Page 67 - STAV broj 256
P. 67

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                             Tuđa ljubav

                                             LJUBAVNICA






                                            Gledao je u njene oči i vidio sve što je bila. Ona njega nije vidjela. Kao
                                            da ipak čuje njegove misli, počela je jecati, potom vrištati i grčiti se,
                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ   sve dok se ne uspravi u konačni krik, sva oblivena suzama

                ve je u očima.                 Njegova ljubavnica.                Kad su ušli u sobu, osjetio je u svoj puni-
                Ni po čemu se, na prvi pogled, nije   Minule su godine kroz koje je prolazio kao   ni onaj miris što ga je dotad samo naslućivao,
                razlikovala od ostalih djevojaka iz   zatravljen kroz tamnu, gustu, nepočešljanu šumu.   stojeći pokraj Tane, njen miris, miris šume i
         Spredvorja fakulteta ili na ulazu u   Zašto bi neko šumu i češljao?! Samo počešljani   svega zagonetnog u njoj, miris bogat i poda-
          neku salu gdje se iščekuje koncert ili predsta-  starci koji imaju sve manje kose.  tan, miris što ih je razgolitio i prije nego što
          va. Dok je ne biste pogledali u oči. Ne može   Ponekad bi je sreo.   su toga bili svjesni.
          to sebi nikako drukčije objasniti.   Na nekom od onih mjesta koja se označa-  I učini mu se, u jednom trenutku, da ova noć
            To je zapravo bio trenutak, trenutak koji ni-  vaju kao pjesničke krčme. Tu ju je i upoznao.  traje mnogo poput šuma mračnih godina u koji-
          kad nakon toga nije zaboravio. Prolazio je žurno   – Tana Sulba.     ma je razmišljao o njoj. Dijani Tani. On, Silvan.
          hodnikom koji je spajao dvije ulice i gotovo su   – Nedim Bardak.       Gledao je u njene oči i vidio sve što je bila.
          se sudarili. Nasmiješila mu se kao da se poznaju.  – Znam. Dopadaju mi se tvoje priče. I znam   Ona njega nije vidjela.
            Nije znao ništa o njoj.         da istražuješ svoje prezime.          Kao da ipak čuje njegove misli, počela je
            Stao je i vratio se. Nigdje je nije bilo. Kao   Objavio sam samo jednu, pomisli on. Ili   jecati, potom vrištati i grčiti se, sve dok se ne
          da ju je progutala ulica puna prolaznika.  dvije?!                   uspravi u konačni krik, sva oblivena suzama.
            A onda je ta vreva progutala i njega.  Gledala ga je kao da ga doista zna. Mnogo   Sklupčali su se u smirujući zagrljaj.
            Minuli su dani i mjeseci prije nego što će   puta bi se sjetio toga kasnije. I uzaludno poku-  Onda ga je opet vidio.
          se ponovno sjetiti tog trenutka.  šavao dokučiti.                       Stajao je u ćošku sobe, onom pokraj prozora
            Bilo je to na jednoj od onih književnih veče-  – Ponekad istražujem više nego što je po-  i gledao kroz staklo u mračnu noć. Činilo se da
          ri što se događaju godinama uvijek u isti dan i s   trebno – priznao je.  ga ono što se na velikom krevetu u sredini sobe
          početkom u isto vrijeme. Gost je bio stari pjesnik   I nestala je. Onako kako je uvijek nestaja-  događa ni najmanje ne uzbuđuje. Samo je bio
          koji je slušao o svom pjesništvu i odgovarao na   la. Ostavljajući iza sebe nešto neobično, zama-  tu, kao da je na to osuđen.
          pitanja iz gledališta. A onda se dogodilo nešto   mno, priču ili pokret, o kojima nije prestajao   Nije nimalo dodatno ostario. Bio je isti kao
          neobično. Umjesto da pročita svoju pjesmu,   razmišljati.            one večeri kad ga je posljednji put vidio. Mje-
          kazao je kako bi volio da je pročita Tana Sulba.  Tana Sulba.        sec-dva prije smrti možda.
