispostavilo da mi je uznapredovala
viziju kako bih to sve uredila. U dvorištu cijeli dan. Pekarski zanat sam u potpunosti osteoporoza. U posljednje dvije godine sam
imaju dvije ogromne stare kruške. Ta kuća savladala tako da sam danas vrhunski maj- se najviše posvetila sebi. Radim samo dva
je građena šezdesetih godina, ali je starog stor u tom poslu. A počela sam s mužem dana u sedmici, onda kad su mi prodava-
kova, originalna dosadašnja kuća s drvenim kao obični prodavač jer je muž pekar i sva čice slobodne. I nastojim raditi samo ono
šašavcima, gredama i podnicama, starim loza mu je pekarska. Poslije 2010. godine taj što me veseli i opušta. Uređujem cvijeće u
dvorištu i obavljam kućne poslove. Ovo što
smo muž i ja do sada stekli i previše nam
je i nemamo želju ništa više širiti. U peka-
ri ćemo raditi dokle budemo mogli, a kad
ne budemo mogli, onda ćemo se usmjeriti
samo na imanje. Uvijek ćemo sebi naći so-
luciju kako da ostanemo u Bosni, a ne da
idemo vani. A ako nas dvoje može nadzi-
rati rad pekare, uskakati kad god zatreba i
pored toga održavati svu ovu zemlju, isto bi
to mogli i mnogi drugi. Jer, snagom volje,
sve se može postići, čak i ono što ponekad
izgleda nemogućim. Na mnoge stvari mi
ne možemo utjecati, ali možemo djelovati
motivirajuće na druge. Najviše bi me obra-
dovalo kad bih znala da sam nekoga pota-
knula da krene s nekim svojim biznisom i
da uspije u tome. S resursima kojima Bosna
raspolaže čovjek može zaraditi na hiljadu
načina.” n

STAV 30/1/2020 55