Page 53 - STAV broj 256

vrijeme za njih bilo neprihvatljivo. I nje-
govi su bili protiv, čak su insistirali da se
oženi jednom ‘Šiptarkom’ koju su mu bili
pronašli”, prisjeća se Nirveta.
U vrijeme dok su boravili u Švicarskoj
Nirveta i Riza dobili su kćerku. Nakon
što nisu mogli produžiti vizu, iz Švicarske
su se vratili 1998. godine. Ušteđeni novac
uložili su u pekaru: “Mi smo 2000. godine
otvorili pekaru u Bosanskoj Krupi. Kako
nam posao nije baš išao dobro, nakon pola
godine smo se preselili u Vrnograč. Tu smo
kupili stan i intenzivno se dali u posao. I
tako smo godinama radili u Vrnograču.
Iz te pekare smo uspjeli iškolovati kćer-
ku, kupiti stan, potom kuću sa 70 dunu-
ma zemlje, te još jedno imanje. Na zemlji ruku. “Ja i danas jako puno pletem. To ra- sam pet tuđih stanova da bismo mogli po-
koju imamo sijemo pšenicu, kukuruz i raž dim više iz hobija. U sedmom razredu sam slati novca našim roditeljima, jer su zavisili
za vlastite potrebe, ali i za potrebe drugih obukla prvi džemper koji sam sebi oplela. od nas. Kasnije, kad sam bila u trudnoći,
pekara. Imamo dva mlina, za pšenicu i za U Švicarskoj dok sam bila znala sam na čistila sam tri stana, a dva sam ispustila
kukuruz. Većinu posla oko zemljoradnje dvije igle zaraditi na hiljade franaka. Kad jer nisam mogla. Muž je tad uglavnom
sada radi muž, a nekad sam i ja puno radila. sam otišla prvi put, kod nas su se nosile radio ‘na crno’, jer je bio prinuđen raditi
Žito koje proizvedemo na vlastitom imanju pletene suknjice od konca. I kad su to u bilo kakav posao”, ističe Nirveta i doda-
plasiramo u domaće proizvode kao što je Švicarskoj vidjeli, mnoge žene su me pita- je da ni muž ni ona danas ne pomišljaju o
kukuruza, crni pšenični i raženi kruh. I po le ima li to kod nas kupiti, a ja im kažem odlasku vani. “Radije bismo sutra kupili
tim proizvodima smo jedinstveni u našoj da to ja pletem. I za svega tri mjeseca te dva-tri bika i na ovih 70 dunuma zemlje
općini. Kako sam se razboljela, sve manje 1990. godine pletenjem suknji i džempe- se bavili stočarstvom, nego išli vani. Jer mi
radim i u pekari, a u početku smo oboje ra švicarskim damama zaradila sam više dobro znamo kakav je kruh vani. Mišljenja
puno radili. Najnaporniji dan nam je bio od 2.000 franaka preko plaće. I danas ple- sam da bi mnogi ljudi, kad bi se malo više
subota zbog pijace u Vrnograču. Ko to nije tem razne vrste odjeće, posebno za djecu, potrudili, mogli puno kvalitetnije živjeti u
radio, uopće ne zna koliko je pekarski po- ali najviše toga poklanjam”, priča Nirveta. Bosni nego vani. Pritom mislim i na broj-
sao naporan. Muž ima velikih problema sa ne pogodnosti koje nudi vlastita zemlja i
zdravljem, ima slabiju cirkulaciju, proširene NI NA ZAPADU NE TEKU MED I MLIJEKO zavičaj, a ne mogu se ostvariti vani. Nikad
vene i sve su mu se rane otvorile po nogama Naša sugovornica tvrdi da za devet go- ne mogu zaboraviti muževe riječi kad smo
jer je on buregdžija i stalno stoji u mjestu.” dina rada u Švicarskoj nije imala ni jedan čistili jednu kuću u Švicarskoj, kad mi je
Nirveta je, kao i njen muž, veliki rado- slobodan dan za odmor: “Kad sam imala rekao: ‘Znaš šta, ženo, ako se ikad u životu
holičar. I kad sjedi, ne može biti skrštenih slobodan dan koji mi je pripadao, čistila vratimo u našu Bosnu i uspijemo otvoriti

STAV 30/1/2020 53