Page 66 - STAV broj 256
P. 66

DRUŠTVO





































            Gledali smo budno prema živici kad   rukom da se pripremimo, izbaci mitra-  je treštao dok ga je on vukao lijevo-desno.
          će se pojaviti.                   ljez na među i nanišani. Tren, sekundu   Suad se sage i reče mi da mu gurnem tor-
            – Nego, gdje ti maloprije nestade, ja   zatim, njegov mitraljez počeo je sijati ono   bu. On čučnu, raskopča je, diže glavu i
          gledam odozdo, tebe nigdje, pitao sam ga.   po čemu je i dobio naziv, krenuo je sijati   reče: “A sad, jarane, ide disko.”
            – Ma išao po robu – glavom mi je po-  smrt među četnicima. Neprekidni rafal   U torbi je bilo sedam ili osam viso-
          kazao prema torbi.                praktično je sjekao i živicu i četnike. Gle-  koeksplozivnih antitenkovskih “hand
            Nisam više ništa pitao. Gledali smo   dali smo kako ih je valjao kao klasje. U   granata”.
          u smjeru loma terena kad će se pojavi-  panici, u situaciji koja ih je zadesila, jed-  – Šta s time – rekoh.
          ti četnici.                       nostavno nisu znali šta se dešava. Išli su   – Sad ćeš vidjet, brate.
                                            gore prema tranšejama, pa lijevo, pa desno.   Poredao ih je na travu pred sobom.
          “SMLATISMO IH, MAMA DRAGA”        Izgledali su potpuno dezorijentirano. Ali   Jednog po jednog vadio je osigurače i
            Pucnjava je počela više udesno, a onda   od onog što je dolazilo po njih nisu mo-  bacao ih preko živice jako zamahujući.
          smo vidjeli kako se pored ograde polahko   gli naći zaklon. Smrt je stizala tako brzo   Blijeskovi i strašne eksplozije počeli su
          provlače prema našim rovovima. Podigao   a da nisu znali ni odakle.   potresati zemlju. Mirza je to iskoristio,
          sam glavu da vidim šta radi Mirza. Gledao   Na samoj sredini između dva rova, tri   uzeo mitraljez i potrčao prema nama.
          je prema nama. Smijao se podižući palac,   četnika krenula su nazad niz brdo nadaju-  Uskočio je u tranšeju i uz vrisku nas po-
          što je značilo da je sve u redu. Otpočela je   ći se spasu u šikari. Nisu shvatili da su išli   čeo mahinalno grliti.
          gromoglasna pucnjava. Tačno ispred nas   tačno na cijev Mirzinog mitraljeza. Nasred   – Joooooj, al’ ih smlatismo, mama
          odvijao se četnički napad, a mi smo bili   međe ih je dočekao rafal, pokupio ih je svu   draga, ejjjjjjj!
          upravo na njihovom boku. Sada ih je sve   trojicu u istom momentu, silovitost rafala   Pocijepali smo ih, ali bukvalno.
          više iza zaklona živice istrčavalo i preko   u istom trenutku bacila je nazad sve troji-  Polahko smo se vratili na liniju. Dok
          međe kretalo se prema našim tranšeja-  cu kao da su bili povezani. Pali su u travu,   smo prolazili, ljudi u tranšejama tapšali
          ma. Najbliži ljudi u zemunici gledali su   a samo je jedan pokušao puzati. Trenutak   su nas govoreći: “Aferim, bravo, momci.”
          prema nama. Suad im rukom pokaza da   poslije, stigao je rafal iz zemunice. I treći   – “Njemu se”, rekoh, “zahvaljujte”, smi-
          obrate pažnju na četnike.         četnik ostao je nepomičan.         jući se, pokazivao sam na Mirzu.
            Uslijedio je žestok napad. Više se nisu   Mi nismo ni metka opalili. Četnici su   Došli smo pred svoju zemunicu. Ondje
          krili. Napadali su na naše linije u nadi da   bili razbijeni na tom dijelu u parampar-  su svi bili veseli. Sjeo sam, spustio puš-
          će ovaj put uspjeti. Mirza nam pokaza   čad. Gledao sam prema Mirzi, mitraljez   ku i odahnuo. Neki je teret spao s mene.
                                                                               “E sad”, rekoh, “da zapalimo k’o ljudi.”
                                                                                  Još punih osam dana trajat će napadi
          Dok smo prolazili ljudi u tranšejama tapšali su nas                  na naše linije odbrane, ali nikada više istim
          govoreći: “Aferim, bravo, momci.”                                    intenzitetom kao taj dan. Znali su dobro
                                                                               šta ih čeka. Uz žrtve i mnogo ranjenih,
          – “Njemu se”, rekoh, “zahvaljujte”, smijući se pokazivao             združene snage Armije RBiH uspjele su
          sam na Mirzu. Došli smo pred svoju zemunicu. Ondje su                sačuvati dostignute položaje. Linije naše
                                                                               odbrane na tom dijelu ratišta ostat će ne-
          svi bili veseli. Sjeo sam, spustio pušku i odahnuo. Neki je          osvojiv bedem za četnike sve do Dejtona,
                                                                               a nakon toga će i zvanično teritorijalno
          teret spao s mene. “E sad”, rekoh, “da zapalimo k’o ljudi”           pripasti Federaciji BiH.       n



         66  30/1/2020 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71