Page 69 - STAV broj 256

A onda se pogled izbistrio, pa shvatih: slučajem preminuli brat Mirza. Mirzine koje ne možeš tvrditi što je od njega –
tokom vrele noći vrtio sam se u postelji. kolegice i kolege sad su zreli ljudi i zreli zbilja, a što je – san. “Budio sam se, a
Okretao se i okretao. Najposlije mi se noge lutkarski umjetnici. on se ukazao nada mnom, tijelo mu je
nađoše na jastuku, a glava – na dnu kre- Među autorima dramskih tekstova lebdjelo nada mnom” – započeo mi je
veta. Pridignut, bunovan, vidjeh Sultan koji su dolazili u Bugojno u tih nekoliko otkrivati svoj pritajeni doživljaj glasom
Sulejmanov most u Mostaru! Činilo mi godina mojih posjeta radovao sam se vrlo svedenim na jedva čujni šapat. Bio je
se da sam na pijesku ispod njega! Jedva cijenjenom Stevanu Pešiću. Imponirao mi potpuno isti kao ja, dvojnik koji nije po
razabrah da most – nije stvaran, na zidu je svojim pričama iz Tibeta, o kojima mi onom što osjeća i što misli drukčiji od
je slika u ulju! I danas mislim da je to bio je najradije pričao u tihim bugojanskim mene, nego je isti kao ja... “Dane (kaže
neki znak, zauman i neobjašnjiv. šetnjama. Pitao sam ga kako finansijski mi!), ja sam tvoja istost, tvoj blizanac u
Moja prva duža vožnja u inostranstvu uspijeva putovati tako daleko, dugo osta- svim aspektima.” Tek što sam pomislio
završila je sretno. Djeca su uživala, a ni jati u tim fantastičnim predjelima, a on otkud je ova prilika koja mi se obraća,
Smaila ni ja nismo bili na gubitku: rado- mi je odgovorio da godinama živi i pu- rekao mi je: “Ja sam s identičnog planeta,
vali smo se radosti naše djece. tuje, živeći skromno, poput ljudi koje su- istovjetnog kakav je i ovaj, tvoj, Zemlja.
sreće – i da piše: da ima rukopis, putopis Sve je na njemu kao i ovo što ti vidiš:
U BUGOJNU S PEŠIĆEM I ZAJCOM Katmandu i da je posložio fascikle papirića trave, ptice, drveće, kuće, ceste, ljudi,
S putnim nalogom redakcije Oka, što i zapisa o Šri Lanki. (Kasnije će objaviti njihova imena i njihove sudbine. Sve
mi ga je potpisao Goran Babić, stigao sam Katmandu 1982, Svetlo ostrvo 1984. godine.) je isto. Svi ljudi imaju svoju identičnu
u Bugojno na 1. Bijenale jugoslavenskog Godišnje jednom dođe u Beograd, uzme braću s istim mislima i s istim osjeća-
lutkarstva ‘79. Nije mi to prvi put da u iz banke autorske honorare i, bez obzira njima i s istim bolovima – blizance na
Bugojnu pratim lutkarske predstave jer na njihovu skromnost, na dalekom isto- drugoj, a istoj planeti Zemlji. Oni nas
u ovom bosanskom gradiću godinama ku provodi svoj skromni život, svoj život posjećuju, ali ih rijetko ko vidi. Ja sam
postoje “Susreti lutkarskih pozorišta siromaha, kako će nakon njegove smrti svog susreo, Ibrahime.”
