Page 64 - STAV broj 256
P. 64

DRUŠTVO



                                            Zapisi između ratova (14)
                                             VALJAO IH
          Piše: Amir HASANOVIĆ





         U                                   JE “SIJAČ”
                 pokušaju da oslabi neprijatelj-
                 ske napade na linije odbrane
                 na Majevici, komanda Drugog
                 korpusa Armije RBiH otpočinje
          akcije na privremeno okupirane teritori-
          je općine Lukavac. Združenim snagama
          operativne grupe 2, 212. bosanske oslo-  KAO KLASJE
          bodilačke brigade i nekih jedinica 117.
          brigade Lukavac oslobođeni su 28. maja
          1995. godine Skresci, Trepala i Milino
          Selo... Brzim djelovanjem ovih jedinica
          četnici su dignuti sa svojih položaja. Naj-  Mirza nam pokaza rukom da se pripremimo, izbaci mitraljez na
          vjerovatnije iznenađeni ovim napadom,
          uz velike gubitke u ljudstvu, povlače se  među i nanišani. Tren, sekundu zatim, njegov mitraljez počeo je
          prema Ozrenu. Gubeći stratešku kotu Tre-  sijati ono po čemu je i dobio naziv, krenuo je sijati smrt među
          pale, koju u jurišu zauzima 212. bosanska
          oslobodilačka brigada, četnici gube lini-  četnicima. Neprekidni rafal praktično je sjekao i živicu i četnike.
          je na Skrescima, a isti dan Armija RBiH
          ovladava i Milinim Selom.         Gledali smo kako ih je valjao kao klasje. U panici, u situaciji koja
            Na novodostigle položaje uvode se   ih je zadesila, nisu znali šta se dešava. Išli su prema tranšejama,
          bataljoni iz sastava 117. brigade kako bi
          uspostavili novu liniju odbrane i počeli s   pa lijevo, pa desno. Izgledali su potpuno dezorijentirano. Ali od
          ukopavanjem u tranšeje i zemunice. Niko
          tada nije sumnjao da agresor neće lahko  onog što je dolazilo po njih nisu mogli naći zaklon
          odustati od ovih izgubljenih teritorija.
          “KONTRAOFANZIVA, KAO ŠTO TO BIVA,    Na samom ulazu u liniju, uz među,   se, koristeći nju kao zaklon te nepažnju
          BILA JE ŽESTOKA”                  ležala su prekrivena dekom tijela trojice   momaka na lijevoj strani, četnici uspjeli
            Od jutarnjih sati 29. maja 1995. godi-  naših vojnika. Kako nam reče jedan od   privući tik do naših položaja.
          ne na linije odbrane Armije RBiH kreću   vojnika, nisu ih uspjeli odnijeti s linije,   Konfiguracija terena nikako nije bio
          veliki i koordinirani napadi agresorskih   ostavili su ih tu dok se smrači. Jedva us-  povoljan za nas, ispred su bila dva loma
          jedinica. Po jačini i obimu, vidjelo se   pijevaju izvući ranjenike.   na tereni i nikako nismo mogli vatrom
          odmah da će učiniti sve kako bi povra-  Rasporedili smo se duž linije i pripre-  podržat lijevu stranu linije. Trojica mo-
          tili izgubljenu teritoriju. Oko 11 sati tog   mili oružje. Razgovarali smo s borcima   maka i ja krenuli smo lijevo. Nekako u
          dana podignuti smo uz uzbunu iz kasarne   koji su tu bili od jutros. Saznali smo da su   pola puta doletjela je ručna granata pravo
          “Husein-kapetan Gradaščević” u Tuzli i   napadi bili veoma jaki, a da su posljednji   na nas u tranšeju. To nisam bio dobro ni
          upućeni kao ispomoć jedinicama koje su   odbili krajnjim naporima. Već 35 ljudi bilo   vidio jer sam se kretao posljednji. Odje-
          bile pod konstantnim napadom.     je ranjeno i izbačeno iz stroja. Mnogo ih je   knula je detonacija. Momak ispred mene i
            Trebali smo odmah biti uvedeni u li-  među borcima bilo s mirnijih ratišta, vi-  ja bacili smo se nazad. Odmah zatim sko-
          niju kao ispomoć, ali to nije bilo moguće   djelo se na njima da su preplašeni. Pokuša-  čio sam jer sam znao da su blizu. Podigao
          zbog jačine granatiranja položaja i dola-  vali smo ih ohrabriti, da smo sad mi tu, da   sam pušku preko grudobrana i sasuo rafal.
          znog puta. Smješteni smo u zgradu ob-  nas je više i da četnici neće tek tako proći.  Nepunih petnaest metara ispred nas de-
          daništa u naselju Puračić da dopunimo   Ubrzo po našem dolasku, nekih sat po-  setak četnika pokušavalo se domaći naše
          opremu i sačekamo pogodan trenutak za   slije, otpočeo je napad na desni dio groblja   tranšeje. Momak koji je među nama prvi
          pokret. Nakon pola sata, s linija odbrane   koji je padao prema cesti. S naše pozicije   išao jaukao je od bolova. Pucajući, bacio
          javili su da se više ne može čekati, da su   nismo imali uvid u situaciju zbog konfi-  sam pogled i vidio da su mu i ruke i lice
          napadi četnika siloviti te da im je ispo-  guracije terena, a bilo je to samo osamde-  krvavi. Rekao sam Asifu da ga smiri, da
          moć hitno potrebna. Brzo smo se spremili   setak metara od nas. Žestoka pješadijska   ga povuče nazad i zove pomoć.
          i krenuli prema koti Trepale. Odmah na   pucnjava odjekivala je s tog dijela naše
          sporednom putu zasule su nas minoba-  linije. U tom momentu, s lijeve strane   KAKO SE PRIVUĆI S BOKA BEZ
          cačke granate, ali smo uspjeli nekako ući   začuli smo povike: “Četnici, četnici!”   SUVIŠNOG ZAŠTO
          u liniju koja se protezala cijelom dužinom   Momak je trčao kroz tranšeju pognuto   Dotrčala su još dva momka i prihvatili
          pravoslavnog groblja do obližnje šumice   dok su meci za njim dizali zemlju s vrha   smo skupa borbu s četnicima. Jedan od njih
          i dolje niz livadu. Cijeli taj dio linije bio   grudobrana. Dvadesetak metara od nas   ostao je u malom kanalu. Uhvaćen našom
          je praktički isprevrtan granatama.  bila je živa ograda. Najvjerovatnije su   vatrom, nije se mogao povući. Tren poslije,



         64  30/1/2020 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69