Page 59 - STAV broj 256

je svoju ustašku vlast u punom kapacitetu je zaklao janje. I sada mu bonsekom reže je 1946. godine pod veoma teškim uslovima
i sa svim njoj svojstvenim obilježjima. Od- vrat?! Mrko nas gleda, nema se vremena za i bez dovoljne materijalne pomoći tadašnje
mah je počela sa svim vrstama terora pre- dokolicu. Valja sad sve to skloniti s puta da države. Valjalo je uspostaviti bilo kakav ži-
ma srpskom življu direktno izražavajući mi prođemo. Ipak mahnemo. vot u bijedi i neimaštini i u neposrednoj
politiku novonastale kvislinške tvorevine, Ispod puta je groblje koje mještani zovu blizini stratišta roditelja, djece i rodbine
a indirektno uvlačila muslimansko stanov- Crkvina. Lijepo ograđeno, pokošeno. Kapija i neposrednog prisustva zločinaca koji su
ništvo u fazu mirovanja i latentnosti prema je zatvorena, ali je ključ u bravi. Otključa- napravili nezapamćen zločin”, zapisat će
događanjima, raznim obećanjima, lažima i vamo i ulazimo. Ne vidimo, ali znamo da Đulić u arhivima muftijstva i nastaviti:
propagandnim aktivnostima, stvarajući im nas sigurno neko gleda. S nadgrobnih nas “Pripadnici uništenih i razrušenih porodica
prividno mirno življenje. ploča gledaju lica ispod kojih piše uglavnom polako su tražili spas i bolje uslove života
Srpsko stanovništvo doživjelo je stra- Grk ili Biberdžić. Stećci su pomiješani sa na drugim područjima tadašnje države da
hovito masovno stradanje krajem juna spomenicima. U dnu groblja je šumarak. bi se tokom 1962. godine u ovome prav-
1941. godine, kada su posebno nastradali Tu je stećaka najviše, leže pod lišćem i slo- cu aktivno ‘uključili’ organi i institucije
pripadnici porodica Antunovića, Bakuši- mljenim granama graba. Na nekima je križ, općine Stolac kroz sprovođenja postupka
ća, Biberdžića, Bijelica, Dobranića, Đurica na drugima neki uklesan lik. Na nekim ne arondacije. Arondacija se ciljano odvijala
i drugih. Ustaše su posebno činile velika vidimo ništa. Desetak ih je poredano uz prema muslimanskim posjedima kada je
zvjerstva u naseljenim mjestima gdje su ogradu. Složeni kao mala Radimlja. Neki bez opravdane potrebe oduzimano zemlji-
Srbi živjeli zajedno sa muslimanima. U ta- su iskopani, vide se još tragovi gdje su ko- šte uz minimalnu novčanu naknadu a da
kvim naseljenim mjestima sa fesovima na pali arheolozi. Neka su grobna mjesta samo im prethodno nije ponuđena zamjena odu-
glavama prilikom činjena zločina dozivali ograđena kamenom. Da li su povadili steć- zetog zemljišta. Dakle, potrebno ih je bilo
su se muslimanskim imenima. Zahvaljujući ke, odnijeli ih negdje sa sobom, ka Banjoj iseliti, što se i prihvatalo kao jedino moguće
hrabrosti čestitih ljudi muslimana (Munira Luci ili Trebinju? Hoće li ih vratiti? Hoće rješenje za sve patnje i rizike uspostavlja-
Rizvanbegovića, Hakije Jaganjca, Bećira Br- li makar oni natrag u Milaviće, ondje gdje nja egzistencije i prihvatljivog načina živ-
zine, Muhe Habote, Bećira Nurke i drugih) su stoljećima? ljenja. Tada su iseljene porodice: Jaganjac,
koji su smjelo sprovodili akcije spašavanja Majka više nikada nije živjela tu. Niko Beća, Đulepa, Čamo, Jašarević, Šarić, Avdić
svojih komšija po cijenu sopstvenih živo- od Habota više nije ostao tamo. Na svojoj i ostale koje su teritorijalno bile povezane
ta, planirani zločin prema Srbima u selima zemlji, u svojim poljima. Vratili su se nakon u jednu cjelinu. Na jednom dijelu njihovih
Dabra nije u potpunosti ostvaren.” “onog rata”, ali su kratko ostali na plodnoj posjeda posađene su plantaže voća, a drugi
Muho Habota! Majkin otac. Pradedo. dabarskoj zemlji. Majka se brzo nakon rata dio nije obrađivan.”
Dva skretanja ulijevo i ulazimo u Mila- udala. Dedo, rodom iz Ljubinja, bio je sta- Zatvaramo kapiju i vraćamo ključ. Ostav-
viće. Pola kuća srušeno, one su sada samo sit, zgodan muškarac. Kako je bio vozač, ljamo vodu na česmi, da teče k’o konac. Da
gomile starog hercegovačkog kamena. Neke prekomandovan je u Sarajevo. Tu su već ne smrzne. Gledam ka stećcima i preko njih
su štale. U nekima žive ljudi. Tražimo stećke. početkom 1950. godine. Tri godine kasnije ka polju. Da mogu, ponio bih ih sa sobom
Polahko klizimo kroz selo, razmišljajući ko rodili su svoje prvo dijete. Pa drugo. Onda kući. Osvrćem se, ali je sve teže biti tu. Seo-
je sve tim putem prašio posljednjih stoti- i unuke. Pa sad i praunuke. Skoro pola sto- ski puteljak je očišćen. Nema alata, nema ni
njak godina. Austrijska vojska, jugoslaven- ljeća provest će zajedno. I ostatak se Habota ljudi. Nemam više zašto usporavati. Idemo
ski žandari, ustaše, četnici, partizani. Je li to nastanio u Sarajevu. Samo su rijetki ostali ka Stocu. Ostaju samo slike i priče koje će
polje preko kojeg je Muho zimi gonio ovcu u Hercegovini, pokoji u Mostaru i Stocu. brzo nestati, koje će se zaboraviti. O mjestu
komšijama, je li majka tim putem krenula “Dirigovani povratak preostalih musli- u kojem smo nekad živjeli. U kojem nas više
za Bosnu? Nasred sela moramo stati. Neko mana iz Berkovića na svoja ognjišta krenuo nema. I gdje nas više nikada neće biti. n

STAV 30/1/2020 59