Page 51 - STAV broj 256

ASKER S ÇANAKKALEA

Hadži Mehmed Talić rodio se 1881. godine u Bihaću. Suo-
čena s brojnim poteškoćama, nakon potpisanog Berlinskog
sporazuma 1878. godine, Mehmedova familija – otac, majka
i sestra – ostavljajući sve što su imali iza sebe, napuštaju
porciju, pa onda još jednu. Nakon što je Krajinu 1890. godine. Nakon višemjesečnog putovanja, do-
pojeo i četvrtu porciju, okrenuo se kono- laze na prostore današnje Turske te se naseljavaju u selo
barici i na engleskom joj rekao: ‘Meni ćeš Yazlik, u kojem su započeli novi život. Životne bitke nasta-
dvadeset kila za ponijeti.’ “Dvadeset zvr- vile su Mehmeda pratiti i u Turskoj, pa je učestvovao u Bici
kova?”, upitala ga je gospođa koja nas je kod Çanakkalea 1915, odnosno 1916. godine. Deset godina
posluživala. “Ne, ne, dvadeset kila.” Puna služio je u vojsci i bio je nosilac počasnog odlikovanja “Istiklal
torba bureka preletjela je nekoliko hilja- Gazija”, a ova časna medalja porodici Çalışkan bila je i ostala
da kilometara i sretno stigla u Nihatov na ponos. Hadžija Mehmed bio je učenjak i veliki poznavalac islama. Tokom života Kur’an
dom. I sada, kada god se vidimo, uvijek mu je uvijek bio oslonac, pa je obučavao hifzu stotine učenika. Pokazivao bi im kako da
mi spominje kako nigdje na dunjaluku budu dobri Allahovi robovi, hairli djeca svojim roditeljima i domovini, te se trudio ukazati
nema bureka kao u Sarajevu i kako sad im na važnost obrazovanja u njihovom životu. Stekao je ljubav i poštovanje ljudi koji su
jedino jede pitu iz Bosne.” bili u njegovom okruženju, a imao je i mnogo vrijednih doprinosa Adapazaru. Izgrađivao
je mostove, puteve i česme. Hadžija Mehmed Talić govorio je vrlo dobro bosanski, arap-
BOŠNJACI, UZORITI GRAĐANI TURSKE ski i turski jezik. Uvijek je brinuo za starije i iznemogle, siročad i siromašne, te je nastojao
Çalışkan se prisjeća da je 1999. godine pomoći im u njihovim potrebama koliko je god bio u mogućnosti.
Sakary, Kocaeli i Gölücük zadesio žestok
zemljotres, te da je sve bilo u ruševinama.
“Pomoć za Tursku stizala je sa svih stra- reći da se veliki broj Bošnjaka u Turskoj su se ponavljale riječi: ‘Bit će, sine, bit će.
na svijeta, ljudi su dolazili da pomognu. i sada sjeća tog govora”, naglašava Ismet. Samo polahko, sve će biti.’ Nikad niko
Alija Izetbegović, lider i gazija, prvi pred- Ističe da trenutno u Turskoj nijedan nije kazao da se može krenuti i stranputi-
sjednik Republike Bosne i Hercegovine, Bošnjak nije u zatvoru zato što je nešto com ako se nema, da se može nešto, ne daj
zemlje koja je nedavno bila izišla iz rata i ukrao, ili zbog drugih kriminalnih radnji. Bože, ukrasti ili nekoga prevariti. Nikad.
borila se s neimaštinom, također je došao “Također, nema nijedan Bošnjak koji je ‘Ti šućuraj Bogu, traži od Njega i on će ti
u Tursku. Nakon posjete Ankari, obišao negdje na sokaku pružio ruku i išće da mu dati’, tako su nas učili. Mislimo pozitivno,
je Bošnjake koji su živjeli u Sakaryi, a na se pomogne, jer neće ništa da radi. Nije- radimo i trudimo se, pa će i Allah, dž. š.,
mjestu gdje je postavljen ‘Spomenik Bo- dan, onoliko koliko ja znam, a mi smo svi dati. Mi smo tako narasli. Okolo je svug-
sni’, u ulici koja nosi ime ‘Bosna’, održao jako dobro uvezani. Znači, nema nijednog dje bio fukaraluk, a majka je mlada ostala
je izuzetno značajan govor. Ukratko pre- problematičnog slučaja iz našeg naroda. Mi udovica, babo nam je preselio u 43. godini.
pričano, rekao je da zbog trenutnog eko- smo ljudi koji smo došli u Tursku, nismo Moja majka, allahrahmetile, hadži Fatma,
nomskog stanja Bosna i Hercegovina nije znali ni jezik, nismo imali ništa. Morali smo uvijek je ovako Allahu šućurala: ‘Ja Rabi,
u mogućnosti donirati novčanu pomoć, ali biti najbolji, najdiscipliniraniji kako bismo u mene nejma. Ti svakome iz svoje hazne
da će svakako Turska i turski narod stal- uspjeli. Morali smo pokazati ko smo i oda- dadni, a ako ostane, i moje garibe i moje
no biti u njihovim dovama. Sigurno mogu kle dolazimo. I uvijek se saburalo i uvijek jetime nemoj zaboraviti.’” n

STAV 30/1/2020 51