Page 54 - STAV broj 256

DRUŠTVO

svoju pekaru, svako jutro ću joj prag ljubiti buregdžija, iako je kao i kćerka završio isti bosansko-kosovsku sobu. Eksponate je po-
i nikad više na Zapad neću otići.’ E kakvih fakultet u Sarajevu. Za tri mjeseca muž ga čela sakupljati još 1998, a sobu je namjestila
smo mi samo kuća tamo čistili, da nisi mo- je uveo u sve pojedinosti pekarskog zanata 2015. godine: “Kad sam se vratila iz Švicar-
gao ‘haka’ doći od prljavštine i od svega. tako da, kad se muž malo povukao da sani- ske, često sam odlazila u rodnu Stabandžu,
Od silnog rada nismo imali kad živjeti.” ra zdravstvene tegobe, ništa se nije primi- gdje sam primijetila da narod masovno iz-
Nirveta kaže da su poseban motiv za jetilo na kvaliteti. Spreman je tu raditi dok bacuje starine iz kuća. Izbacuju serdžade,
uspjeh imali zbog činjenice da su po otvara- ne pronađe posao u struci. Želio je naučiti ćilime, razne predmete koji su decenijama
nju pekare u Vrnograču njenog muža Rizu zanat da bi jednog dana mogao nastavili s služili u svakodnevnom životu. Pitam ih
mnogi zvali “došljo”. Kako kaže, to ga je i tradicijom koju smo suprug i ja započeli. zašto to bacaju, a oni kažu da je rat stao pa
iritiralo, a i motiviralo da uspije. “Sjećam I kćerka je upućena u sve segmente proi- se može kupiti novo. A meni je nekako bilo
se da je jedne prilike rekao da će, ako treba, zvodnje i jako je vezana za pekaru. Kaže da žao što narod nema svijesti i nema osjeća-
raditi i dan i noć, ali da će jednog dana po- se, bez obzira na to šta u životu bude radila, ja za očuvanje vlastite tradicije. I tako sam
stati gazda. I postao je. Onaj pravi. Danas pekare nikad neće odreći”, kaže Nirveta. počela sakupljati te stare eksponate u jednu
imamo sedam uposlenih u pekari, redovno sobu kod roditelja. Ubrzo se pročulo kako
izmirene obaveze i plaće. Pored toga, ima- BOSANSKO-KOSOVSKA SOBA KAO ja to sakupljam, pa mi se narod sve češće
mo registriranu i dodatnu djelatnost ‘Ranč PRIMJER BRIGE O TRADICIJI počeo javljati i poklanjati razne eksponate.
Cakaj’, od koje otkupljujemo brašno za pe- Od rane mladosti Nirveta Cakaj stra- Kad me je mati pitala gdje ću sa svim tim,
karu. Naši radnici više su nego zadovoljni. stveni je zaljubljenik u bosanske starine. kazala sam joj da ću, ako ikada napravim
Prije nekoliko mjeseci jedan radnik je zbog Prije nekoliko godina uspjela je ostvari- kuću, imati jednu bosansku sobu koju ću
ženidbe otišao u Austriju. Kaže da se već ti svoju životnu želju i u sklopu novosa- namjestiti samo za sebe i svoj ćeif. I, evo,
pokajao i da moli Boga da ne položi jezik i građene porodične kuće u Bojni opremila danas imam ovu sobu. Nisam je htjela pre-
da se čim prije vrati raditi kod nas. Jedan trpavati rekvizitima jer sam vodila računa o
muškarac radi 10, a druga žena 12 godina funkcionalnosti sobe. Posebno sam pono-
i ni jedno od njih ne razmišlja o odlasku”, sna jer sam u njoj proklanjala. Nisam znala
s ponosom ističe Nirveta Cakaj. klanjati, već sam samo pet sura znala. I prve
Njena kćerka završila je sigurnosne i zime kad smo uselili u ovu kuću, ja sam u
mirovne studije na Fakultetu političkih na- ovoj sobi naučila klanjati.”
uka u Sarajevu. “Kad je upisivala fakultet, Nirveta kaže da njeno veliko interesira-
tad je bilo moderno ići u Graz i studenti su nje za bosansku tradiciju i stare predmete
masovno odlazili. Međutim, ona je upisala iz svakodnevne upotrebe potječe iz lijepih
fakultet u Sarajevu sa željom da se vrati u slika iz djetinjstva, ali i iz pozitivnog isku-
Veliku Kladušu, a mogla je ići na fakultet stva u Švicarskoj. “Kao dijete sam često išla
gdje je htjela i mi bismo joj to omogućili. po drugim kućama, a najviše sam voljela ići
U vrijeme srednjoškolskog raspusta slala kod nekih kumova Emrića. Mama me je slala
sam je i u Švicarsku, da ode vidjeti kako kod njih po kruške ječmenke, po rane jabu-
joj se čini i želi li studirati, raditi i živjeti ke i drugo voće. I ja njima ponesem kahve,
vani. Jer ona je imala pravo kad napuni 18 a oni meni daju voća. Još se sjećam njihove
godina tražiti švicarsko državljanstvo. Ka- starinske kuće, onih starih sećija i spužvi
zala sam joj: ‘Idi, kćeri, prošetaj i vidi sviđa preko njih, potom ćilima, staza i placeva.
li ti se. Ako ti se bude svidjelo, mi ćemo te Kako je meni ta kuća samo mirisala... Zarevi
školovati.’ Međutim, ona je otišla i nije joj na prozorima, a zid od šepera, ali taj miris
se svidjelo. Ona je jako vezana za svoj kraj. je meni ostao u sjećanju. Također, kad sam
Nakon fakulteta se vratila i zaposlila se u radila u restoranu u Švicarskoj, imala sam
Radiju ‘Velika Kladuša’. Udala se u obli- šeficu koja je bila prava gospođa. Zahvalju-
žnje naselje Grabovac, odakle svaki dan pu- jući njoj, prošla sam Švicarsku, uzduž i po-
tuje na posao. I zet nam radi u pekari kao prijeko. Bila je prava dama, a i crni radnik,
težak u pravom smislu te riječi. I ona je če-
sto išla pomagati svojim prijateljicama na
selo, radeći na farmama. Odlazeći s njom,
imala sam priliku upoznati mentalitet švi-
carskih seljaka. Tu sam se uvjerila koliko ti
ljudi drže do svoje tradicije. Oni u svojim
kućama i podrumima čuvaju stvari od pet-
-šest generacija unazad. Čuvaju predmete,
čuvaju uspomene, čuvaju sve što im nešto
znači. To je mene toliko zadivilo da sam se
po povratku u Bosnu počela interesirati za
stare predmete i eksponate iz naše tradici-
je”, objašnjava Nirveta.
Najveći dio slobodnog vremena danas
provodi u svojoj bosansko-kosovskoj sobi.
Od eksponata u sobi izdvajaju se stap, sofra,
dolaf za prženje kahve, greben za češljanje
vune, pegle na žar, viseće vage, potom muzič-
ki instrumenti ćiftelija i daire, tradicionalna

54 30/1/2020 STAV