Bosne i Hercegovine”, utemeljeni 1971. 1994. napisati Stevanovi biografi. Brojna Nakon što se Dane vratio u Ljublja-
godine. “Susreti” su u početku svake go- lutkarska pozorišta uvrštavala su ga u svoj nu, poslao mi je svoju najnoviju prelijepu
dine mijenjali mjesto održavanja, da bi repertoar (Guska na mesecu, Grad sa zečjim knjigu izabranih stihova Pesmi, objavlje-
se na kraju ustalili u Bugojnu. Sad se s ušima, Kad je Dunav bio mlad). Mostarski nu u izdanju Državne založbe Sloveni-
Bijenalem program širi na cijelu državu, lutkari izvodili su s velikim uspjehom je, u biblioteci “Živi pesniki”. Na prvoj
pa se domaća lutkarska pozorišta ima- njegov Bor visok do neba. unutarnjoj stranici napisao mi je posvetu
ju priliku uspoređivati s postignućima Drugi sugovornik kojem sam se rado- kojom svjedoči svoj neporecivi susret sa
beogradskih, zagrebačkih i ljubljanskih vao bio je tihi, u dijalogu jedva čujni glas svemirskim dvojnikom, citirajući svoju
lutkarskih teatara. Uz predstave u služ- velikog slovenskog pjesnika Dane Zajca. pjesmu Isti: Prijatelju Ibrahimu – “Ja enak
benoj selekciji, organiziraju se kritičke U godini 1979. gost je Bijenalu kao autor na drugem svetu. Drug na drugem. Isti.”
i novinske rasprave, pa se manifestaci- lutkarske igre Kralj Matjaž in Alenčica – a Dane. Lj. 19. 9. 1979.
ja pretvara u poželjni oblik natjecanja, predstavu je režirala Helena Zajc, supruga
upoznavanja i druženja. prijatelja Dane. Kralj Matjaž otvara ovo- ALLAH NAS JE STVORIO, ALLAHU SE
Program se odvija od 8. do 14. sep- godišnji Bijenale. VRAĆAMO
tembra, a prate ga vrlo cijenjeni režiseri, Tih su me godina “tresla” s histo- Godine 1979. na drugi je svijet prese-
glumci i pozorišni kritičari, Kole An- rijom svijeta neusklađena “otkrića” lio moj otac Ahmet, sin Ibrahimov. Go-
gelovski (glumac i režiser iz Skoplja), Ericha von Dänikena, zasipajući nas dine 1977. na drugi je svijet preselio Mi-
prof. Ljubiša Đokić (režiser i dramaturg neriješenim zagonetkama prošlosti ar- rza, sin mog brata Esada. Godine 1959.
iz Beograda), Stanka Godeč (pozorišna i heološkog i inog znanstvenog porijekla na drugi je svijet preselio moj stariji brat
filmska kritičarka iz Ljubljane), Berislav koja je pronalazio u naslagama prošlih Mirza, sin Ahmetov.
Mrkšić (režiser i teatrolog iz Zagreba) i vremena, a ona se u zapisanoj historiji Moja majka Hatidža sahranjivala ih
Pero Zubac (pjesnik i urednik televizije jednostavno – “još nisu dogodila”. Sjeo je jednog po jednog, trpeći i ne dajući ni-
iz Novog Sada). sam s Danom u vrt jednog kafića, a on kome da zaviri u njezino srce. Svi su uko-
Uz svoju “radnu obavezu”, najdraži mi je na to ispričao svoju životnu do- pani na velikom Šarića haremu, mezar uz
su mi susreti i šetnje Bugojnom s dobrim godovštinu – o susretu sa svojim dvoj- mezar, gotovo se dodirujući. Njihovim
poznanicima bliskog “pogleda na svi- nikom koji ne živi na Zemlji. Desilo se odlaskom započela je odlaziti i naša dra-
jet”. Od lutkara se obradujem ansamblu to u onom trenutku jutarnjeg buđenja, ga majka. Te tri smrti lagano su, dan za
iz Mostara, u kojem je u prvoj generaci- u onom fluidnom osjećanju svijeta ko- danom, odnosile i njezin život na drugu
ji (1952–1959) djelovao moj nesretnim jem još ne raspoznaješ granice, ali za stranu nevidljivog svijeta. n

STAV 30/1/2020 69