Page 52 - STAV broj 256

DRUŠTVO

Kladušanka Nirveta Cakaj vratila se iz Švicarske i s mužem

pokrenula porodični biznis
“NAJSLAĐI JE KRUH

ZARAĐEN U ZAVIČAJU”

“Na zemlji koju imamo sijemo pšenicu, kukuruz i raž za vlastite

potrebe, ali i za potrebe drugih pekara. Imamo dva mlina, za
pšenicu i za kukuruz. Većinu posla oko zemljoradnje sada radi

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ muž, a nekad sam i ja puno radila. Žito koje proizvedemo na
vlastitom imanju plasiramo u domaće proizvode kao što je
kukuruza, crni pšenični i raženi kruh. I po tim smo proizvodima
jedinstveni u našoj općini”

osna i Hercegovina puna je ra- te povratkom u Bosnu i pokretanjem po- kad je završio osmi razred i tu je ubrzo ste-
dišnih ljudi čiji uspjesi i rezultati rodičnog biznisa. “Otac Esad godinama je kao veliki broj prijatelja. Kad mi se 1990.
vrlo često ostanu u sjeni negativ- radio u firmi ‘Slovenijaceste’, s kojom je godine ukazala prilika da odem u Švicar-
Bnih vijesti koje dominiraju javnim radio u Sloveniji, Njemačkoj, Libiji i Ira- sku, otišla sam na tri mjeseca. Nakon toga,
prostorom. Unatoč dominaciji priča koje ku. Kad se majka Ismeta razboljela, bio je drugi put sam dobila vizu 1991. godine, ali
govore o besperspektivnosti života u Bo- primoran vratiti se iz Iraka. Godine 1974. ovaj put na devet mjeseci. U međuvremenu
sni i Hercegovini, s vremena na vrijeme napravio je novu i za to vrijeme vrlo mo- se zaratilo, tako da sam ostala u Švicarskoj.
sazna se i pročuje za osobe koje su uspjele dernu kuću. Onda je sagradio veliku štalu Riza je 1991. otišao u vojsku u Prištinu, iz
u pokušaju da organiziraju život u svojoj i počeo se baviti tovom teladi. Znao je ima- koje je ubrzo pobjegao i došao u Veliku
domovini, da pokrenu privatni biznis i da ti i po stotinu teladi. Sjećam se da sam od Kladušu. U međuvremenu je uspio izvaditi
žive od plodova vlastitog truda i rada. Ta- ranog djetinjstva radila svakakve poslove pasoš i doći u Švicarsku. U Švicarskoj smo
kvi primjeri, od Srebrenice do Velike Kla- kod kuće, ali od šestog razreda sam ‘rame se uzeli, ja sam ga prijavila kao izbjeglicu i
duše, od Brčkog do Stoca, i širom ostalih uz rame’ radila s ocem, dok sam u osmom tu smo ostali do kraja rata. Pristala sam na
krajeva Bosne i Hercegovine, bude nadu razredu počela i traktor voziti. I to je tako izbjegličku vizu s mogućnošću rada, ali s
u mogućnosti boljeg života i perspektiv- bilo sve dok nisam otišla u Švicarsku. S mu- obavezom da se, kad se završi rat, vratim u
niju budućnost svih građana ove zemlje. žem Rizom sam se upoznala 1989. godine. matičnu zemlju. Sve vrijeme dok smo nas
U prilog tezi o mogućnosti življenja i pri- Njegovi su sredinom osamdesetih doselili dvoje ‘hodali’ to je bila ‘zabranjena ljubav’.
vređivanja u domovini svjedoči i životna u Veliku Kladušu i među prvima su imali I moji i njegovi roditelji su nam branili da
priča Nirvete Cakaj, koja s mužem Rizom privatnu pekaru u gradu. Riza je samo go- se uzmemo. Mojima je bio veliki udarac
živi i radi na relaciji Bojna – Vrnograč, na dinu stariji od mene. U Kladušu je došao da im kćerka ode za ‘Šiptara’. To je u ono
teritoriji općine Velika Kladuša. Nirveta je
rođena 1970. godine u velikokladuškom na-
selju Stabandža, gdje je provela djetinjstvo
i mladost. Srednju poljoprivrednu školu
završila je u sklopu ŠSC “Tono Hrovat”
u Velikoj Kladuši. Potom 1990. godine
odlazi u Švicarsku, gdje se dvije godine
kasnije udaje za supruga Rizu. Radoholi-
čar po prirodi, Nirveta je najbolji primjer
strpljive cjeloživotne borbe krajiškog čo-
vjka s nimalo lahkim životnim izazovima.

ŽIVOTNI PUT ISPUNJEN MARLJIVIM
RADOM
Nepunih 50 godina Nirvetinog života
ispunjeno je bezbrižnim, ali težačkim dje-
tinjstvom, školovanjem i radom u Švicarskoj,

52 30/1/2020 STAV