            Uskomešali su se prisutni, zbunjen je bio i   Tana Sulba.             Tad ga je pogledao i nasmiješio se. Kva-
          glumac koji je sjedio pokraj pjesnika, a onda je   Tana Sulba.       dratna crna aureola lepršala mu je oko glave.
          ustala djevojka i počela govoriti čim je šutnja   Silba.                To je fotografija, pomisli Nedim.
          oko nje postala gotovo prozirna.     Ime otoka toliko nalik njenom srcu.  Fotografija se okrenula od njega i dalje gle-
            Ona.                               Kad je vidio njegovu fotografiju u novina-  dala kroz prozor.
            Bila je to ona.                 ma i krupnim crnim slovima obavijest o smrti,   Je li to bila ljubav?
            Nije u tom trenutku dobro čuo njeno ime,   pomislio je na nju.        Ili strast koja se vječno obnavlja spaljujući
          ali ga je kasnije zapamtio i uvijek ga izgovarao   I na otok.        perje i krv dok se ne smiri u hladnom pepelu.
          zajedno, i ime i prezime, kao naziv neke knji-  Nije pročitao nekrolog.  Onom koji čuva svoje beskonačno sjećanje na
          ge. I prisjetio bi se sličnog imena šumovitog   Nije ni pomislio da ga pročita.  vatru. Iz koje se uvijek nanovo rađa.
          otoka svaki put.                     Djevojka s kojom se u to vrijeme povre-  Ali to nije bio pepeo u kojem je Nedim Bar-
            Tako je, naizgled slučajno, otkrivena i priča   meno viđao zapazila je vijest. I bilo joj je žao.   dak mogao prepoznati svoju vatru.
          za koju je pjesniku očigledno bilo stalo da se o   Poljubila ga je nekako čudno. Sućutno. A on je   Možda je to bila nečija tuđa ljubav.
          njoj u javnosti zna. Bar te večeri. Ili je bilo ne-  osjetio nešto nalik na ljubomoru.  A on samo kradljivac koji je u njoj prepo-
          kih nepoznatih razloga zašto je Tana te večeri   I nikako se čitav dan nije mogao otresti   znao ono što mu je dato da kuša. I upozna svoju
          tako dramatično i upečatljivo govorila pjesni-  tog osjećaja.        bolest od koje se nikako nije mogao izliječiti.
          kove stihove kao da je riječ o njenoj pjesmi.  Kao da je bio otkriven.  Nekoliko dana kasnije, na ulici, pomisli
            Na kraju večeri on pažljivije pogleda pje-  I večeras je bila tu. U društvu koje se neu-  kako je ona noć bila kao poema. Neiskaziva
          snika. Nije zapravo bio starac, kao što je vjero-  mitno osipalo.    poema. A onda se sjeti pjesme koju je one noći
          vao, nego samo mnogo stariji od njega, o čemu   Zrelo se popunila u tom vremenu dok je   Tana govorila.
          su neumitno svjedočile sijede vlasi. Hodao je   nije viđao i njene su obline sad bile bolno po-  Vrijedi li napisati nešto što je već napisano?
          krepkim koracima i na licu mu je lebdio goto-  željne. Tako mu se bar činilo.  Stihovi su mu u tom trenutku i u dugim
          vo satirski smiješak.                Na kraju su ostali sami.        godinama što su ga čekale postalo nešto strano.
            Tako je počela igra o kojoj je mnogo   Neumitno se približavalo ono što je godi-  Jedino su sjećanja na njih živjela, na onaj svoj
          razmišljao.                       nama iščekivao i što, vjerovao je, nije bio samo   nepredvidiv način, kao zaboravljena rana koju
            Mladići su je mimoilazili ili nasrtali na nju   njegov san.        nesmotren pokret iznenadno otvori.
          upravo zbog te činjenice koju su svi znali. Kao   I izišli su sami, na ulicu, zatamnjenu ulicu   I, slučajno ili ne, nikad se više nisu vi-
          da je bila napisana na njoj.      koja je vodila njenoj kući.        djeli.                         n


                                                                                                    STAV 30/1/2020 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72